Hrvatski i američki policijski specijalci već vrše sigurnosnu provjeru Dubrovnika. Grad će od petka biti podijeljen u sigurnosne zone. Dva američka nosača aviona će za vrijeme sastanka Američko-jadranske povelje plutati Jadranom u visini Splita odnosno Dubrovnika. Sigurnosne mjere su strože nego u vrijeme Papina posjeta. Sve su to pripreme za sudjelovanje američkog potpredsjednika Dicka Cheyneya na sastanku Američko-jadranske povelje za koji dan u Dubrovniku. Sastanak će biti snažan poticaj zemljama potpisnicama Povelje – Hrvatskoj, Makedoniji i Albaniji – na njihovom reformskom putu prema članstvu u NATO-u, najavljuju organizatori.
Na marginama sastanka, očekuje se da će jedna od tema u hrvatsko-američkim razgovorima na vrhu, biti i američki zahtjev da Hrvatska pristane na neizručivanje Amerikanaca optuženih za ratne zločine Međunarodnom sudu pravde u Rimu, oko kojeg se posljednjih mjeseci u hrvatskoj javnosti podiglo mnogo prašine.
Taj se problem u hrvatskoj javnosti promatra previše jednostrano, kaže za Radio Slobodna Evropa najveći hrvatski autoritet za NATO dr. Lidija Čehulić sa Fakulteta političkih znanosti:
„Istina jeste da je Washingtonu bitno da u toj ,antiterorističkoj koaliciji‘ sudjeluje što više zemalja i da što više zemalja ima potpisan taj članak, kako bi američki političari jednostavno svojoj javnosti mogli objasniti kako je većina svijeta uz njih. Ali ako gledate s druge strane, odnosi Amerike i Hrvatske su se u zadnje vrijeme toliko poboljšali, toliko su u usponu, sve reforme koje mi provodimo – od zakonodavstva, reforme obrambenog sustava do usvajanja nacionalnih planova sigurnosti – vrlo su uspješno prihvaćene u samom NATO-u i u Sjedinjenim Američkim Državama, tako da u tom kontekstu to pitanje potpisivanja ili nepotpisivanja članka 98 može i dalje ostati neriješeno.“
Naravno, u američkoj politici „mrkve i batine“, bila bi to izuzetno dobra prigoda da se, ako se ukaže potreba da se uspori hrvatski put u članstvo, potegne ovo nepotpisivanje, ali dr. Čehulić generalno ocjenjuje kako taj slučaj ne škodi hrvatskom približavanju NATO-u:
„S druge strane, ako gledate Evropsku uniju, imate zemlje koje su potpisale taj članak, recimo Rumunjska, pa im nisu zatvorena vrata Evropske unije. Nigdje u dokumentima EU ne piše da je kriterij potpisivanje ili nepotpisivanje tog članka. Prema tome, mislim da se to ne bi trebalo miješati i da Hrvatska mora nastaviti sa svojom paralelnom politikom priključivanja i Evropskoj uniji i NATO-u.“
I ovoga će puta na samitu Američko-jadranske povelje sudjelovati promatrači iz Bosne i Hercegovine i iz Srbije i Crne Gore:
„To je jednostavno dokaz one kontinuirane politike euroatlantskih integracija, pa tako i NATO-a, da se nijedna zemlja, nijedna regija ne promatra izolirano, nego da se sagledava širi prostor. Naravno, ako ove tri zemlje uđu – zajedno ili pojedinačno, nije uopće bitno – u njihovom zaleđu NATO ne može ostaviti nesigurno područje i zbog toga postoje ti pokušaji približavanja Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore, prvo za ulazak u Partnerstvo za mir, eventualno za proširenje Jadranske povelje, a kasnije, jednog dana, budite sigurni, i za ulazak u NATO.“
Na marginama sastanka, očekuje se da će jedna od tema u hrvatsko-američkim razgovorima na vrhu, biti i američki zahtjev da Hrvatska pristane na neizručivanje Amerikanaca optuženih za ratne zločine Međunarodnom sudu pravde u Rimu, oko kojeg se posljednjih mjeseci u hrvatskoj javnosti podiglo mnogo prašine.
Taj se problem u hrvatskoj javnosti promatra previše jednostrano, kaže za Radio Slobodna Evropa najveći hrvatski autoritet za NATO dr. Lidija Čehulić sa Fakulteta političkih znanosti:
„Istina jeste da je Washingtonu bitno da u toj ,antiterorističkoj koaliciji‘ sudjeluje što više zemalja i da što više zemalja ima potpisan taj članak, kako bi američki političari jednostavno svojoj javnosti mogli objasniti kako je većina svijeta uz njih. Ali ako gledate s druge strane, odnosi Amerike i Hrvatske su se u zadnje vrijeme toliko poboljšali, toliko su u usponu, sve reforme koje mi provodimo – od zakonodavstva, reforme obrambenog sustava do usvajanja nacionalnih planova sigurnosti – vrlo su uspješno prihvaćene u samom NATO-u i u Sjedinjenim Američkim Državama, tako da u tom kontekstu to pitanje potpisivanja ili nepotpisivanja članka 98 može i dalje ostati neriješeno.“
Naravno, u američkoj politici „mrkve i batine“, bila bi to izuzetno dobra prigoda da se, ako se ukaže potreba da se uspori hrvatski put u članstvo, potegne ovo nepotpisivanje, ali dr. Čehulić generalno ocjenjuje kako taj slučaj ne škodi hrvatskom približavanju NATO-u:
„S druge strane, ako gledate Evropsku uniju, imate zemlje koje su potpisale taj članak, recimo Rumunjska, pa im nisu zatvorena vrata Evropske unije. Nigdje u dokumentima EU ne piše da je kriterij potpisivanje ili nepotpisivanje tog članka. Prema tome, mislim da se to ne bi trebalo miješati i da Hrvatska mora nastaviti sa svojom paralelnom politikom priključivanja i Evropskoj uniji i NATO-u.“
I ovoga će puta na samitu Američko-jadranske povelje sudjelovati promatrači iz Bosne i Hercegovine i iz Srbije i Crne Gore:
„To je jednostavno dokaz one kontinuirane politike euroatlantskih integracija, pa tako i NATO-a, da se nijedna zemlja, nijedna regija ne promatra izolirano, nego da se sagledava širi prostor. Naravno, ako ove tri zemlje uđu – zajedno ili pojedinačno, nije uopće bitno – u njihovom zaleđu NATO ne može ostaviti nesigurno područje i zbog toga postoje ti pokušaji približavanja Bosne i Hercegovine i Srbije i Crne Gore, prvo za ulazak u Partnerstvo za mir, eventualno za proširenje Jadranske povelje, a kasnije, jednog dana, budite sigurni, i za ulazak u NATO.“
