Ekonomski analitičar Vjekoslav Domljan kaže da su današnji protesti boraca vrh ledenog brijega:
„Protesti boraca označavaju potpuni kolaps ekonomske, fiskalne i socijalne politike. Kad kažemo da se radi o kolapsu ekonomske politike, mislimo na to da nije stvoren ambijent za obavljanje ekonomskih aktivnosti. Primjera radi: BiH ima najlošiji privredni ambijent poslije Ukrajine. Zbog toga ima i najmanji privatni sektor poslije Bjelorusije. Dakle, nije stvoren ambijent u kojem bi poduzetnici mogli obavljati svoju zadaću i tako stvarati radna mjesta. Primjera radi: nužno je da se stvara godišnje barem 40.000 radnih mjesta da bi se sačuvao mirovinski sustav, da ne bi došlo do njegovog kolapsa. A sad je kod nas stanje takvo da na 690.000 onih koji plaćaju doprinose, dolazi 580.000 penzionera. Znači odnos je 1,2 radnika na jednog penzionera. A kad odnos dođe na 2:1 i niže od toga, znači da gori crvena lampica, a kod nas je odnos 1:1,2. To znači vrlo teško stanje što se tiče penzionera.“
U oblasti socijalne politike izdvaja se mnogo - oko 2,5 posto nacionalnog dohotka za potrebe boraca, što, kako kaže Domljan, govori o neadekvatnoj socijalnoj politici:
„Ni ta toliko izdvajanja nisu bila dovoljna jer nije provođena adekvatna socijalna politika, pa na kraju imamo situaciju da ni ta velika izdvajanja nisu bila dovoljna da umire boračku populaciju, maloprije smo govorili o populaciji umirovljenika itd. Znači, velika izdvajanja, nezadovoljstvo onih koji trebaju da primaju - i na kraju-krajeva, ogromne budžetske rupe koje su toliko velike i koje označavaju kolaps fiskalne politike da se ne kraju morao pozvati MMF da pomogne začepiti rupe.“
„Protesti boraca označavaju potpuni kolaps ekonomske, fiskalne i socijalne politike. Kad kažemo da se radi o kolapsu ekonomske politike, mislimo na to da nije stvoren ambijent za obavljanje ekonomskih aktivnosti. Primjera radi: BiH ima najlošiji privredni ambijent poslije Ukrajine. Zbog toga ima i najmanji privatni sektor poslije Bjelorusije. Dakle, nije stvoren ambijent u kojem bi poduzetnici mogli obavljati svoju zadaću i tako stvarati radna mjesta. Primjera radi: nužno je da se stvara godišnje barem 40.000 radnih mjesta da bi se sačuvao mirovinski sustav, da ne bi došlo do njegovog kolapsa. A sad je kod nas stanje takvo da na 690.000 onih koji plaćaju doprinose, dolazi 580.000 penzionera. Znači odnos je 1,2 radnika na jednog penzionera. A kad odnos dođe na 2:1 i niže od toga, znači da gori crvena lampica, a kod nas je odnos 1:1,2. To znači vrlo teško stanje što se tiče penzionera.“
U oblasti socijalne politike izdvaja se mnogo - oko 2,5 posto nacionalnog dohotka za potrebe boraca, što, kako kaže Domljan, govori o neadekvatnoj socijalnoj politici:
„Ni ta toliko izdvajanja nisu bila dovoljna jer nije provođena adekvatna socijalna politika, pa na kraju imamo situaciju da ni ta velika izdvajanja nisu bila dovoljna da umire boračku populaciju, maloprije smo govorili o populaciji umirovljenika itd. Znači, velika izdvajanja, nezadovoljstvo onih koji trebaju da primaju - i na kraju-krajeva, ogromne budžetske rupe koje su toliko velike i koje označavaju kolaps fiskalne politike da se ne kraju morao pozvati MMF da pomogne začepiti rupe.“