Stranka Demokratske Akcije isključila je iz članstva Mehmeda Žilića nakon što je prekršio stav stranke i odbio glasati za amandmane na Ustav BiH. Od Žilića je zatraženo da vrati mandat u Predstavničkom domu Parlamenta BiH jer više nije član stranke koja ga je predložila. Iako to nije obavezan uraditi, prema izbornom zakonu BiH Žilić ima moralnu obavezu da mandat vrati, kaže potpredsjednik SDA Šefik Džaferović:
„Da ga nije predložila SDA, sigurno je da ne bi bio izabran. Ni ja ne bih bio izabran da me je predložila SDA. Sumnjam da bi bilo ko od poslanika bio izabran, da iza njega nije stala cijela stranka. Ali, po Izbornom zakonu, mandat pripada poslaniku. Jedino da tražimo da vrati mandat. Pošteno bi bilo da to uradi. Na njemu je da odluči hoće li to uraditi ili ne. Ako odluči da ne vrati, onda će ostati poslanik, takav je Izborni zakon, tu ništa ne možemo promijeniti. Mi smo odluku donijeli. Ovo je dakle poruka svima da je SDA ozbiljno ušla u ovaj projekat i poruka svima drugima koji se ne budu pridržavali stava stranke.“
Slučaj Žilić još jednom otvorio je problem nedorečenosti Izbornog zakona koji pojedini poslanici u državnom Parlamentu koriste kao mogućnost da mijenjaju stranke, a zadržavaju mandate. Brojni su primjeri, Sead Avdić, Nijaz Duraković, Mladen Potočnik, Petar Kunić, postali su nezavisni poslanici, ali su u Parlament ušli kao kandidati jedne stranke, a zatim je napustili i prešli u drugu ili treću partiju. Ova poslanička šetnja kroz različite stranke u jednom poslaničkom mandatu iskrivljuje izborni rezultat i pokazuje neodgovornost vlasti prema biračima, ističe sociolog Salih Fočo:
„Ni stranke ni pojedinci nemaju odgovornost prema biračima. Imaju zapravo samo odgovornost da dobiju mandat, a poslije njime suvereno raspolažu ili se u izvjesnom smislu osjećaju potpuno neodgovornim. Jer očito je da ova vlast sama je stvarala čitavo vrijeme krizu. Ako se sječate, pet puta je federalna vlast bila u krizi i tri puta vlast na nivou BiH, dakle, stranke koje su se borile i osvojile mandate, same dovode u pitanje tu vlast i očito je taj princip neodgovornosti. Da je bilo sreće i mogućnosti da se raspišu vanredni izbori, što je normalno u razvijenim evropskim zemljama, već bi bile druge političke opcije i druge političke konstitucije parlamenta i bila bi izvršena odgovornost.
Bh. izborni zakon, prema kojem osvojeni mandat pripada izabranom kandidatu a ne stranci, je evropski standard, kažu u državnoj Izbornoj komisiji. U BiH je ovaj standard teško provodiv, a od Izborne komisije u proteklom periodu nekoliko puta je traženo da interveniše kada su pojedinci optuživani za prodaju mandata, kaže predsjednik Izborne komisije BiH Branko Petrić:
„Izborna komisija, jasno, nema zakonsko ovlaštenje, ali tražene su intervencije i optuživani su pojedinci zbog trgovine, zbog kupoprodaje mandata, odlaska iz stranke. Ta „trgovina“ znači određene beneficije. Pazite, u Srbiji, proteklih mjeseci bila je velika afera baš oko novčane kupovine poslanika u Skupštini Srbije i to je izazvalo veliki sudski epilog. Kod nas ta „trgovina“ – oni se optužuju međusobno za tu trgovinu, a šta se iza toga krije, mi nemamo ni mandat da u to ulazimo, samo konstatujemo da je nezavisni poslanik, ali to nikako ne mijenja njegovu poziciju.“
Predsjednik Narodne skupštine Igor Radojičić mišljenja je da su prelasci političara iz jedne u drugu stranku odraz nestabilne političke scene u BiH, što bi se moglo promjeniti nakon narednik izbora:
„Kod nas je problem „pretrčavanja“. Pogotovo poslanici iz manjih političkih stranaka, rjeđe iz velikih, odlučuju se za promjene dresa pošto im ostaje mandat. Mislim da će nakon oktobarskih izbora, kada politička scena bude puno čistija jer je najvjerojatnije je da će nakon cenzusa od tri posto mnogi ostati van parlamenta naprosto voljom građana, situacija biti jasnija jer postojanjem samo nekoliko većih političkih partija bit će daleko manji prostor za bilo čije pretrčavanje. I onda će i to pitanje da li je mandat stranački ili personalni, biti manje bitan. Sad je bitno jer imate osamnaest stranaka u Narodnoj skupštini RS i pretrčavanje vam znači krupnu promjenu. Možete promijeniti vladu.“
Tako BiH ima evropske standarde u zakonu, ali nema u političkom ponašanju pojedinaca. Naredni, oktobarski izbori biće provedeni po istom zakonu.
