Dostupni linkovi

Duhovi Balkana: BiH korača ka obnovljenom konfliktu


Potpisivanje Dejtonskog sporazuma

Kada novi američki predsjednik preuzme funkciju u januaru slijedeće godine, on ne samo da će naslijediti globalnu finansijsku krizu, nego i zastrašujući broj vanjskopolitičkih izazova. Evropska unija (EU) će biti zaokupirana uspostavljanjem održive ustavne strukture nakon neuspjeha ratifikacije Lisabonskog sporazuma, te zbog toga neće biti u mogućnosti da formuliše koherentnu i proaktivnu vanjsku politiku.

Pišu: James Lyon i Kurt Bassuener za Wall Street Journal Europe

Pored konflikata u Iraku, Afganistanu, Kongu, Somaliji, zategnutih odnosa sa Sjevernom Korejom, jačanjem Rusije te ratom protiv terorizma, Vašington i Brisel bi se uskoro mogli susresti sa krizom na vratima Evrope, a koju su mnogi smatrali davno rješenom.

Ovoj mjeseca se navršava 13 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini. Od tada, međunarodna zajednica je uložila značajna sredstva kako bi obnovila infrastrukturu, vratila izbjeglice, razoružala oružane frakcije i stvorila protektorat na čelu sa visokim predstavnikom.

Bosanski Srbi počinili su genocide i etničko čišćenje kako bi stvorili etnički čistu državu i pridružili se Velikoj Srbiji. Bosanska vlada, u kojoj su tokom rata bili pretežno Muslimani, htjela je multietničku državu sa funkcionalnim državnim institucijama. Kompromis postignut u Dejtonu dao je Srbima etnički čist entitet u Bosni, Republiku Srpsku, ali bez prava na ocjepljenje. Dejtonski sporazum ih je obavezao da stvaraju funkcionalnu centralnu vladu zajedno sa Bošnjacima i Hrvatima.

EU je godinama ponavljala poruku da reforme u BiH idu u pravom pravcu, a ove godine je kao primjer navela potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Ali, politički ambijent u BiH se značajno pogoršao i mogao bi dovesti do pokušaja secesije i obnovljenog konflikta.

Mnogi Bošnjaci, Hrvati i Srbi uviđaju povećanu opasnost i tenzije. Srbi i Bošnjaci se međusobno optužuju o tajnom naoružavanju. Da stvar bude još gora, Francuska je predložila povlačenje jedine preostale međunarodne snage BiH, vojne misije EUFOR-a. Slabljenjem vojnog prisustva i nedostatka volje za korištenjem izvršnih ovlasti visokog predstavnika, region je postao sredina bez upravljanja u očima mnogih političara i većine građana. Prelazak na novu misiju EU sa “mekšim ovlastima” samo bi produbio trenutno stanje. Međunarodna ravnodušnost navela je neke političare u BiH da vjeruju da mogu da slijede ratne ciljeve bez izazova.

Od 2006. godine, visoki predstavnici su nijemo stajali i dopustili dvojici najistaknutijih političara u BiH – predsjedniku Vlade RS-a Miloradu Dodiku i bošnjačkom članu Predsjedništva BiH Harisu Silajdžiću – da hrane jedan drugog i da raspiruju etničke tenzije. Dodik pokušava da uguši državne institucije u nadi da će međunarodna zajednica prihvatiti nezavisnost njegovog entiteta, dok istovremeno najavljuje mogućnost referenduma za otcjepljenje. S druge strane, Silajdžić zagovara ukudanje RS-a.

Među nekim vodećim bošnjačkim liderima vlada strah od napuštanja međunarodnog prisustva u BiH i vraća sjećanje na nemoć EU da zaustavi zvjerstva tokom '90-tih. Umjesto da uklone nacionalističke tendencije u začetku, EU i SAD razmatraju da proglase pobjedu tako što će zatvoriti Ured visokog predstavnika (OHR) i transformisati ga u Ured specijalnog predstavnika EU.

Najveća bošnjačka politička stranka, Stranka demokratske akcije (SDA), nedavno je usvojila platformu u kojoj se navode dijelovi Dejtonskog sporazuma koji nisu implementirani, a posebno dio vezan za povratak izbjeglica. SDA kaže da ukoliko se ugasi OHR bez potpune implementacije Dejtonskog sporazuma, ova partija će se vratiti na prijeratni ustav BiH. Posljedica proglašavanja Dejtonskog sporazuma nevažećim de fakto znači da je RS legitimna, a time i akcija da je se ukine takođe postaje legitimna.

EU je demonstrirala malo apetita da na vrijeme riješi probleme u BiH. Međutim, Brisel i dalje vjeruje da je napredak u razvoju države u BiH moguć. I dok se zatvaranje OHR-a nazire, ustezanje EU da uvede svoju misiju sa izvršnim ovlastima znači da su centrifugalne snage koje su razderane po šavovima poslijeratne bosanske države sada dominantne.

Iako BiH trenutno nije na pragu novog rata, ona je daleko otiška niz klizavu padinu. Ministri vanjskih poslova, odbrane i razvoja EU imaju priliku da izbjegnu ovu nadolazeću krizu na sastanku koji će se održati 10. novembra. Oni bi odmah trebali pojačati međunarodne snage bezbjednosti u regiji kako bi zastrašili nacionalističke političare. Ukoliko žele da zaustave obnovljeni konflikt, EU mora pogurati fundametalnu reformu ustava koji bi stvorio funkcionalnu državu bez etničkih opstrukcija. Ovo će zahtjevati snažnu podršku SAD, veće međunarodne sigurnosne snage te specijalnog predstavnika EU sa jasnim mandatom koji bi uključio mogućnost da se smijene političari koji vrše opstrukciju, zamrznu sredstva, pokrenu sudska gonjenja za kriminalne radnje i stavljanje određenih ljudi na listu zabrane za izdavanje EU viza.

EU i SAD su i previše sredstava uložile da bi dopustile da BiH krene ka secesiji i nasilju. Rana akcija može da spriječi daljnje pogoršavnje situacije. Vrijeme je da Brisel i Vašington preduzmu konkretnu akciju da preokrenu stvari na terenu.

Preveo i priredio: Enis Zebić
XS
SM
MD
LG