FLORENCE HARTMANN ONLINE

Postovanangospodjo Hartman, Imali ste mnogo prilika na sudu cuti razlicite oblike diskriminacuje i pritisaka na narode u BiH, zanima me da li je bilo ko poveo spor protiv direktora koji su cistili skole, fakultete, preduzeca od drugog naroda, govorim o RS koja je u potpunosti ocistila skole od nesrpskog naroda. Zanima me da li se ubraja u ratni zlocin? Srdacno vas pozdravljam Sabi

Ratni zlocini predstavljaju zlocine pocinjene u toku oruzani konflikt. Tako da pretpostavljam da govorite o oblicima diskriminacije koji se desavaju prije oruzane faze. Takve diskriminacije su nekad obeljezene u sudskim predmetima jer oslikavaju pripreme ratnog sukoba, odnosno planiranje zajednickih kriminalnih poduhvata. U predmetima protiv srpskog vrha u Bosni, mnogobrojni dokazi su predstavljeni vezano za pripreme i planiranje kao naprimer preduzimanje vlast u opcinama koji ce biti naknadno stavljene silom pod vojnu kontrolu Vojska RS. U okviru toga, se govorilo takodje o raznim vrstama cistki, odnosno oblika diskriminacije koji su imali za cilj oznacavanja stanovnistva koje ce biti sklonjeno sa te teritorije.

Postovana Gospodjo, Dali imate saznanja o veleizdaji Alije Izetbegovica koji je svojim potpisom u Dejtonu stvorio RS (nagrada za agresiju i genocide), i ako jeste, dali ste to pitanje dotakla u svojoj knjizi? Hvala.

Moja knjiga nema za temu rat u Bosni nego odnose izmedju medjunarodne politike i medjunardnog pravosudja. Ratovi u bivsoj Jugoslaviji su medjutim stalno u pozadini. Oznacavam neke dogadjaje iz 90tih, posebno u Bosni, kad ni lokalne pa ni medjunardne politicke vlasti ne zele pomoci sudu da dodje do istine o tim dogadjajima. Dayton je delimicno premet mog interesiranja ukoliko kompromise koji su tada prihavceni mogu osvetliti. Kao poznavalac prilika na Balkanu, mogu samo podsetiti da RS je priznata, ne u Daytonu nego u fazi pripreme Daytonskog sporazuma, to jeste na konferenciji koja se odigrala u hotelu Intercontinental u Zenevi 8 septembra 1995 i koju sam pratila kao novinarka pariskog Le Monde. Zadrzavanje drzave Bosne i Hercegovine u priznatim medjunarodnim granicama je odredjena uz unutrasnju podelu te drzave u dva entiteta. Taj dan je odluceno da će se pored Federacije (ime iz Washingtonskog sporazuma iz marta 1994), drugi entitet nazvati RS. Sve tri strane su to potpisale. Dogovoreno je predhodno da ce Federacija imati 51%, a RS 49% teritorije Bosne. U Daytonu, je dakle odluceno o granicama ta dva entiteta. U knjizi govorim samo o cinjenici da na prolece 1995 Slobodan Milosevic nije htio potpisati mirovni sporazum sve dok entitet koji ce pripasti sprskoj strani ne predstavlja kompaktnu teritoriju. On je hteo Srebrenicu, Zepu i Gorazde, sve tri zasticene zone. U julu 1995, napad na Srebrenicu nije zaustavljen od strane medjunarodne zajednice, kada je enklava pala stavnovnistvo nije zasticeno, a kada je 8000 muskaraca i mladica ubijeno, onda je medjunarodna zajednica vrsila pritisak u Daytonu da Srebrenica i Zepa budu date strani koja je pocinila zlocin, bez obzira sto se znalo ko je ucestovao u zlocin. Jedino Gorazde je bilo tretirano kao zasticena zona.

