Dostupni linkovi

Život u trećoj dobi: Tijelo stari, duša ne


Družina iz Centra
Družina iz Centra
Oni imaju više od 60 godina, ali svako jutro započinju vježbanjem. Jedna od njih, 64-godišnja Dika Karup sa osmijehom dolazi na jutarnju gimnastiku.

Ja dođem svako jutro, odradim vježbe, koje su jako, jako efikasne. Ja sam bila na moru 12 dana i nisam dolazila, meni se tijelo skroz promijenilo, ali već sam se adaptirala. To je stvarno fino. Ja se osjećam mnogo bolje otkako radim ove vježbe.”

Istraživanja među ovim rekreativcima pokazala su da se nakon redovnog vježbanja puno bolje osjećaju, da im se poboljšala probava, motorika, da su opušteniji, manje depresivni i da im preventivna i korektivna gimnastika zaista godi. Potvrđuje to i Mustafa Mulalić, koji ima 77 godina.

“Svake godine imam problema. Odbolujem vratnu žilu, a ove godine mi se to nije dogodilo, samo iz razloga jer vježbam redovno i baš korisno vježbam, kako treba.”

Centar za zdravo starenje svakodnevno posjećuje više od 500 penzionera. Trećina njih imaju djecu u inozemstvu i žive sami. Socijalna radnica u Centru, Minela Kahriman kaže kako im ova ustanova pokušava na neki način pružiti šansu da pobjegnu od samoće.

“Osobe treće životne dobi najveći problem imaju sa usamljenosti. Djeca su otišla svojim putem, izgubili su svoje partnere, tako da njima jedan dan bukvalno se zasniva na odlazak u prodavnicu, plaćanje režija i slično. Ovdje im je popunjen kompletan dan. Imaju radnu obavezu. Održavaju svoje psihičko i fizičko zdravlje”, priča Kahrimanova.

Rekreacija svaki dan
Rekreacija svaki dan
Centar im nudi učenje engleskog, talijanskog i njemačkog jezika, likovnu i kulinarsku sekciju, ručni rad, medicinsko savjetovalište, kurseve informatike, pa tako neki od članova razgovaraju putem Skypea, imaju Facebook profile i ponovo su u kontaktu sa prijateljima koje nisu vidjeli decenijama. Mogućnost za novim poznanstvima, te cjelodnevna druženja osoba u tzv.zlatnoj dobi ispunjavaju praznine koje je ostavio život, kaže Dika Karup.

“Ja sam toliko bila sama, nisam nigdje išla. Otkako ovdje dolazim, imam sada više društva. Mi se dogovorimo, odemo na kafu. Svake nedjelje odemo na Trebević, sjedimo, družimo se. Jednostavno, steknete prijatelje i odmah se više družite, izlazite i odmah se čovjek osjeća drugačije. Samoća je jako teška.”

Loše zdravlje spriječava Mejru Bukvić da radi vježbe, ali joj ne smeta pri pjevanju. Uz prijatelja Muju Poprženovića, Mejra vodi muzičku sekciju pri Centru. Priča nam da je sretna uz prijetelje u Centru. Kaže da ih ni niske bh penzije ne mogu spriječiti da uživaju.

“Na visinu penzije ako bismo gledali ne bismo mogli ni živjeti. Imamo snage još, imamo kuveta, može se još. Kako sam došla ovdje malo više sebi dam elana za život. Ne treba se predavati. Borim se”, priča Mejra.

Mujo tvrdi kako još uvijek nema 100 godina. Više voli pjevati, nego vježbati.

“Ja pustim ovim starijim da vježbaju, a mi mladi ovdje malo ostanemo i pjevamo. Kada ustanem ujutro, ja malo prodrmam sam sebe i vježbe odradim.”

Ovo je jedini ovakav centar u BiH. Za svoje članove, koji moraju imati punih 60 godina života, Centar organizuje izlete, svirke, priredbe i bazare. U ovoj ustanovi, vrijednoj hvale, rodila se i velika ljubav koja je krunisana brakom. Nakon što su rano ostali udovci, ljubav je ponovo ušla u živote 72-godišnje Ružice i dvije godine starijeg Mustafe Mulalića. Kaže nam kako su imali vjenčanje u okviru male ceremonije upriličene u prostorijama Centra.

Nama su pripremili svadbu. Upoznali smo se ovdje ja i Ružica. To se stvarno desilo. Puna je sala bila, bilo je predivno”, kaže Mualić.

I dok su drugi radili vježbe, Mejra i Mujo su zapjevali, te nam bar na kratko dočarali atmosferu koja krasi dane vesele družine iz Centra.
XS
SM
MD
LG