Premda kao tužitelj ima iza sebe slučajeve Artuković, Ražnatović-Arkan, Pakračka poljana, Krvavi uskrs (početak rata na Plitvicama), špijunsku aferu Labrador, Paradžikovo ubojstvo, a kao branitelj zastupao je obitelj Mihajla Zeca, Miroslava Kutlu, jednog od optuženih u “Zločinačkoj organizaciji”, Ante Nobilo je svoje medijske vrhunce dosegao zastupajući Tihomira Blaškića pred Haaškim tribunalom. Za njega u Hrvatskoj jedni kažu da je “kao tipičan predstavnik pravosudnog jugoaparatčika uzurpirao medije opanjkavanjima suvremene Hrvatske”, dok drugi u njemu vide zagovornika evropskih vrijednosti u pravosuđu, ali i u politici. Jedan je od onih koji smatraju da je Hrvatska izvršila agresiju na BiH, zbog čega je nužno “ispričati se svim državljanima BiH”. Prvi je progovorio o tome da pojedini advokati u Tribunalu dijele sa svojim klijentima visoke zarade. Za razliku od preovladavajućeg mišljenja u hrvatskoj javnosti, Nobilo smatra da optužnica protiv Gotovine ne ruši kredibilitet Domovinskog rata (“To što smo se oslobađali, u kazneno pravnom-smislu je nevažno”.)