Ankica BARBIR - MLADINOVIC
«Mislim da je povećana svijest s obzirom da smo sve prisutniji u javnosti. Naravno da su i žene konačno skupile hrabrost, pa i češće prijavljuju nasilje.»Prema službenoj statistici, godišnje je u obiteljima u Hrvatskoj psihički ili fizički zlostavljano blizu 20 tisuća žena, no nevladine udruge ali i policija upozoravaju da je broj zlostavljanih i puno veći jer se mnoge žene još uvijek teško odlučuju prijaviti svoje partnere - ističe Sadika Zvirkić iz karlovačke nevladine udruge Korak:
«Meni je jako žao kad se meni pojavi starica u 70-tim godinama života i kaže: ’Više ne mogu izdržati.’ Brak traje dokle žena trpi.»
Marijana Zrinka Jegrišnik iz udruge Ženska pomoć sada:
«1500 i ne znam koliko djela kaznenih je u prvih sedam mjeseci ove godine izrečeno i 8.570 prekršajnih kazni. Prema tome, same te cifre govore da je nasilje zaista u porastu.»
No, i vladine i nevladine udruge priznaju da je policija s novim Protokolom o postupanju u slučaju nasilja u obitelji učinila bitan iskorak. Pravobraniteljica Gordana Koritnik:
«Imate jasan stav, i politički - to se vidi kroz zakondavstvo, to nije privatna stvar. Meni stranke u svakodnevnom radu kažu ženama - istina da one to uglavnom prijavljuju:’Gospođo, ne treba vas udariti. Ako samo digne glas na vas i viče dođite k nama.’ To je, ja smatram, veliki pomak i vidim kao pomak.»
Predsjednica Saborskog odbora za ravnopravnost spolova Helena Štimac -
Radin ističe i slijedeći pozitivni pomak:
«Recimo, svi predmeti koji stignu na sud, a koji se tiču obiteljskog nasilja, imaju oznaku žurno.»
Koordinatorica Autonomne ženske kuće Zagreb Neva Toelle upozorava da
problema još ima u pravosuđu koje nasilnike kažnjava najblažim kaznama,
i to prema prekršajnom, a ne kaznenom zakonu.
«Nasilje nema što tražiti u prekršaju. Prekršaj je kad se vi švercate u tramvaju, prekršaj je kad se vi krivo parkirate s automobilom pa vam ga odenese pauk. Jedno slomljeno rebro, fraktura glave, fraktura nosne kosti ne može spadati u prekršaj i naprosto mora biti u kaznenom zakonu kao kazneno djelo.»
Zaključuju da obiteljskom nasilju bitno pogoduje i još uvijek vrlo tradicionalno hrvatsko društvo, te stavovi o položaju žene u braku, a neke smo i sami zabilježili danas na zagrebačkom Cvjetnom trgu:
«Ja poručujem svim ženama neka se ne prave muški, jer muški posao ne zna nijedna od nas napraviti. Neka malo popuste, neka budu mame. A ne da one djeci pokazuju da su one veće od tate, je li tako. Moja mama je nas imala tri. Nju tata nikad nije lupio, ali uvijek se je našao zajednički jezik. Čujte, ako je moj tata došao s posla umoran i popio jednu pivu, zar moja mama mora njega odmah napadati? Treba mu jedan osmijeh i lijepa riječ.»
Sadika Zvirkić, Ženska grupa Korak iz Karlovca:
«Nažalost, nažalost i protiv tog se moramo boriti. To je ono šta su norme postavljene, nepisane norme. Žena je ta koja mora trpiti, žena je zapravo ta koja i drži brak dokle ona trpi.»
Naglašava da je velik razlog trpljenju i loša socijalna situacija:
«Mi smatramo da bi trebala biti socijalna sigurnost jača u Hrvatskoj, pa kad se žena odluči da iziđe iz jedne nasilne sredine da ona ima jednu socijalnu sigurnost, odnosno da dobije posao adekvatno plaćen, da dobije mogućnost stanovanja u socijalnim stanovima dok ne stane na noge, da žena konačno ima jedan status. Žrtva ne dobije nikakvu nadoknadu, osim što prestane dobivati batine. I ovaj prekršajni zakon, koji je za manja kaznena djela, on ustvari puni proračun državni, kazne idu u proračun. Pa čak niti ta stvaka nije izdvojena da se točno zna s koliko novaca žene dobivanjem batina napune proračun, a koliko ta ista država iz proračuna izdvaja za pomoć žrtvama.»
