Hrvatsko Ministarstvo ekonomije planira da Crnoj Gori predloži raspisivanje zajedničkog konkursa za istraživanje i eksploataciju nafte i gasa u pograničnom području na moru.
"To bi bilo logično jer bi vrijednost i atraktivnost posla porasla, tako da bismo svi od toga imali koristi. U krajnjem, to bi mogao biti i podsticaj da kroz dogovor konačno riješimo pitanje granice na moru", obrazložili su iz hrvatskog Ministarstva za Večernji list.
Hrvatska Vlada nedavno je najavila raspisivanje međunarodnih tendera za istraživanje i razvoj domaćih rezervi nafte i plina, ali eksploatacija najbogatijih nalazišta, onih podmorskih smještenih na samom jugu Hrvatske, mogla bi biti blokirana sve dok se ne postigne konačni dogovor o granici na moru između Hrvatske i Crne Gore.
A taj dogovor direktno će, kako navodi list, uticati na raspodjelu potencijalno velikih prihoda od eksploatacije ležišta ugljovodonika koja se u pograničnom području nalaze. Iako se o konkretnim veličinama rezervi tek može spekulisati, iz javno dostupnih podataka o dosad obavljenim istraživanjima može se zaključiti da su one znatne.
Iako ozbiljnija istraživanja ugljovodonika na južnom dijelu istočne obale Jadrana nijesu rađena od 1990. godine, najozbiljnije istražne radove u toj regiji je krajem 70-tih i početkom 80-tih prošlog vijeka sprovodila američka naftna kompanija Chevron. Amerikanci su tada u hrvatskom i crnogorskom dijelu Jadrana sproveli niz seizmičkih snimanja i napravili desetak ispitnih bušotina.
Jedna od najuspješnijih bila je bušotina Južni Jadran 3, smještena tridesetak milja sjeverozapadno od Budve.
Na toj lokaciji otkrivena je prisutnost nafte, ali su količine procijenjene komercijalno neisplativima. Ipak, ključni element pri toj procjeni bila je tadašnja cijena nafte koja se kretala u rasponu od 20 do 40 dolara.
Cijena nafte danas iznosi oko 100 dolara, a proteklih godina je često premašivala i nivo od 120 dolara. Uz današnju cijenu, razumno je vjerovati da bi naftno polje kod bušotine Južni Jadran 3 bilo komercijalno isplativo, ali problem je što se nalazi u neposrednoj blizini današnje privremene crte razgraničenja, koja je ustanovljena međudržavnim sporazumom Hrvatske i Crne Gore još iz 2002. godine.
"To bi bilo logično jer bi vrijednost i atraktivnost posla porasla, tako da bismo svi od toga imali koristi. U krajnjem, to bi mogao biti i podsticaj da kroz dogovor konačno riješimo pitanje granice na moru", obrazložili su iz hrvatskog Ministarstva za Večernji list.
Hrvatska Vlada nedavno je najavila raspisivanje međunarodnih tendera za istraživanje i razvoj domaćih rezervi nafte i plina, ali eksploatacija najbogatijih nalazišta, onih podmorskih smještenih na samom jugu Hrvatske, mogla bi biti blokirana sve dok se ne postigne konačni dogovor o granici na moru između Hrvatske i Crne Gore.
A taj dogovor direktno će, kako navodi list, uticati na raspodjelu potencijalno velikih prihoda od eksploatacije ležišta ugljovodonika koja se u pograničnom području nalaze. Iako se o konkretnim veličinama rezervi tek može spekulisati, iz javno dostupnih podataka o dosad obavljenim istraživanjima može se zaključiti da su one znatne.
Iako ozbiljnija istraživanja ugljovodonika na južnom dijelu istočne obale Jadrana nijesu rađena od 1990. godine, najozbiljnije istražne radove u toj regiji je krajem 70-tih i početkom 80-tih prošlog vijeka sprovodila američka naftna kompanija Chevron. Amerikanci su tada u hrvatskom i crnogorskom dijelu Jadrana sproveli niz seizmičkih snimanja i napravili desetak ispitnih bušotina.
Jedna od najuspješnijih bila je bušotina Južni Jadran 3, smještena tridesetak milja sjeverozapadno od Budve.
Na toj lokaciji otkrivena je prisutnost nafte, ali su količine procijenjene komercijalno neisplativima. Ipak, ključni element pri toj procjeni bila je tadašnja cijena nafte koja se kretala u rasponu od 20 do 40 dolara.
Cijena nafte danas iznosi oko 100 dolara, a proteklih godina je često premašivala i nivo od 120 dolara. Uz današnju cijenu, razumno je vjerovati da bi naftno polje kod bušotine Južni Jadran 3 bilo komercijalno isplativo, ali problem je što se nalazi u neposrednoj blizini današnje privremene crte razgraničenja, koja je ustanovljena međudržavnim sporazumom Hrvatske i Crne Gore još iz 2002. godine.
