Dostupni linkovi

Kad se pekari i ostali majstori dokopaju medija


Ilustracija
Ilustracija

U Srbiji i posle donošenja seta medijskih zakona koji su dobili prolaznu ocenu, medijska scena se ne menja na bolje, naprotiv. Mediji su prodavani u bescenje i dospeli uglavnom u ruke sumnjivih lokalnih biznismena koji bave svim i svačim samo ne medijima, ili su stavljeni ključevi u bravu jer nije bilo kupca. Tabloidizacija je opšti trend i štampanih i elektronskih medija, kao i najgora vrsta političkog udvorištva. Tek poneki medij se odupreo ovom opštem trendu.

Izlazak države iz medija kroz privatizaciju ideja, koja je nesporno dobra, pretvorila se u Srbiji u veliku rasprodaju lokalnih TV stanica, novina, radija, ili ključ u bravu za one koji nisu imali sreću da ih kupe pekari, građevinari i druge, veruje se, uglavnom ličnosti podobne političke orijentacije. Tako barem ceo proces ocenjuju medijska udruženja, medijski eksperti, novinari.

Preostali neprivatizovani lokalni i regionalni elektronski mediji u Srbiji prodaju se kao paprika i krastavci za turšiju, i uglavnom idu u korpu jednog čoveka, Radojice iz Kruševca - javio je mesec dana uoči okončanja privatizacije naš dopisnik Branko Vučković.

Studio B je za male pare dospeo u ruke porodice Krdžić. Lila Radonjić, urednica nezavisne produkcije Mreža, nekadašnja glavna urednica Studija B u njenim zlatnim danima u vreme uvođenja višepartizma u Srbiji:

“Mi smo se toliko radovali privatizaciji, uvereni da će mediji doći u ruke novinara. Međutim, naravno, dogodilo se nešto sasvim suprotno. Iz medija se isteruju novinari, a dolaze pekari i drugi majstori koji, ne znam kakvim parama ili srećom, dolaze do najznačajnijih medija, posebno lokalnih”, kaže Lila Radonjić.

Pančevac, najstariji nedeljnik na Balkanu, osnovan 1869. godine, dobio je novog vlasnika, koji se u Pančevu bavi prodajom, registracijom i popravkom automobila.

Još nije završena priča o tome čija je Politika. Da li će vlasnik tabloida Kurir postati vlasnik lista koji se, bez obzira na sramne padove u najtežim ratnim godinama, s razlogom smatra nacionalnim dobrom duge tradicije.

Tanjug, državna agencija nastala ratne '43. godine, ugašen je ali nastavlja da radi. Premijer Aleksandar Vučić se požalio da na njega upiru prstom: ”Vučić ugasio Tanjug! Jaooooj...”

“Meni se čini da, kao mnogo puta do sada, premijer napravi problem, pa se onda pojavi kao Mesija koji taj problem pokušava da reši”, komentariše kolumnista Draža Petrović.

Bezmalo ćutke propraćeno je gašenje grupe medija koja je imala društvenu ulogu a upozorenje, nimalo čudno, stiglo je iz Vojvodine.

“Nestali su 31. oktobra oni mediji koji su negovali multikultiralizam, oni mediji koji su negovali zajedništvo, oni mediji koji su višejezični i na taj način pokazivali kako funkcioniše vojvođanski identitet u praksi”, konstatovala je dr Dubravka Valić Nedeljković, novosadska profesorka.

Lagaće nas za naše pare

Sve u svemu, šta je izlazak države iz medija odnosno privatizacija donela Srbiji? Profesor Rade Veljanovski podseća na jedno predviđanje:

”Onda će nas mediji lagati za svoje a ne naše zajedničke pare.”

A profesorka Snježana Milivojević, međutim, kaže da će dobitnica privatizacije biti država, jer će "sa manje novca moći da obavlja kontrolu medija.”

Brankica Stankovicć, foto: Aleksandar Krstović
Brankica Stankovicć, foto: Aleksandar Krstović

Dakle, vlasnička transformacija teško da će da ozdravi tabloiziranu i udvoričku medijsku scenu Srbije, sa časnim izuzecima koji su predmeti stalnih stigmatizacija. Na udaru je istraživačko novinarstvo: BIRN, KRIK, CINS...B92 je još prethodne godine očišćen od svega od čega bi ih zabolela glava, za Olju Bećković i njen Utisak nedelje još se nije našla ponuda na medijskoj sceni srbije, Brankica Stanković sa svojim Insajderom negde je u ilegali.

Da li je najmoćniji medij u Srbiji Pink, pitao je u Mostu Omer Karabeg profesorku Snježanu Milivojević i predsednika NUNS-a Vukašina Obradovića.

”Mislim da je Pink danas najmoćniji medij u Srbiji. Pink, u stvari, u medijskom smislu može da se oseća kao veliki tranzicioni pobednik“, ocenila je Milivojević.

”Uticaj Pinka danas je veći nego što je to bio 90-ih godina u vreme Miloševića”, ustvrdio je Obradović.

Kako i ne bi, kad je to televizija na kojoj premijerov deklarisani prijatelj, prvi čovek tabloida Informer Dragan Vučičević, objavljuje pripremu državnog udara, držeći danima građane Srbije u strahu: “Ovde se sprema državni udar!”.

Da bi premijer Aleksandar Vučić, vrativši se iz KIne, naivno upitao: ”Ko je rekao državni udar?”.

Udvoričko novinarstvo se uči od Pinka. Primera nebrojeno, mi izdvajamo pitanja gledalaca, uglavnom penzionera, voljenom premijeru, koji su baš zadovoljni smanjenjem penzija.

Pinkov penzioner br 1: Bolje da su manje penzije nego da ih nema!

Pinkov penzioner br 2: Gledam danas one jadne penzionere u Grčkoj. Srećan sam, jer si svojim merama uspeo da spasiš Srbiju, gospodine Vučiću! Hvala gospodine Vučiću i istraj na tome, svako dobro.

Za naslovne strane štampanih medija uglavnom bi trebalo plaćati globu zbog pornografije, rialiti programi osvajaju elektronske medije. Ako bi jednog dana neki istraživač pokušao da dočara sliku Srbije s početka 21. veka, listajući štampu i gledajući TV programe, kakvu bi sliku dobio?

“Možda će rialiti programi biti realna slika Srbije. Sve van toga su Potemkinova sela: gradi se, otvara, zapošljava, dele veće plate i penzije..a sa druge strane: ljudi nemaju posla, ne mogu sebi da plate struju i grejanje, hranu, školu, mladi odlaze itd. To se u našim medijima ne vidi”, navodi Lila Radonjić.

Naša sagovornica zatim zaključuje poređenjem sa vremenom koje je mera beščašća, između ostalog, i novinarske:

“Milošević je zaista kontrolisao medije maksimalno, jedino što nije bio gladan medija on lično. Mi danas imamo situaciju i kontrole i nenormalne lične gladi za medijima. Bilo je za vreme Miloševića upada naoružanih jedinica u medijske kuće i teških situacija, a danas imamo nešto perfidniju kontrolu."

XS
SM
MD
LG