Dostupni linkovi

Albanci ne prihvataju poziv za direktne pregovore


Radovan BOROVIC, Anamari REPIC

Direktni razgovori o statusu, kako to u pismu predlažu predsednik i premijer Srbije Boris Tadić i Vojislav Koštunica Kontakt grupi i specijalnom izaslaniku Ujedinjenih nacija Martiju Ahtisariju, počeli bi rundom pregovora na najvišem nivou, a zatim bi bili nastavljeni za četiri stola na kojima bi se razmatrali ključni elementi koji bi konkretizovali sam status, pojasnio je koordinator pregovaračkog tima Beograda Leon Koen:

„Razgovori o decentralizaciji nisu dali konkretan rezultat. Razloga za to ima i suštinske i proceduralne prirode. Mi predlažemo da se sa sadašnjih razgovora, gde se veštački izbegava da se govori o budućem statusu Kosova i Metohije, pređe direktno na razgovore o budućem statusu pokrajine. S tim što bi se održala jedna, prva runda tih razgovora, a zatim bi razgovori bili konkretizovani na četiri, kako kažemo, zasebna stola, koji bi se bavili ključnim pitanjima koja se moraju rešiti da bi bilo kakav status pokrajine bio održiv.“

Među elementima koji se nude u statusnim pregovorima su novi Ustav Kosova, uključujući političko ustrojstvo koje treba uspostaviti u pokrajini i jemstva prava zajednica, zatim opšta pitanja bezbednosti, ključna ekonomska i finansijska pitanja i decentralizaciju.

Drugi koordinator u beogradskom pregovaračkom timu Slobodan Samardžić, upitan da li se u kompromisnoj formi Beograda – više od autonomije, manje od nezavisnosti – može uklopiti i ponuda takozvanog ograničenog suvereniteta, kaže:

„Ne može da se uklopi, iz više razloga. Pre svega iz razloga maglovitosti tog termina. Ograničen suverenitet je kao da kažete drveno gvožđe. Prosto atribut i imenica nisu u skladu. To je opet nešto što se može svesti na, tako da kažem, obećanu nezavisnost. Svi znaju da Kosovo i Metohija danas nije sposobna za nezavisnost, za ekonomsku samoodrživost, sve i da neko hoće da mu ga da, a neko da prihvati. Imajući u vidu taj problem, problem Beograda koji zapravo principijelno hoće da riješi to pitanje, onda se kao neki rezultat namiču takvi nejasni pojmovi i što je još gore nejasni sadržaji.“

Odustajanje od priča o ispunjavanju standarda i prelazak na fazu koja nudi direktne razgovore o statusu, deo je taktičkog poteza, mišljenja je politički analitičar Dušan Janjić, koji dodaje da je to postupak uslovljen lošim pristupom decentralizaciji i neuspehu pregovora:

„Prvi razlog je očigledno saznanje Beograda da je pogrešio, jer je trebalo već u razgovorima o decentralizaciji govoriti o tom nivou centralne vlasti. Po definiciji decentralizacija je prenos vlasti sa centra na niže nivoe, a Beograd nijednog momenta nije definisao taj centar. Što se pretvorilo u vrlo ozbiljne prigovore međunarodne zajednice kako Beograd navodno uopšte nije zainteresovan za održanje Kosova, da je zainteresovan da bi on govorio o građanima Kosova i o funkcionisanju te vlasti. Drugi, još opasniji politički prigovor i reakcija, sastoji se od pritiska, da kad Beograd već nije rekao kako vidi Kosovo, Srbi uđu u kosovske institucije i time priznaju kosovsku vlast kao realnost. Dakle, mislim da je ovo jedan taktički potez da se popravi što se popraviti može, iz jedne vrlo ozbiljne greške u postavljanju razgovora o decentralizaciji.“

Prema našim saznanjima, ponuda o statusnim razgovorima Beograda bazirana je na dokumentu pregovaračkog tima i Rezolucija Skupštine Srbije o Kosovu usvojena je prošle godine.

