Dostupni linkovi

Odbijen zahtjev za mirovine Srbima


Milijardu eura, koliko prema izračunu Milorada Pupovca hrvatska država duguje umirovljenicama koji su šest godina, živeći na području Krajine, ostali bez mirovina, ogroman je novac. Za usporedbu, toliki je godišnji proračun grada Zagreba, pa su srpski predstavnici nedavno od premijera Sanadera dobili odgovor kako taj iznos predstavlja nepremostivu prepreku za državni proračun. Upitan danas kako komentira taj problem, premijer Sanader je rekao:

„Ta tema je u zraku, ali mislim da ona apsolutno nije aktualna i u ovom trenutku nema nikakvog govora o tome.“

No, Borio Rkman, izvršni tajnik Samostalne demokratske srpske stranke, tvrdi kako taj novac umirovljenicima ipak pripada i iznosi podatke za hrvatsko Podunavlje:

„Riječ je o 7500 penzionera koji svoje penzije nisu primali od 1991. godine pa do završetka procesa integracije u 1998. godini. Ako uzmemo prosjek njihovih penzija kao 1500 kuna mjesečno, pa ga pomnožimo sa brojem mjeseci, dolazimo se do cifre od oko 750 milijuna kuna, koliko penzionerima, samo na području Vukovarsko-srijemske županije, duguje nadležni mirovinski fond. Bitno je napomenuti da se ne radi samo o građanima srpske nacionalnosti, već i o Hrvatima, Rusinima, Mađarima, Slovacima i svim onima koji su tokom rata živjeli na današnjem području Vukovarsko-srijemske županije.“

Vladimir Jordan, predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika, skeptičan je prema takvim izračunima jer, tvrdi, umirovljenici u Krajini, u šest godina, ipak su primali mirovinu:

„Ne mogu komentirate te cifre i iznose, to se mora vidjeti sa Vladom. Znam da su svi ljudi koji su bili u Krajini dobivali mirovinu, a nakon oslobođenja su preuzeti u naš mirovinski sustav.“

Nekadašnji brodar Dunavskog Loyda iz Siska, Branko Đukić, svoju je mirovinu primao od 1989. do 1991. godine, no, kako se otišavši u penziju preselio u Negoslavce kraj Vukovara i kako ga je ondje zahvatio rat, penziju nije primao punih šest godina. On tvrdi da je ono što je dobivao u ratnom razdoblju bila socijalna pomoć, a ne mirovina:

„Otišao sam 1989. godine u mirovinu. Od 1989. godine do rata bio sam tu. Zaratilo se i nije bilo penzije, nego je bilo socijalno davanje. Nisam dobio nikakvo rješenje od te države da primam penziju. Davali su mi 70 maraka, ali to nije bilo po rješenju. To je za mene socijalna pomoć. Mislim da bi se penzija trebalo slati putem umirovljeničkog fonda i da nam se doda razlika koju nismo primili.“

Đorđe Mitrović, nekadašnji radnik kombinata Borovo u Vukovaru, također se osjeća oštećenim zbog činjenice da mu je prije rata zarađena mirovina bila uskraćivana punih šest godina:

„Radio sam do 1986. godine u kombinatu Borovo. Odatle sam 4. 2. 1997. godine otišao u mirovinu. Računao sam da bih trebao dobiti oko 127 hiljada kuna.“

Zanimljivo je da je skupština Vukovarsko-srijemske županije, koja je zasjedala 16. ožujka ove godine, usvojila zaključak da bi i umirovljenicima koji su mirovinu zaradili u Hrvatskoj, a nisu je primali u vrijeme dok su živjeli na području Krajine, trebali dobiti te zaostatke. U toj županiji na vlasti je Hrvatska demokratska zajednica, pa je njihova preporuka Vladi da se riješi problem umirovljenika, mahom srpske nacionalnosti, među tom manjinskom zajednicom primljena s velikim zadovoljstvom.
XS
SM
MD
LG