Direktor Istraživačko dokumentacionog centra Sarajevo, Mirsad Tokača, nedavno je objavio kako je na području BiH tokom proteklog rata stradalo oko 95.000 civila i vojnika. Riječ je o objavljivanju podataka, prvom ovakve vrste nakon rata u BiH. Podaci o broju žrtava do kojih su došli zaposleni u Centru naišli su na osudu pojedinih političkih predstavnika u zemlji, ali i onih koji se trenutno bave prikupljanjem podataka o broju žrtava. U izjavi za naš program, Mirsad Tokača kaže kako dosadašnja reagovanja na broj žrtava nisu imala nikakvu argumentaciju, te da su se svela na blaćenje njega kao čovjeka:
“Ono što smeta svima njima jeste da smo ovu stvar učinili potpuno javnom i da nikad više niko neće moći na razne načine manipulirati brojevima tako što će kriti u okviru svog etničkog korpusa podatke o svom vlastitom stradanju.”
U posljednjih desetak godina u BiH broj žrtava rata uglavnom se koristio u političke svrhe. Najviše negativnih reakcija nakon prvog objavljivanja podataka o broju žrtava dolazi od predstavnika bošnjačkog naroda, koji smatraju kako je broj nastradalih mnogo veći od objavljenog. Generalni sekretar Stranke demokratske akcije, Amir Zukić:
“Mislim da je veći broj žrtava bio. Bio sam u Sarajevu cijeli rat i znam na koliko sam samo dženaza bio prisutan, koliko je djece u Sarajevu samo stradalo - izašao je spisak oko 1.400 djece, plus ovo, taj spisak je negdje oko 11.000.”
Za razliku od Stranke demokratske akcije, predstavnici partija iz RS-a smatraju kako je prvo objavljivanje podataka o broju žrtava pozitivno, jer će se u narednom periodu izbjeći manipulisanje žrtvama u političke svrhe. Potpredsjednik Srpske demokratske stranke, Mladen Bosić:
“Pošto što se u tim istraživanjima radi o konkretnim imenima, pretpostavljam da su ona utoliko i tačnija. Ali u svakom slučaju, krajnje je vrijeme da se dođe do tačnih brojeva iz prostog razloga da se te žrtve prestanu koristiti u političke manipulativne svrhe.”
Potpredsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, Krstan Simić:
“Žalosno je što se čak i žrtve koriste u dnevno - političke svrhe, umjesto da udruženim snagama dođemo do tačnih podataka, jer moramo po onoj Brantovoj: istina, pokajanje i pomirenje.”
Iako Tokača kaže kako je prilikom prikupljanja podataka korištena kombinovana metoda koja se zasnivala na intervjuima sa žrtvama, radu na terenu, sakupljanju relevatnih podataka koje posjeduju državni organi, ali i općine, predsjednik Komisije za traženje nestalih osoba Federacije BiH, Amor Mašović, smatra da se u ovom slučaju nije radilo o istraživanju, već o prikupljanju podataka. Prema njegovimm riječima, za istraživanje je bilo potrebno više vremena, sredstava, te kvalifikovanog osoblja:
“Ono što je za mene problematično jeste što kolega Tokača stalno govori da se vrši manipulacija žrtvama na taj način da svi spominju brojeve, a niko ne spominje imena i prezimena. I sad upravo to radi i gospodin Tokača.Ta baza podataka, tih 95.000 ljudi, koliko je meni poznato - ja se ograđujem, još uvijek nije izašla u javnost.”
Mirsad Tokača:
“Imamo 36 načina stradanja ljudi. Naravno, mi ćemo objaviti i spiskove kad završimo istraživanje. Još nismo završili istraživanje. Mi smo sad ušli u jednu javnu kampanju kojom želimo da pobudimo još jednom interes ljudi da sakupimo sve ono što je eventualno promaklo i da nam se ljudi javljaju u ovoj zadnjoj fazi istraživanja da što kvalitetnije uradimo posao.”
