Alen BAJRAMOVIC
Sarajevska EKO sportska grupa postoji već pet godina i do sada je u BiH uspjela razviti i afirmirati poseban vid rehabilitacije žrtava rata kroz ronjenje. Treninge u bazenima, rijekama, na jezerima i neumskom moru do sada su prošle desetine osoba s posebnim potrebama, a svojim najvećim uspjehom u EKO sportskoj grupi smatraju činjenicu da su prvi na jednom mjestu okupili i sprijateljili pripadnike pet nekada suprotstavljenih vojnih formacija. Sead Muratović, predsjednik EKO sportske grupe:„U sam taj prvi momenat predstavljanja, hajde reći ćemo, nekoj ’suprotnoj strani’ u prvom momentu i ja sam doživljavao nekakve blokade. Ali, kad krene sve, kad se ljudi skupe, kad ljudi vide da su samo ljudi i da je to radi njih, zadovoljni se vrate. Ljudi su već uspostavili neke kontakte, pa i poslovne, koliko imam informacija, jer se često čujemo.“
Ovakav vid rehabilitacije i resocijalizacije žrtava rata primjenjuje se i u Sloveniji, a od 2004. godine i u Hrvatskoj. Stoga su Ronilački klub Džeronimo iz Zagreba, Plavalni klub iz Slovenskih Konjica i EKO sportska grupa iz Sarajeva odlučili formirati Međunarodnu asocijaciju hendikepiranih ronilaca IAHD Adriatik. O njenim ciljevima Muratović kaže:
„Osnova ove asocijacije je da promijeni vid rehabilitacije prema tim ljudima, znači nekakve dosadašnje metode koje su banjske, koje su u zatvorenim prostorima. Mi smo odlučili da to promijenimo, da izvedemo ljude, uz to da razbijemo neke fame, zakone i sujete koji su dosad vladali - da ti ljudi nisu sposobni boraviti u vodi.“
Veliki broj svjetskih eksperata iz oblasti hiperbarične medicine podržao je ovaj projekat i ovakav vid rehabilitacije žrtava rata, među njima i otac hrvatske hiperbarične medicine, svjetski ekspert u ovoj oblasti Stracimir Gošović, koji tvrdi da se ronilačkom edukacijom hendikepiranim osobama vraćaju vjera u život i samopouzdanje, pogotovu kada postanu svjesni da mogu roniti bolje i od osoba bez invaliditeta. Rusmir Hanić, ronilački instruktor, specijalista za obuku hendikepiranih osoba:
„Voda je medij koji omogućava tim ljudima kretnju. Za nas nije kretnja to što on vozi kolica.“
Kada je riječ o IAHD Adriatiku, slijedi borba sa nerazumijevanjem, predrasudama i konkretnim problemima. Ivica Čukušić, Ronilački klub Džeronimo, Zagreb:
„U Hrvatskoj je istina da ima jako veliki broj ronilačkih centara, ali jako malo, ili nimalo ih nije prilagođeno osobama s posebnim potrebama. Većina plaža nema pristup invalidskim kolicima.“
Ogromna je razlika kako u socijalnom statusu žrtava rata u ove tri zemlje, tako i u njihovom broju, kaže Sead Muratović iz EKO sportske grupe:
„Mi, pored tih socijalnih problema, imamo još problema s infrastrukturom, mnoštvo nekih problema sa kojima se susrećemo. Ali, eto, borimo se da promijenimo neke vidove rehabilitacije, da ljudima pružimo nešto novo, nešto bolje.“
IAHD Adriatik narednog mjeseca očekuje prijem u Svjetsku ronilačku asocijaciju, koja je od svog formiranja 1959. godine do danas ovaj sport proširila na cijeli svijet. Neven Lukas, član Izvršnog biroa Svjetske ronilačke asocijacije:
„Želja je naša da i jadranska asocijacija ljudi za ronjenje s posebnim potrebama se učlani u našu organizaciju i kroz svoj rad poboljša i sam rad Svjetske organizacije.“
Rusmir Hanić:
„Mi očekujemo da ćemo od prijema IAHD Adriatik u Rimu, sad u maju, imati puno posla u edukaciji i prenošenju našeg iskustva, našeg znanja, naše prakse na ljude, instruktore i medicinske radnike iz cijelog svijeta.“
Radom i rezultatima, momci iz EKO sporske grupe nametnuli su se i domaćim vlastima i u naredne tri godine učestvovat će u trogodišnjem programu pomoći žrtvama mina, finansiranom od strane vlade Sjedinjenih Američkih Država. Oni očekuju da će njihove rezultate pratiti i država, kako bi se osobama sa posebnim potrebama, pored rehabilitacije, omogućila jednaka prava i u svim drugim oblastima.“
