Militantne palestinske skupine povezane s Hamasom otele su 25. juna u Gazi devetnaestogodišnjeg izraelskog vojnika i u zamjenu za njegovo puštanje zatražile oslobađanje oko 1,000 Palestinaca iz izraelskih zatvora. Izraelska vlada je odbila taj zahtjev. 18 dana kasnije, pripadnici šiitske skupine Hezbollah, upadaju s teritorija Libanona u Izrael, otimaju dvojicu i ubijaju osmoricu izraelskih vojnika. Za njihovo oslobađanje traže puštanje svojih članova iz izraelskih zatvora. Izraleska vlada odbija i ovaj zahtjev, a upad iz susjedne zemlje proglašava aktom rata:
"Izrael se potpuno povukao iz Libanona prije šest godina. Ne postoji nijedan razlog za upad bilo kakvih naoružanih formacija iz Libanona u Izrael. Nije bilo nikakvog povoda za otmicu i ubojstva naših vojnika. Ovaj akt smatramo objavom rata", izjavio je izraelski ambasdor pri Ujedinjenim narodima Den Gillerman.
Uslijedila je izraelska odmazda i najveća vojna operacija protiv Libanona u posljednje 24 godine. Počinju višednevna bombardiranja položaja Hezbollaha u dolini Bekka na jugu Libanona, ali i ciljeva u i oko glavnog grada – Bejruta. Hezbollah odgovara raketnim napadima na Haifu i druga naselja s izraelske strane granice. Istodobno, izraelska vojska se u Gazi sukobljava s pripadnicima Hamasa. Izrael je odjednom suočen s prijetnjom na dva fronta, a možda i na više, kaze stručnjak za terorizam Magnus Ranstorp:
"Čelništvo Hamasa djeluje iz Sirije, a ima i ogranke u južnim predgrađima Bejruta koji kooridiniraju aktivnosti s Hezbollahom. Nema sumnje da je otmica dvojice izraelskih vojnika dio zajedničkog i usuglašenog plana dviju organizacija. No, s druge strane, uključivanje Hezbollaha u sukobe s Izraelom otvara drugi front na sjeveru Izraela, ali i služi kao dokaz da unatoč rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1559, Hezbollah nije razoružan."
Čak i za standarde Bliskoga istoka brzina kojom se razbuktao posljednji sukob je zastrašujuća. Analitičari upozoravaju da s nastavkom napetosti na Bliskom istoku raste i opasnost od većeg regionalnog sukoba u koji bi moglo biti uključeno više zemalja. Mouin Rabbani, stručnjak za ovo područje pri Međunarodnoj kriznoj skupini smatra da bi kriza mogla najprije eskalirati početkom otvorenog rata između Izraela i Sirije:
“Moguće je da se Izrael odlučiti zaoštriti sukob i uključiti u njega Siriju tako što će nastaviti bombardiranje Libanona i proširiti svoje akcije protiv te zemlje do mjere u kojoj bi Sirija mogla odlučiti priteći u pomoć vladi u Bejrutu, što bi moglo dovesti do izravne konfrontacije Izraela i Sirije.”
Uz Siriju, i Iran je godinama glavni snabdjevač Hezbollaha oružjem i novcem, a pripadnici ovog pokreta u Iranu nalaze utočište i baze za obuku. Bombardiranje međunarodnog aerodroma u Bejrutu izraleske vlasti nastoje opravdati upravo činjenicom da preko njega stiže iransko naoružanje za Hezbollah. Vlada u Teheranu pažljivo promatra razvoj prilika, a predsjednik Mahmud Ahmedinedžad, čija je retorika o Izraelu proteklih mjeseci izazvala međunarodno zgražavanje i osudu, u petak je poručio:
"Ako okupacijski izraelski režim počini još jedan glupi potez i napadne Siriju, to će se smatrati napadom na cijeli islamski svijet i taj će se režim suočiti sa žestokim odgovorom.”
Unatoč ratobornoj retorici Teherana, malo je vjerovatno da bi se Iran, unatoč dugogodišnjoj pomoći Hezbollahu, mogao izravno uključiti u rat, čak ako u njega bude uvučena i Sirija, kaže Mouin Rabbani iz Međunarodne krizne skupine:
“Pretpostavljam da je objava Irana u najvećoj mjeri motivirana željom da se Izrael odvrati od bilo kakve namjere da napadne Siriju. U ovom je trenutku teško procijeniti koliko bi daleko Iran bio spreman ići i aktivno podržati Siriju u sukobu s Izraelom. U ovom slučaju i geografska udaljenost igra važnu ulogu i teško da će Izrael izvesti napad na ipak daleki Iran koji je i sam zaokupljen pripremama za mogući napad Sjedinjenih Država. Zato ne vjerujem da će vlasti u Teheranu poduzeti bilo kakve mjere odmazde u slučaju da Izrael napadne Siriju."
Daljnji razvoj krize ovisit će i o držanju Libanona. Dio političara u toj zemlji smatra da je ona talac Sirije i Irana koji je za rad svojih interesa guraju u rat s prvim susjedom – Izraelom. Vlada u Bejrutu funkcionira na bazi krhkog kompromisa i delikatne ravnoteže između različitih etničkih i vjerskih skupina koje su u njoj zastupljene, a koje uključuju i dvojicu ministara članova Hezbollaha. Njihovo isključivanje iz kabineta otuđilo bi šiitsku zajednicu u Libanonu čije interese zastupaju, dok bi njihov ostanak dao povod izraelu za nastavak kampanje kaznenih udara na Libanon, kaže politički urednik londonskog dnevnika na arapskom “Al-Hayat,” Hazim Sageji:
"To je objektivno dilema s kojom se suočava libanonska vlada. Ako isključi Hezbolah, odbacit će jednu od vrlo utjecajnih vjerskih skupina u toj zemlji. S druge strane, ako pokuša, kao do sad obuzdavati hezbollah tako što će ga uključiti u vladu, u stvarnosti se ništa neće promijeniti. Po svemu sudeći, drama će se nastaviti."