Gos. Hartmann, ako ste znali sve ove prljave radnje koje iznosite u knjizi, zasto o tome niste progovorili ranije? Ipak, hvala Vam u ime svih zrtava ove nase BiH!

Niste prvi ni zadnji ko me pita ovo. Ja sam pisala kad sam imala dovoljno cinjenjica da iznesem i tako da dokazujem dokumentovano ono sto pisem. Dementi koji sam mogla citati u medijima u bivsoj Jugoslaviji nisu nikakvi odgovori na cinjenice koje sam iznela. Te reakcije ne bave se sustinom knjige nego su samo generalne i prazne recenice koji imaju za cilj diskretirati moju knjigu pre nego sto je citana. Te iste osobe koji su zurile da se oglase u vasim medijima prije nego sto je knjiga i bila dostupna nisu se nijednom se pojavili pred francuskim novinarima da njima takodje izjavljuju da sam iznela «sramotne lazi», jer bi se izlozile pitanjima na koja nisu htjele odgovoriti.

postovana, medjunarodna zajednica je tokom rata u bih predlagala mnogo takozvanih mirovnih planova koji su toj zemlji trebali donijeti mir. ali u biti svi ti takozvani mirovni planovi su bili planovi za podjelu bosne i hercegovine. uzmite samo vance-owen-peaceplan iz 1993. njegov ucinak je bio izbivanje hrvatsko-muslimanskog rata u srednjoj bosni. neki taj plan smatraju i "kukavickim jajetom" britanske politike da unese razdjel medju hrvate i muslimane i tako i dalje dominira britanska politika nedjelovanja medjunarodne zajednice prema ratu u bosni. zasto se na ICTY ne govori kriticki o tim planovima ? hvala

ICTY kao medjunarodni kazneni sud ima nadleznosti za procesuiranje krsenja medjunarodnog prava u okviru oruzanih sukobia, odnosno zlocina protiv covjecnosti, genocida, i ratnih zlocina. Sto se tice analiza diplomatskih procesa, odnosno kako je medjunarodna zajednica postupila prema sukobu u bivsoj Jugoslaviji, to nije u nadleznosti kaznenog suda. Ta analiza, odnosno obelazavanje promasaja i gresaka koje su velike sile uradile, pa i eventualne konsekvencije koje su imale na nastavak rata, je svakako potrebna ali nije premet rada ICTY.

Ratni profiteri Svaki prljavi rat, pa i ovaj u BiH "radja" pored ratnih zlocinaca i ratni okot - ratne profitere. Zasto medjunarodna zajednica cuti o njima?

Nisam portparol medjunarodne zajednice. Morate njima pitati. Iako to pitanje je prvenstveno pitanje vase vlasti, pa i svakog glasaca koji treba birati vlast koja ce najbolje graditi u vasoj zemlji vladavinu prava.

Zasto nikada nije podignuta optuznica za etnicko ciscenje Srba i Hrvata-ne HDZeovaca, u Dubrovniku prije rata, koje je po misljenju mnogih uzrokovalo pocetak rata oko Dubrovnika?

