Dostupni linkovi

Kako su se banke kockale i na kraju izgubile


The American International Building, sjedište American International Group (AIG) u Njujorku

Ekonomska kriza koja trenutno potresa svjetska tržišta počela je u Americi sa običnim ljudima koji su kupovali i prodavali kuće u nadi da će profitirati. Umjesto toga, oni su izgubili ogromne količine novca. Ali, ni te aktivnosti milliona ljudi ne mogu same po sebi objasniti ogromne razmjere današnje finansijske krize. Da bi se ovo bolje razumjelo, moramo pogledati kako su banke i brokerske kuće finansirale kupovinu kuća. To je priča o financijskim institucijama koje su izdavale ogromne količine kredita, a zatim pozajmljivale još veće iznose od drugih banaka kako bi izdavale još više kredita sve dok iznos duga nije dostigao astronomske razine.

Piše dopisnik RFE / RL Charles Recknagel.

Da li banke ponekad djeluju neodgovorno, kao prosječni ljudi?

To sigurno ne bi trebale. U stvari, banke bi tradicionalno trebale biti vrlo oprezne i, štaviše, one djeluju unutar pravnog okvira koji ograničava njihove sposobnosti da rade mnoge neodgovorne stvari.

To je mnogim promatračima došlo kao iznenađenje - koliko puno rizika su američke, ali i strane banke preuzele kako bi zaradile novac od vrtoglave kupovine kuća u Americi.


Banke zarađuju novac na stambenom tržištu tako što naplaćuju ljudima kamate u zamjenu za pozajmljivanje ogromnih suma koje su potrebne kako bi se kupila kuća.


I kako je sve više i više ljudi pokazivalo interes za kupovinu kuća, tako su i banke sve više i više iskazivale interes da im pomognu. U stvari, banke su ubrzo počele da se takmiče međusobno kako bi privukle ljude da kupuju kuće.

Uslovi za hipotekarne kredite postali su vrlo atraktivni, istina uz vrlo niske kamatne stope za početak i otplate od 30 do 40 godina. To je imalo dva efekta. To je ohrabrilo još više ljudi da razmišljaju o zaduživanju, i to je ohrabrilo banke da misle o tome gdje mogu dobiti još više novca za kreditiranje.

Gdje banke dobijaju kredite? Iz istog mjesta odakle pojedinci to čine, iz druge banke.

Kako je potražnja za hipotekarne kredite rasla, banke su počele jedna od druge pozajmljivati ogromne količine dolara, odnosno mnogo više nego što bi mogle, ako bi morale, vratiti iz vlastitog kapitala.

Bankari su bili su vrlo svjesni rizika o ogromnom zaduživanju. Ali, oni su rizikovali. Što su više novca usmjeravali na kreditiranje stambenih kredita, to su više novca mogli napraviti na stambenom tržištu.

Lehman Brothers, glavna finansijska institucija koja je prošle sedmice proglasila stečaj, posudila je 30 puta više od iznosa vlastitog kapitala, koje je bilo nemoguće vratiti u slučaju da dođe do kraha stambenog tržišta, kao što se i desilo.

Veliki razlog zašto su banke bile spremne na takve rizike je taj što su mislile da imaju sigurnu mrežu ukoliko stvari krenu loše. Pošto su izdavale stambene kredite, mnoge banke su takođe uzimale polise osiguranja od drugih finansijskih institucija, kao sto je American International Group (AIG). Polise osiguranja su garantovale da će osiguravajuće kompanije isplatiti banci novac koji kupac kuće duguje ukoliko sam ne isplaćuje rate.


Pod uobičajenim okolnostima, ova sigurnosna mreža je dobro funkcionisala. Možda i previše dobro jer su banke postale pretjerano samouvjerene. Oslanjajući se na polise osiguranja, banke su čak nudile stambene kredite ljudima koji ne zadovoljavaju njihove kriterije, odnosno osobama sa niskim primanjima koji imaju poteškoća i pri plaćanju običnih računa.


Promatrači trenutne krize bili su zaprepašteni kad su saznali da su se banke odrekle većine rutinskih provjera svojih klijenata da li si uopšte mogu priuštiti kuće koje su kupili.

Ta nepažnja je toliko iznenađujuća da se danas mnoga pitanja oko ponašanja banaka fokusiraju na ono što ih je moglo motivirati na to.

Činilo se da je motiv izdavanja rizičnih kredita dao bankama nekoliko dobrih prilika.

Banka je mogla uzimati kamate na kredite sama ili, u slučaju ako kupac kuće zakaže sa otplatom, naplatiti osiguranje na kredita.

Banka je takođe mogla prodati kredit i pravo na uzimanje kamate nekoj drugoj finansijskoj instituciji, koja je bila željna steći ga. Ukoliko je banka odabrala da preproda kredit na taj način, ona je čak imala manje motivacije da pomno provjeri sposobnost kupca da ga vrati.

Komentator Robert Samuelson, pišući za dnevni list "The Wall Street Journal", navodi da je nekoliko nedavnih ali temeljnih promjena u načinu na koji bankarska industrija vidi sebe, direktno pridonijelo trenutnoj krizi.

On navodi da bankari tradicionalno smatraju sebe kao savjetnike sa ulogom da pomažu svojim klijentima da zarade novac tako što će ulagati. Ali danas, kao što Samuelson kaže, “većina financijskih firmi takođe investira za sebe."

Ta ulaganja za sebe uključuje čak i susjedne banke, kojima je sve do nedavno bilo zakonski zabranjeno da to čine u SAD. Taj zakon, koji je donesen 1933. godine kako bi uskladilo bankarsko ponašanje koje je doprinijelo Velikoj depresiji, ukinut je 1999.

Samuelson dalje kaže da je nakon toga kultura agresivnog ulaganja uzela maha u bankama, budući da je sada u finansijskim institucijama široko rasprostranjena praksa da se direktorima dodjeljuju godišnji bonusi na temelju profita zarađenog od investiranja. To daje veliki poticaj da se agresivno investira, jer, ako su uspješne investicije, direktor se može nadati da će dobili bonuse od pet do deset puta veće od njegove osnovne plate.

Nakon što se završi trenutna kriza, možemo očekivati da će američki financijski sektor biti pod kritičkom provjerom Kongresa i novog predsjednika SAD. Oni će biti pod ogromnim pritiskom javnosti da se obuzda Wall Street koji je pretvorio stambeno tržište u eksplozivni dug koji sad potresa svjetsku privredu.

U međuvremenu, sudbina neodgovornih banaka će biti ista kao i sudbina neodgovornih kupaca, budući da su obje strane posuđivale više novca nego što bi trebale.

Nakon što su kupci zakazali sa otplatom stambenih kredita, banke nisu u mogućnosti da vrate novac koji su posudili od drugih banaka. Sektor osiguranja ne može priuštiti da plati sve dugove koje je obećao da će pokriti, dok se sigurnosna mreža pokazala kao iluzija. Jedina stvar koja je ostala mnogim bankama da učine je da proglase stečaj ili zatraže pomoć od vlade, kao što je sada slučaj.

XS
SM
MD
LG