Dostupni linkovi

Put ka miru na Kavkazu


Mikhail Gorbachev
Mikhail Gorbachev

Bivši predsjednik Sovjetskog Saveza Mikhail Gorbachev u tekstu u The Washington Postu dao je analizu konflikta između Gruzije i Rusije. Gorbachev navodi kako je jedini način da se riješi problem Južne Osetije mirnim putem, ali navodi da je licemjerno optužiti Rusiju za agresiju, nakon što je Gruzija raketama napala Ćinkvali.

Prošlonedeljna dešavanja u Južnoj Osetiji šokirala su svijet. Već je poginulo na hiljade ljudi, desetine hiljada ljudi su sada izbjeglice, a gradovi i sela su razoreni. Ništa ne može opravdati gubitak života i razaranje. Ovo je upozorenje za sve.

Korijeni ove tragedije leže u odluci gruzijskih separatističkih vođa 1991. godine da ukinu autonomiju Južne Osetije. Svaki put kada su gruzijske vođe pokušale da nametnu svoju volju, i u Južnoj Osetiji i u Abhaziji, gdje su pitanja autonomije slična, situacija se samo pogoršavala. Nove rane bude stare rane.


Kako god bilo, još uvijek je moguće naći političko rješenje. Relativni mir je neko vrijeme vladao u Južnoj Osetiji. Mirovne snage sastavljene od Rusa, Gruzijaca i Osetijaca, provodile su svoju misiju, a obični Osetijci i Gruzijci, koji žive blizu jedni drugih, napokon su imali zajednički mir.

Piše: Mikhail Gorbachev

Sve ove godine Rusija je priznavala teritorijalni integritet Gruzije. Dakako, jedini način da se riješi problem Južne Osetije je mirnim putem. U civiliziranom svijetu, nema drugog načina.


Vođstvo Gruzije je ismijalo ovaj ključni princip.


Ono što se desio u noći 7. avgusta je nepojmljivo. Gruzijska vojska je višeciljevnim raketnim bacačima napala glavni grad Južne Ostetije, Ćinvali, s ciljem da razori šire područje. Rusija je morala da odgovori. Optužiti je za agresiju na “malu, bespomoćnu Gruziju” nije samo licemjerno, nego pokazuje nedostatak humanizma.


Vojna akcija protiv nevinih bila je nepromišljena odluka čije su tragične posljedice, za hilajde ljudi različitih nacija, sada jasne. Gruzijsko vodstvo je ovo moglo učiniti samo uz pomoć i ohrabrenje mnogo jače sile. Stotine američkih instruktora su obučavali gruzijske oružane snage, a sofisticiranu opremu Gruzija je nabavljala iz brojnih zemalja.

Ovo, zajedno sa obećanjem da će biti primljeni u NATO, ohrabrilo je gruzijsko vodstvo da pomisle da mogu izvesti “blickrig” u Južnoj Osetiji.


Drugim riječima, gruzijski predsjednik Mikheil Saakashvili je očekivao bezuslovnu podršku Zapada, koji mu je dao razlog da misli da je može imati. Sada, kad je gruzijski vojni napad zaustavljen, i vlada Gruzije i oni koji je podržavaju bi trebali preispitati svoje pozicije.

Neprijateljstva moraju prestati što je prije moguće, i hitni koraci moraju biti poduzeti da se pomogne žrtvama i da se obnove devastirani gradovi i sela. Nažalost, humanitarna katastrofa je bila vrlo malo popraćena u Zapadnim medijima ovog vikenda. Isto tako je važno da se pronađu načini da se rješi ovaj problem, koji je među najbolnijim pitanjima na Kavkazu, regiji kojoj je potreban vrlo pažljiv pristup.


Kada su se pojavili problemi oko Južne Osetije i Abhazije, ja sam predložio da ona bude rješena uspostavljanjem federacije u kojoj bi ove dvije republike imale široku autonomiju. Ova ideja je odbijena, naročito od Gruzijaca. Stavovi su se postepeno mijenjali, ali, nakon prošle sedmice biće mnogo teže postići sporazum na tom osnovu.

Stare uvrede su težak teret. Pomirenje je dugoročan proces koji zahtijeva strpljenje i dijalog, bez upotrebe sile kao obavezan preduslov. Decenije su bile potrebne da se okončaju slični konflikti u Evropi i na drugim prostorima.


Male nacije na Kavkazu imaju istoriju zajedničkog života. Dugoročan mir je moguć, a tolerancija i saradnja mogu stvoriti uslove za normalan život i razvoj. Ništa nije važnije od toga.


Politički lideri u regiji moraju ovu shvatiti. Umjesto što pokazuju vojnu snagu, oni bi trebali uložiti napore da izgrade temelje za trajni mir.


U zadnjih par dana neke zapadne države su zauzele stavove, posebno u Savjetu bezbjednosti UN-a, koji su daleko od uravnoteženih. Kao rezulat, Savjet bezbjednosti nije bio u mogućnosti da djeluje efektivno od samog početka ovog konflikta. Amerika je napravila ozbiljnu grešku nakon što je proglasila Kavkaz, region koji je hiljadama milja udaljen od američkog kontinenta, svojim “nacionalnim interesom”. S druge strane, sasvim je jasno da je Rusija ukorijenjena tamo zbog geografskog položaja i decenijske istorije. Rusija ne želi teritorijalnu ekspanziju, ali ima legitimne interese u tom regionu.

Dugoročni cilj međunarodne zajednice mogao bi biti stvaranje podregionalnog sistema bezbjednosti i saradnje koji bi onemogućio bilo kakvu provokaciju ili sličnu krizu. Izgradnja ovakve vrste sistema bi jedino bila moguća u uzajamnoj saradnji sa svim zemljama u regionu. Zemlje van regiona bi takođe mogle pomoći, samo ukoliko zauzmu objektivan i pravedan stav. Lekcija iz nedavnih dešavanja je da su geopolitičke igre opasne bilo gdje, a ne samo na Kavkazu.

XS
SM
MD
LG