"Izrael se potpuno povukao iz Libanona prije šest godina. Ne postoji nijedan razlog za upad bilo kakvih naoružanih formacija iz Libanona u Izrael. Nije bilo nikakvog povoda za otmicu i ubojstva naših vojnika. Ovaj akt smatramo objavom rata", izjavio je izraelski ambasdor pri Ujedinjenim narodima Den Gillerman.
Uslijedila je izraelska odmazda i najveća vojna operacija protiv Libanona u posljednje 24 godine. Počinju višednevna bombardiranja položaja Hezbollaha u dolini Bekka na jugu Libanona, ali i ciljeva u i oko glavnog grada – Bejruta. Hezbollah odgovara raketnim napadima na Haifu i druga naselja s izraelske strane granice. Istodobno, izraelska vojska se u Gazi sukobljava s pripadnicima Hamasa. Izrael je odjednom suočen s prijetnjom na dva fronta, a možda i na više, kaze stručnjak za terorizam Magnus Ranstorp:
"Čelništvo Hamasa djeluje iz Sirije, a ima i ogranke u južnim predgrađima Bejruta koji kooridiniraju aktivnosti s Hezbollahom. Nema sumnje da je otmica dvojice izraelskih vojnika dio zajedničkog i usuglašenog plana dviju organizacija. No, s druge strane, uključivanje Hezbollaha u sukobe s Izraelom otvara drugi front na sjeveru Izraela, ali i služi kao dokaz da unatoč rezoluciji Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1559, Hezbollah nije razoružan."
Čak i za standarde Bliskoga istoka brzina kojom se razbuktao posljednji sukob je zastrašujuća. Analitičari upozoravaju da s nastavkom napetosti na Bliskom istoku raste i opasnost od većeg regionalnog sukoba u koji bi moglo biti uključeno više zemalja. Mouin Rabbani, stručnjak za ovo područje pri Međunarodnoj kriznoj skupini smatra da bi kriza mogla najprije eskalirati početkom otvorenog rata između Izraela i Sirije:
“Moguće je da se Izrael odlučiti zaoštriti sukob i uključiti u njega Siriju tako što će nastaviti bombardiranje Libanona i proširiti svoje akcije protiv te zemlje do mjere u kojoj bi Sirija mogla odlučiti priteći u pomoć vladi u Bejrutu, što bi moglo dovesti do izravne konfrontacije Izraela i Sirije.”
Uz Siriju, i Iran je godinama glavni snabdjevač Hezbollaha oružjem i novcem, a pripadnici ovog pokreta u Iranu nalaze utočište i baze za obuku. Bombardiranje međunarodnog aerodroma u Bejrutu izraleske vlasti nastoje opravdati upravo činjenicom da preko njega stiže iransko naoružanje za Hezbollah. Vlada u Teheranu pažljivo promatra razvoj prilika, a predsjednik Mahmud Ahmedinedžad, čija je retorika o Izraelu proteklih mjeseci izazvala međunarodno zgražavanje i osudu, u petak je poručio:
"Ako okupacijski izraelski režim počini još jedan glupi potez i napadne Siriju, to će se smatrati napadom na cijeli islamski svijet i taj će se režim suočiti sa žestokim odgovorom.”
Unatoč ratobornoj retorici Teherana, malo je vjerovatno da bi se Iran, unatoč dugogodišnjoj pomoći Hezbollahu, mogao izravno uključiti u rat, čak ako u njega bude uvučena i Sirija, kaže Mouin Rabbani iz Međunarodne krizne skupine:
“Pretpostavljam da je objava Irana u najvećoj mjeri motivirana željom da se Izrael odvrati od bilo kakve namjere da napadne Siriju. U ovom je trenutku teško procijeniti koliko bi daleko Iran bio spreman ići i aktivno podržati Siriju u sukobu s Izraelom. U ovom slučaju i geografska udaljenost igra važnu ulogu i teško da će Izrael izvesti napad na ipak daleki Iran koji je i sam zaokupljen pripremama za mogući napad Sjedinjenih Država. Zato ne vjerujem da će vlasti u Teheranu poduzeti bilo kakve mjere odmazde u slučaju da Izrael napadne Siriju."
Daljnji razvoj krize ovisit će i o držanju Libanona. Dio političara u toj zemlji smatra da je ona talac Sirije i Irana koji je za rad svojih interesa guraju u rat s prvim susjedom – Izraelom. Vlada u Bejrutu funkcionira na bazi krhkog kompromisa i delikatne ravnoteže između različitih etničkih i vjerskih skupina koje su u njoj zastupljene, a koje uključuju i dvojicu ministara članova Hezbollaha. Njihovo isključivanje iz kabineta otuđilo bi šiitsku zajednicu u Libanonu čije interese zastupaju, dok bi njihov ostanak dao povod izraelu za nastavak kampanje kaznenih udara na Libanon, kaže politički urednik londonskog dnevnika na arapskom “Al-Hayat,” Hazim Sageji:
"To je objektivno dilema s kojom se suočava libanonska vlada. Ako isključi Hezbolah, odbacit će jednu od vrlo utjecajnih vjerskih skupina u toj zemlji. S druge strane, ako pokuša, kao do sad obuzdavati hezbollah tako što će ga uključiti u vladu, u stvarnosti se ništa neće promijeniti. Po svemu sudeći, drama će se nastaviti."
