Glišo Kolundžić iz okolice Zadra kaže da je u Lišanima Tinskim, od 100 i nešto domaćinstava izbjeglih Srba, svako dvorište doslovce bilo zatrpano smećem, kao i njegovo vlastito, tri kilometra od Zadra, u mjestu Crno:
„Dovezli su mi iz čista mira u dvorište ispred kuće oko 60 kubika raznog materijala i to u tri navrata. Dovezli su i olupinu nekog starog stojadina na blok vikendice. Glavni inspektor je dao nalog gradu Zadru da se to očisti, ali oni to nisu htjeli i neće. Sada sam prisiljen da platim po kamionu 250 kuna da mi to očiste.“
Neke su dvokatnice, kaže Igor Palija iz Srpskog demokratskog foruma, potpuno prekrivene brdom otpadnog materijala koji je na njih bacan dok se gradila autocesta Zagreb – Split:
„Hrvatske autoceste su prilikom izgradnje autoputa na srpske dijelove određenih sela, kao što je Islam Latinski, dovozile otpad, zemlju i kamenje. Tamo ima oko 50 – 60 kuća koje su izbrisane sa lica zemlje. One su sravnjene sa zemljom i srušene, premda u ratu nisu bile. Taj dio je proglašen zelenim pojasom. Sada su tamo brda od smeća.“
Nikola Parenta iz Islama Latinskog:
„Područje gdje su bile naše kuće su proglasili zelenim pojasom. Oni sada urgiraju da se mi ni ne vratimo.“
Takvu tvrdnju potkrepljuju i brojnim slučajevima uzurpacije zemljišta srpskih vlasnika koje obrađuju domaći ili naseljeni vojvođanski Hrvati. Gligorije Rnjak iznosi primjer svoje kćeri i zeta, Ljubomira Kasuma iz Bukoviča kraj Benkovca, koji se već 10 godina uzaludno bore za svoj maslinik:
„Tamo je posađeno 180 komada maslina. To je najveći maslinik na ovom području. Moj zet ne smije ni nogom stupiti na svoje masline. On i moja kćer su ih sadili. Onaj ih deset godina bere.“
Dušan Pupovac iz zaseoka Veljane u Biljanima Donjim:
„Nema ni jednog Pupovca u tom zaseoku da mu nije uzurpirana bar jedna parcela. Po meni, nema smisla obnavljati kuće dok je zemlja uzurpirana. Onda se govori kako ljudi neće da se vrate da obnavljaju kuće. Nije dovoljan samo krov nad glavom, nego se mora imati i od čega živjeti.“
O svemu tome, kao i nastavljanju etnički motiviranih napada na Srbe povratnike u zadarskom zaleđu, oglasio se jučer Srpski demokratski forum. Igor Palija:
„U desetak sela imamo zemlju koju koriste domicilni Hrvati, a to su maslinici, vinogradi i obradiva zemlja koja je isključivo u vlasništvu Srba povratnika. U 80 posto slučajeva ljudi su se vratili i ne mogu ući u posjed svoje imovine. Na to smo upozorili i iz razloga što se povratak imovine smatra završenim u Republici Hrvatskoj. Ovo pitanje visi u zraku i s njim još uvijek postoje značajna kršenja prava srpske nacionalne manjine, budući da ne mogu koristiti svoje zemljište nakon povratka.“
Ružica Parenta:
„Povlači se parnica za parnicom. Nikada kraja. Živci i novci odoše, a vremenom nismo dobili ništa.“
Glišo Kolundžić:
„Kada nađete 15-20 kamiona otpadnog materijala u avliji, to djeluje vrlo deprimirajuće. Nema struje, nema vode, nema mirovine, nema radnog mjesta, ne da mu vinograd, ne da mu da radi svoju zemlju. Šta onda taj čovjek može da čeka od povratka?“
„Dovezli su mi iz čista mira u dvorište ispred kuće oko 60 kubika raznog materijala i to u tri navrata. Dovezli su i olupinu nekog starog stojadina na blok vikendice. Glavni inspektor je dao nalog gradu Zadru da se to očisti, ali oni to nisu htjeli i neće. Sada sam prisiljen da platim po kamionu 250 kuna da mi to očiste.“
Neke su dvokatnice, kaže Igor Palija iz Srpskog demokratskog foruma, potpuno prekrivene brdom otpadnog materijala koji je na njih bacan dok se gradila autocesta Zagreb – Split:
„Hrvatske autoceste su prilikom izgradnje autoputa na srpske dijelove određenih sela, kao što je Islam Latinski, dovozile otpad, zemlju i kamenje. Tamo ima oko 50 – 60 kuća koje su izbrisane sa lica zemlje. One su sravnjene sa zemljom i srušene, premda u ratu nisu bile. Taj dio je proglašen zelenim pojasom. Sada su tamo brda od smeća.“
Nikola Parenta iz Islama Latinskog:
„Područje gdje su bile naše kuće su proglasili zelenim pojasom. Oni sada urgiraju da se mi ni ne vratimo.“
Takvu tvrdnju potkrepljuju i brojnim slučajevima uzurpacije zemljišta srpskih vlasnika koje obrađuju domaći ili naseljeni vojvođanski Hrvati. Gligorije Rnjak iznosi primjer svoje kćeri i zeta, Ljubomira Kasuma iz Bukoviča kraj Benkovca, koji se već 10 godina uzaludno bore za svoj maslinik:
„Tamo je posađeno 180 komada maslina. To je najveći maslinik na ovom području. Moj zet ne smije ni nogom stupiti na svoje masline. On i moja kćer su ih sadili. Onaj ih deset godina bere.“
Dušan Pupovac iz zaseoka Veljane u Biljanima Donjim:
„Nema ni jednog Pupovca u tom zaseoku da mu nije uzurpirana bar jedna parcela. Po meni, nema smisla obnavljati kuće dok je zemlja uzurpirana. Onda se govori kako ljudi neće da se vrate da obnavljaju kuće. Nije dovoljan samo krov nad glavom, nego se mora imati i od čega živjeti.“
O svemu tome, kao i nastavljanju etnički motiviranih napada na Srbe povratnike u zadarskom zaleđu, oglasio se jučer Srpski demokratski forum. Igor Palija:
„U desetak sela imamo zemlju koju koriste domicilni Hrvati, a to su maslinici, vinogradi i obradiva zemlja koja je isključivo u vlasništvu Srba povratnika. U 80 posto slučajeva ljudi su se vratili i ne mogu ući u posjed svoje imovine. Na to smo upozorili i iz razloga što se povratak imovine smatra završenim u Republici Hrvatskoj. Ovo pitanje visi u zraku i s njim još uvijek postoje značajna kršenja prava srpske nacionalne manjine, budući da ne mogu koristiti svoje zemljište nakon povratka.“
Ružica Parenta:
„Povlači se parnica za parnicom. Nikada kraja. Živci i novci odoše, a vremenom nismo dobili ništa.“
Glišo Kolundžić:
„Kada nađete 15-20 kamiona otpadnog materijala u avliji, to djeluje vrlo deprimirajuće. Nema struje, nema vode, nema mirovine, nema radnog mjesta, ne da mu vinograd, ne da mu da radi svoju zemlju. Šta onda taj čovjek može da čeka od povratka?“