Zbog mnogobrojnih negativnih reakcija na objavljivanje podataka o broju žrtava, te dosadašnjeg manipulisanja njima u političke svrhe, Mirsada Tokaču smo pitali da li je nakon prezentovanja bilo prijetnji njemu i njegovom timu:
“Jučer je moja sekretarica primila prijetnju, telefonsku. To je policijski posao - ne treba o tome govoriti.”
“Ono što smeta svima njima jeste da smo ovu stvar učinili potpuno javnom i da nikad više niko neće moći na razne načine manipulirati brojevima tako što će kriti u okviru svog etničkog korpusa podatke o svom vlastitom stradanju.”
U posljednjih desetak godina u BiH broj žrtava rata uglavnom se koristio u političke svrhe. Najviše negativnih reakcija nakon prvog objavljivanja podataka o broju žrtava dolazi od predstavnika bošnjačkog naroda, koji smatraju kako je broj nastradalih mnogo veći od objavljenog. Generalni sekretar Stranke demokratske akcije, Amir Zukić:
“Mislim da je veći broj žrtava bio. Bio sam u Sarajevu cijeli rat i znam na koliko sam samo dženaza bio prisutan, koliko je djece u Sarajevu samo stradalo - izašao je spisak oko 1.400 djece, plus ovo, taj spisak je negdje oko 11.000.”
Za razliku od Stranke demokratske akcije, predstavnici partija iz RS-a smatraju kako je prvo objavljivanje podataka o broju žrtava pozitivno, jer će se u narednom periodu izbjeći manipulisanje žrtvama u političke svrhe. Potpredsjednik Srpske demokratske stranke, Mladen Bosić:
“Pošto što se u tim istraživanjima radi o konkretnim imenima, pretpostavljam da su ona utoliko i tačnija. Ali u svakom slučaju, krajnje je vrijeme da se dođe do tačnih brojeva iz prostog razloga da se te žrtve prestanu koristiti u političke manipulativne svrhe.”
Potpredsjednik Saveza nezavisnih socijaldemokrata, Krstan Simić:
“Žalosno je što se čak i žrtve koriste u dnevno - političke svrhe, umjesto da udruženim snagama dođemo do tačnih podataka, jer moramo po onoj Brantovoj: istina, pokajanje i pomirenje.”
Iako Tokača kaže kako je prilikom prikupljanja podataka korištena kombinovana metoda koja se zasnivala na intervjuima sa žrtvama, radu na terenu, sakupljanju relevatnih podataka koje posjeduju državni organi, ali i općine, predsjednik Komisije za traženje nestalih osoba Federacije BiH, Amor Mašović, smatra da se u ovom slučaju nije radilo o istraživanju, već o prikupljanju podataka. Prema njegovimm riječima, za istraživanje je bilo potrebno više vremena, sredstava, te kvalifikovanog osoblja:
“Ono što je za mene problematično jeste što kolega Tokača stalno govori da se vrši manipulacija žrtvama na taj način da svi spominju brojeve, a niko ne spominje imena i prezimena. I sad upravo to radi i gospodin Tokača.Ta baza podataka, tih 95.000 ljudi, koliko je meni poznato - ja se ograđujem, još uvijek nije izašla u javnost.”
Mirsad Tokača:
“Imamo 36 načina stradanja ljudi. Naravno, mi ćemo objaviti i spiskove kad završimo istraživanje. Još nismo završili istraživanje. Mi smo sad ušli u jednu javnu kampanju kojom želimo da pobudimo još jednom interes ljudi da sakupimo sve ono što je eventualno promaklo i da nam se ljudi javljaju u ovoj zadnjoj fazi istraživanja da što kvalitetnije uradimo posao.”
Zbog mnogobrojnih negativnih reakcija na objavljivanje podataka o broju žrtava, te dosadašnjeg manipulisanja njima u političke svrhe, Mirsada Tokaču smo pitali da li je nakon prezentovanja bilo prijetnji njemu i njegovom timu:
“Jučer je moja sekretarica primila prijetnju, telefonsku. To je policijski posao - ne treba o tome govoriti.”
