Ali, Gazprom ima svoje probleme, izvještava dopisnik RFE/RL Bruce Pannier.
Gazprom nije samo najveća kompanija na svijetu, ona je takođe jedna od najbogatijih nakon rekordnih cijena prirodnog gasa, koje i dalje rastu.
Gazprom nije samo najveća kompanija na svijetu, ona je takođe jedna od najbogatijih nakon rekordnih cijena prirodnog gasa, koje i dalje rastu.
Imajući u vidu da ruska vlada kontroliše većinski udio u Gazpromu, EU je zabrinuta da bi politički spor između zemalja potrošača gasa i Kremlja mogao rezultirati smanjivanjem ili suspenzijom vitalnih zaliha gasa.
Ova bojazan pojačana je ruskom vojnom akcijom u Gruziji početkom avgusta. Neke države EU žele da kazne Rusiju za upad na teritoriju Gruzije, ali u isto vrijeme su svjesne činjenice da većina evropskih zemalja snažno zavisi o Gazpromu zbog energetskih zaliha, dok se zima približava.
Međutim, neki ne smatraju da je Gazprom toliko moćan kao što mnogi ljudi misle.
Jonathan Stern, sa Oxford instituta za energetske studije i autor knjige “Budućnost ruskog gasa i Gazprom”, objašnjava neke od tehničkih izazova sa kojim se Gazprom suočava u Rusiji:
“Gazprom ima 150.000 kilometara visokotlačnih cijevi, a to je vrlo veliki sistem. Većina toga je instalirano tokom 70-tih i 80-tih godina prošlog stoljeća, u velikoj žurbi i sa ne tako dobrom sovjetskom tehnologijom. Znači da cijevi stare i da moraju brzo biti zamijenjene. Ali, teško je reći koliko brzo. Mislim da oni sada shvaćaju da moraju zamijeniti ove cijevi što brže mogu, a to vjerovatno znači da će trošiti između pet i 10 milijardi dolara godišnje da bi ih zamijenili.”
Ruska vlada je od Gazproma prioritetno zatražila da izvrši gasifikaciju čitave Rusije, iako ova kompanija mora popraviti, nadograditi i izgraditi izvorni gasovod. U stvari, sve do nedavno Gazprom je gubio novac na domaćem tržištu, kaže Stern:
”Opskrba domaćeg tržišta je zasigurno bio loš prijedlog u finansijskom smislu sve do sredine 2000. Vjerovatno od 2006. godine oni su počeli da zarađuju novac na domaćem tržištu ili barem da ga ne gube. Profitabilnost tržišta bi se trebala drastično poboljšati u narednih par godina pošto su cijene skakale za 25 procenata godišnje.”
Oko dvije trećine gasa Gazproma trenutno ide na domaće tržište. Ostalo se izvozi, ali čini večinu prihoda kompanije, iako je ukupan prihod Gazproma dovoljan da pokrije oko 25 procenata prihoda od federalnih poreza u Rusiji. Jennifer DeLay, urednik FSU Oil and Gas Monitor iz Edinburga, objašnjava gdje Gazprom izvozi gas:
“Izgleda da Gazprom trenutno izvozi između 30 i 40 procenata svoje ukupne proizvodnje u Evropu i Tursku”.
U okviru EU, procenat uvezenog gasa varira od države do države. Belgija, na primjer, uvozi jedva 1,6 procenata gasa od Gazproma, dok Njemačka uvozi oko 40 procenata. Ali, neke od novih članica EU, koje su pripadale bivšem komunističkom bloku, u potpunosti se oslanjaju na Gazprom pri uvozu gasa.
Ovako gledano, čini se da Gazprom, a time i ruska vlada, ima prednost u odnosima sa Evropom. Ali, DeLay kaže da je prednost imaju obje strane:
“"Gazprom treba Evropu isto koliko Evropa treba Gazprom. Vjerujem da prodaja gasa Evropi trenutno čini oko 60 procenata ukupnih prihoda Gazproma. Ukoliko bi izgubili ovaj procenat, to bi kompaniju snažno pogodilo.”
Pierre Noel, stručnjak za energetiku pri Evropskom vijeću za vanjske odnose u Londonu i professor Cambridge Univerziteta, kaže da prevelika zavisnost o Gazpromu ne predstavlja veliki problem za EU, nego da Gazprom ne može sam udovoljiti energetskim potrebama EU:
”Ono što mi znamo jeste da oni nisu u mogućnosti da udovolje svojim obavezama u vlastitoj proizvodnji. Gazprom se naročito oslanja na dva izvora gasa, a to je uvoz iz Centralne Azije, posebno iz Turkmenistana, te takozvanih nezavisnih proizvođača, odnosno ostalih proizvođača gasa u Rusiji.”
Ovi alternativni izvori su od izuzetnog značaja za Gazprom, objašnjava Stern:
”Mislim da će narednih pet godina biti veoma težak period za Gazprom. Polja koja su ih održavala u zadnjih 30 godina počinju da opadaju, a to znači da moraju otvarati nova polja u težim područjima. Mislim da će im to biti problem i da će biti u malom škripcu za gas početkom 2010. godine.”
Noel dodaje da Gazprom razvija novo polje i da će se situacija sa zalihama gasa u kompaniji popraviti, ali ne tako brzo:
“Srednjeročno i dugoročno gledano, Gazprom vjerovatno čeka svijetla budućnost, ali oni imaju vrlo težan prelazni period da prebrode od sada pa do nove generacije ogromnih polja sa poluotoka Yamal.”
Evropa, ustvari, dolazi u situaciju da njena glavna briga neće biti da izbjegne zavisnost o Gazpromu, kaže Stern:
“Mislim da postoji potpuni nesporazum u Evropi o tome da će njen glavni problem biti zavisnost o ruskog gasu u tolikoj mjeri da se neće moći oduprijeti zahtjevima Moskve. Stvarni problem za Evropu je taj da neće moći da dobije dovoljne količine gasa iz Rusije koliko će joj biti potrebno u budućnosti. Moje mišljenje je da Gazprom neće potpisivati dugoročne ugovore za isporuku gasa Evropi. I dok to može biti dobro onima koji misle da je Evropa već previše zavisna o ruskom gasu, drugima je to problem jer su analizirali količine gasa koje će Evropa trebati u narednih 10 do 20 godina. A mi smo zabrinuti odakle će Evropa obezbijediti taj gas.”
I dok je istina da je snadbjevanje gasa pojedinim dijelovima Evrope privremeno reducirano, zbog sporova sa Ukrajinom ili Bjelorusijom, zapadni stručnjaci ističu da je Gazprom u zadnjih 40 godina bio pouzdan evropski partner.