* * * * *

Sa Beogradom nema direktnih razgovora o budućem statusu Kosova, jasan je stav političkih predstavnika u Prištini. Reagujući na izjavu srbijanskih zvaničnika kako treba odmah početi pregovore o političkom statusu, kosovski čelnici ocenjuju da bi aktivnija uloga kosovskih Srba mogla dovesti do prihvatljivijeg rešenja.

Cilj političkih partija i institucija Kosova je stvaranje nezavisne države, a u tom procesu sa Beogradom se može razgovarati samo o rešavanju tehničkih pitanja. To je za naš program izjavio Ernest Ljuma, predstavnik Alijanse za budućnost Kosova, članice vladajuće koalicije:

“Od samog početka smo isticali da sa Beogradom nema direktnih pregovora o statusu već samo uz međunarodno posredovanje. Može doći do kontakata i razgovora o svim pitanjima koja se tiču budućnosti Kosova, kao što je decentralizacija, ali ne i direktno o statusu.”

Ljuma ističe kako je mandat kosovskog političkog faktora da realizuje političku volja naroda Kosova za formiranjem nezavisne i suverene države.

Inače, pregovori o budućem političkom statusu Kosova su u toku, a delegacije Prištine i Beograda, uz međunarodno posredovanje razgovaraju o decentralizaciji, dok se očekuje da se razgovori nastave i o drugim temama kao što su kulturna bastina, zaštita manjina i ekonomska pitanja. Ali u poslednje vreme iz Beograda stižu izjave da je neophodno početi i sa diskusijom o statusu. Predsednica Koordinacionog centra Vlade Srbije za Kosovo, Sanda Rašković Ivić, izjavila je nedavno da se Beograd zalaže da uz razgovore o decentralizaciji počnu i pregovori o statusu.

Nosilac “Srpske liste za Kosovo” Oliver Ivanović kaže za Radio Slobodna Evropa da se pregovori ne mogu ni ubrzavati a ni usporavati pošto su oni počeli na osnovu dinamike koju su utvrdili međunarodna zajednica i Kontakt grupa:

“Po meni je bespredmetno izražavati takve želje i stavove. Drugo mišljenja sam da će pregovori o statusu biti toliko teški da neće brzo ni biti gotovi. Tako da bilo kakvo ubrzavanje ne može da koristi može samo da šteti nekakvoj atmosferi u kojoj bi se evntualno našlo kompromisno rešenje mada ga ja ne vidim u ovom trenutku.”

Fadilj Maljoku iz Instituta za etničke odnose ocenio je za naš program da je od velike važnosti za definisanje političkog statusa to što je Beograd ponudio da se počne sa razgovorima o statusu Kosova:

“Ja to vidim kao neku vrstu pritiska iz svetskih centara jer se samo rešavanjem statusa Kosova može stvoriti stabilnost na čitavom zapadnom Balkanu.”

Prema rečima Ernesta Ljume, Beograd je krvoprolićem na Kosovu 1999. godine izgubio sva prava da razgovara o budućnosti Kosova, čiji su građani dobili pravo na državu:

“Beograd nije više partner u pitanju statusa Kosova, on može biti samo svedok onoga što se dešava, jer nezavisnost nema alternativu.”

Prema rečima Fadilja Maljokua, sada je već jasno da iz međunarodne zajednice dolaze signali o uslovnoj nezavisnosti:

“U međunarodnoj zajednici, kako u Savetu bezbednosti tako i Kontakt grupi, spominje se nezavisnost ali uslovna, što je nešto o čemu kosovska javnost nije dovoljno informisana.”

Kako se u pregovaračkom procesu ne odlučuje samo o političkoj budućnosti Kosova, već i o budućnosti kosovskih Srba na ovom prostoru, postavlja se pitanje kakva bi mogla biti uloga njihovih predstavnika u ovom procesu. Prema rečima Ivanovića, ta uloga bi imala veliki značaj:

“Sigurno je da bi razgovori o statusu uz aktivniju ulogu kosovskih Srba imali malo veću šansu da dovedu do kompromisa. Ovako sumnjam da će dve pregovaračke strane ikada u doglednoj budućnosti biti blizu nekakvog zajedničkog rešenja ili rešenja koje bi nekako mogle prihvatiti i jedna i druga strana.”
XS
SM
MD
LG