„Da ga nije predložila SDA, sigurno je da ne bi bio izabran. Ni ja ne bih bio izabran da me je predložila SDA. Sumnjam da bi bilo ko od poslanika bio izabran, da iza njega nije stala cijela stranka. Ali, po Izbornom zakonu, mandat pripada poslaniku. Jedino da tražimo da vrati mandat. Pošteno bi bilo da to uradi. Na njemu je da odluči hoće li to uraditi ili ne. Ako odluči da ne vrati, onda će ostati poslanik, takav je Izborni zakon, tu ništa ne možemo promijeniti. Mi smo odluku donijeli. Ovo je dakle poruka svima da je SDA ozbiljno ušla u ovaj projekat i poruka svima drugima koji se ne budu pridržavali stava stranke.“
Slučaj Žilić još jednom otvorio je problem nedorečenosti Izbornog zakona koji pojedini poslanici u državnom Parlamentu koriste kao mogućnost da mijenjaju stranke, a zadržavaju mandate. Brojni su primjeri, Sead Avdić, Nijaz Duraković, Mladen Potočnik, Petar Kunić, postali su nezavisni poslanici, ali su u Parlament ušli kao kandidati jedne stranke, a zatim je napustili i prešli u drugu ili treću partiju. Ova poslanička šetnja kroz različite stranke u jednom poslaničkom mandatu iskrivljuje izborni rezultat i pokazuje neodgovornost vlasti prema biračima, ističe sociolog Salih Fočo:
„Ni stranke ni pojedinci nemaju odgovornost prema biračima. Imaju zapravo samo odgovornost da dobiju mandat, a poslije njime suvereno raspolažu ili se u izvjesnom smislu osjećaju potpuno neodgovornim. Jer očito je da ova vlast sama je stvarala čitavo vrijeme krizu. Ako se sječate, pet puta je federalna vlast bila u krizi i tri puta vlast na nivou BiH, dakle, stranke koje su se borile i osvojile mandate, same dovode u pitanje tu vlast i očito je taj princip neodgovornosti. Da je bilo sreće i mogućnosti da se raspišu vanredni izbori, što je normalno u razvijenim evropskim zemljama, već bi bile druge političke opcije i druge političke konstitucije parlamenta i bila bi izvršena odgovornost.
Bh. izborni zakon, prema kojem osvojeni mandat pripada izabranom kandidatu a ne stranci, je evropski standard, kažu u državnoj Izbornoj komisiji. U BiH je ovaj standard teško provodiv, a od Izborne komisije u proteklom periodu nekoliko puta je traženo da interveniše kada su pojedinci optuživani za prodaju mandata, kaže predsjednik Izborne komisije BiH Branko Petrić:
„Izborna komisija, jasno, nema zakonsko ovlaštenje, ali tražene su intervencije i optuživani su pojedinci zbog trgovine, zbog kupoprodaje mandata, odlaska iz stranke. Ta „trgovina“ znači određene beneficije. Pazite, u Srbiji, proteklih mjeseci bila je velika afera baš oko novčane kupovine poslanika u Skupštini Srbije i to je izazvalo veliki sudski epilog. Kod nas ta „trgovina“ – oni se optužuju međusobno za tu trgovinu, a šta se iza toga krije, mi nemamo ni mandat da u to ulazimo, samo konstatujemo da je nezavisni poslanik, ali to nikako ne mijenja njegovu poziciju.“
Predsjednik Narodne skupštine Igor Radojičić mišljenja je da su prelasci političara iz jedne u drugu stranku odraz nestabilne političke scene u BiH, što bi se moglo promjeniti nakon narednik izbora:
„Kod nas je problem „pretrčavanja“. Pogotovo poslanici iz manjih političkih stranaka, rjeđe iz velikih, odlučuju se za promjene dresa pošto im ostaje mandat. Mislim da će nakon oktobarskih izbora, kada politička scena bude puno čistija jer je najvjerojatnije je da će nakon cenzusa od tri posto mnogi ostati van parlamenta naprosto voljom građana, situacija biti jasnija jer postojanjem samo nekoliko većih političkih partija bit će daleko manji prostor za bilo čije pretrčavanje. I onda će i to pitanje da li je mandat stranački ili personalni, biti manje bitan. Sad je bitno jer imate osamnaest stranaka u Narodnoj skupštini RS i pretrčavanje vam znači krupnu promjenu. Možete promijeniti vladu.“
Tako BiH ima evropske standarde u zakonu, ali nema u političkom ponašanju pojedinaca. Naredni, oktobarski izbori biće provedeni po istom zakonu.
