Bogić Bogićević jedna je od ključnih ličosti novije istorije Zapadnog Balkana. Kao predstavnik BiH u predratnom Predsjedništvu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, glasao je 1991. godine protiv vojne intervencije u zemlji i tako dao presudan glas koji je spriječio da Jugoslavenska narodna armija uvede vanredno stanje u zemlji i blokira osamostaljenje Hrvatske i Slovenije, a zatim i BiH. Cijeli rat proveo je u Sarajevu i jedan je od najcjenjenijih intelektualaca u BiH, među rijetkima bez mrlje na profesionalnoj i životnoj biografiji. Danas je član Socijaldemokratske partije BiH, ali ne i politički aktivan u institucijama vlasti. U središte pažnje javnosti došao je ponovo ovih dana zbog medijskih napada na njega, koji se tumače kao navodni pokušaj predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžije da ga ukloni iz stranke, koju su zbog sukoba sa predsjednikom već napustile mnoge jake političke ličnosti. Pad SDP-a na nekoliko posljednjih izbora analitičari tumače pogrešnim vođenjem stranke, a Bogićević se pominje kao osoba koju bi mnogi rado vidjeli na čelu SDP-a umjesto Lagumdžije. O karakteru Bogića Bogićevića dovoljno govori jedna njegova rečenica: „Ja jesam Srbin, ali ne po profesiji. Nikada nisam predstavljao samo jedan narod. Nemam ovlaštenja niti sam kompetentan da govorim u ime jednog naroda. Zato i jesam ovdje gdje jesam.“