Subota, 20. septembar/rujan 2014, 02:07 CET

Crna Gora

Zbog čega očevici zločina izbjegavaju svjedočiti

Mjesto zločina, ilustracija
Mjesto zločina, ilustracija
Brojni slučajevi kriminala u Crnoj Gori nijesu procesuirani jer nije bilo onih koji su bili spremni da svjedoče. Vinovnici mnogih nedjela zbog toga su ostali nekažnjeni a zločin se ponavljao ili kulminirao kao u slučaju posljednjeg dvostrukog ubistva u Baru. Da li to direktno ukazuje na nizak nivo bezbjednosne kulture i straha građana za sopstvenu bezbjednost i ko je odgovoran za kreiranje takvog ambijenta?

Ubistvo ispred kliničkog centra u Podgorici prije 10-ak godina koje je navodno počinila osoba koja je na vrhu kriminalne piramide u Crnoj Gori na sudu nikada nije dokazano jer svjedoci, među kojima su bili i pripadnici medicinskog osoblja, nijesu htjeli ili nijesu smjeli da svjedoče. Brojne krivične prijave protiv notornih kriminalaca završile su u košu jer nije bilo onih koji su bili spremni da daju iskaz ili bi naprasno odustajali od svjedočenja ili mijenjali iskaze.

Posljednji drastičan primjer je gnusno ubistvo braće Gojačanin u centru Bara koje je izvršila osoba sa debelim policijskim dosijeom a koja nikada nije osuđivana jer su upravo svjedoci i oštećeni mijenjali iskaze. Da li Crnoj Gori nedostaje građanske kuraži ili je više riječ o nepovjerenju u institucije sistema koje bi svjedoke trebalo da zaštite?

Član skupštinskog odbora za bezbjednost iz opozicionog SNP Vasilije Lalošević odgovornost svaljuje na državu:

"Samo sistemski odgovor države i efikasna borba protiv organozovanog kriminala i korupcije može povratiti ugled Crne Gore u ovoj oblasti. Mi se moramo izboriti da u Crnoj Gori postoji pravni sistem i vladavina prava, da u Crnoj Gori mora postojati puna saradnja i kordinacija izmežu svih državnih službi iz bezbjednosnog miljea", navodi Lalošević.

Boris Raonić iz Građanske Alijansa krivica za nizak nivo bezbjednosne kulture prevashodno vidi u tužilaštvu a ne u građanima koji nijesu voljni da svjedoče:

"Jer se od žrtava i ne očekuje nikakva hrabrost već se od njih očekuje samo da su pod zaštitom države i da kažu ono što treba da kažu kako bi se nakon toga pravni proces izvršio do kraja. Ne možemo govoriti o hrabrosti nekoga kome prijeti mafija. Mislim da je tužilaštvo usko grlo borbe protiv svih oblika kriminala u Crnoj Gori iz razloga što ono ili nije sposobno ili ne želi da se uhvati u koštac sa krivičnim djelima za koje imamo primjere svakodnevno", kaže Raonić.

Tradicija i svijest

Do sagovornika na ovu temu od predstavnika vladajućih partija iz Odboru za bezbjednost nijesmo uspjeli da dođemo. Poslanik SDP-a Džavid Šabović nespremnost svjedoka da sarađuju sa istražnim organima najprije pripisuje tradiciji:

"Na ljude koji su imali takve ambicije da budu negdje svjedoci uvijek su ih u svojoj sredini, a bogomi i u rodbini, nazivali špijuni kao i drugim najpogrdnijim imenima. Zatim je i okruženje takvo da onaj koji bude svjedok i ukazuje na nešto odmah ga doživaljavaju kao nekoga koga odmah treba izopštiti iz društva. Sa druge strane država još nije došla do tog nivoa da može da garantuje bezbjednost onome ko želi da svjedoči", tvrdi Šabović.

Kada će sigurnosni ambijent u Crnoj Gori početi da se mijenja? Za Vasilija Laloševića nesumnjivo je na potezu država:

"Tek onda kada državni organi konačno se umiješaju u svoj posao i ofanzivnije i kvalitetnije povedu borbu protiv svih vidova kriminala. Država mora potpuno promijeniti način i sistem ponašanja u ovakvim uslovima i onda će se stvoriti milje da dođe i do građanske kuraži i gdje će se apsolutno svi uvrstiti u jedan front protiv organizovanog kriminala i korupcije", ocjenjuje Lalošević.

Džavid Šabović smatra da je neophodna promjena građanske svijesti kao i potpuna nezavisnost pravosuđa:

"Da ne zavisi od nikoga da li će od ovog ili onog poteza koji preduzme, a ne bude po volji vladajuće klase, grupe ljudi, partije, koalicije, biti smijenjeni, neće biti ponovo izabrani. Kada se to desi, kada to postignemo, onda možemo govoriti da je to ono što hoćemo- slobodnog građanina koji odlučuje sam", kaže Šabović.

Boris Raonić, pak, zaključuje:

"Država je toliko moćan aparat da je naprosto niko nikada nije uspio pobijediti, osim ako to ona ne želi. Ne treba apelovati na neku hrabrost i junaštvo jer ne znam nijednog građanina Crne Gore koji neće popustiti kada mu mafija dođe na vrata."

A da se ne prijeti samo svjedocima pokazuje slučaj u Baru gdje su Jovana Stevanović i Nina Glavanović imale hrabrosti da organizuju protestne skupove nakon ubistva braće Gojačanin. Jednoj od njih ispod brisača automobila postavljena je slika osumnjičenog za taj zločin, a uslijedile su i prijetnje i uznemiravanje preko Facebooka.

Dimitrije Jovićević

Novinarstvom se bavi od 1995, kada je počeo rad na BK Televiziji u Beogradu. Na RTV Crne Gore, koja je u to vrijeme bila prepoznatljiva po otporu režimu Slobodana Miloševića, prelazi 1998. godine. Od 2000. počinje raditi za podgoričko dopisnistvo Radija Slobodna Evropa i od tada je povremni prezenter u studiju u Pragu.

Ovaj forum je zaključen
Komentari
     
Nema komentara u ovom forumu. Budite prvi i dodajte komentar.