Pozdravi G-djo Hartmann, Kako gledate na relativizaciju zlocina od strane medija i ljudi iz medija? Naime, na mnogim sudjenjima su se pojavljivali novinari, pisci, "intelektualci" koji su svojim svjedocenjem pokusavali da dadnu opravdanje za neki konkretan zlocin. Npr. za etnicko ciscenje Bosnjaka iz Lasvanske doline (rezultat je preko 2 hiljade ubijenih ljudi sto je kuliminiralo Ahmicima) na sudjenju Blaskicu, hrvatski novinar iz Slobodne Dalamcije, Ivica Mlivoncic je u svojoj pamflet knjizi koju je prilozio kao svjedok odbrane, navodio stvari koje nemaju nikakvu verifikaciju, bilo sudsku bilo naucnu o navodnim zlocinima protiv Hrvata, sto bi valjda trebalo biti opravdanje za masovne i sistematske zlocine nad Bosnjacima. Nakon toga sudsko vijece je njegovu knjigu odbacilo rekavsi da to nema veze sa sudjenjem i sistematskim zlocinima hrvatskih vlasti, a onda je on poceo da se u svojim kolumnama obrusava na haski sud navodeci da je to "politicki sud", sud protiv Hrvata, iako je njegova knjiga vec na prvi pogled i za laika puna fabrikacija itd. Da stvar bude gora, na sudjenjima srpskim oficirima su se izredali mnogi srpski intelektualci (npr. na sudjenju generalu Milosevicu) koji su opravdanje trazili u Austro-Ugarskoj monarhiji, aneksiji BiH iz 1908. godine i slicnim nebulozama?! Nakon toga opet neki novinari iz Hrvatske pomazu zlocincima tako sto otkrivaju imena zasticenih svjedoka, sto je vid zastrasivanja poput Domagoja Margetica, koji je na kraju i osudjen? Zasto se nije uvela neka ostrija politika prema novinarima koji podrzavaju zlocince i oficijelnoj politici Hrvatske i Srbije?

Govorite ovde o novinarima ili drugim osobama koje su dosle svedociti u korist odbrane. Kad optuzeni zele dokazivati da nisu krivi, logicno je da pozovu svedoke koji ce ih odbraniti. Ono sto je bitno je da izlozeni argumenti i dokazi sa jedne (optuzba) i druge (odbrana) strane ce dovesti do presude koji ce potvrditi ili odbaciti sto je receno. Negiranje presudjenih zlocina je pitanje kojim trebaju da se bave lokalne vlasti. Apologija zlocina je kazneno delo u nekim zemljama, ali takvi zakoni ne postoje u drzavama bivse Jugoslavije.

Zasto nije podignuta optuznica za opsadu Gornjeg Vakufa od strane regularne hrvatske vojske protiv hrvatskih generala i politicara Janka Bobetka, Suska i Tudjmana? Tudjman je na Gornji Vakuf poslao dvije brigade iz Vinkovaca (Peta gardijska brigada - Slavonski sokolovi) i iz Osijeka (Kune), a povremeno je na to podrucje dolazila brigada iz Splita. Te brigade su sravnile Gornji Vakuf sa zemljom kao sto je JNA to uradila sa Vukovarom, ubijali su djecu snajperima i granatama, a pobijeno je oko 300 civila, i preko 200 branitelja. Postoje svi dokazi, forenzicki, dokumentacioni, razgovori, stenogrami. Evo Bobetko u Tudjmanovim stenogramima 22. oktobra 1993. godine, lijepo kaze citiram: "Kompletna Peta brigada, sa svojim sastavom, sa fronta, vinkovačkoga, je postepeno povučena i našla se na tom ratištu. To je oko 2.500 ljudi, plus sve topništvo, oklop i kompletno zapovjedništvo, osim dva-tri časnika. Njihov glavni zadatak bio je da na toj liniji gore, kod Gornjeg Vakufa, gdje i sada drže položaj u samom gradu, usljed, to je gotovo sada negdje tri mjeseca, oni su dio snaga izvukli radi odmora. Još je ostala jedna ojačana bojna, negdje oko 700 ljudi, sa svim topništvom i oklopom u širem prostoru Gornjeg Vakufa. Očito da i idućih deset dana, da će trebati razmišljati o dovlačenju novih snaga ...“

Mrs. Hartmann , I do appreciate all the things you have done so far. It's a tough job you got there especially when powerful "lobbies" are running the real stuff. You're one brave human being. Good luck A

Mozete li nam reci koliko je godisnji budjet tuzilastva, koliko Vas je prosjecno radilo, te ako znate, koliko je cijeli cirkus kostao ukljucujuci sud i odbranu? Da li osumnjeceni placaju svoju odbranu i u kojim slucajevima Sud dodjeljuje advokata i kolika je tarifa?

Obratite se sekretarijatu suda koji vam moze dati precizni odgovor