Zadarsko rušenje ruševina

Gradske vlasti Zadra su počele provoditi svoju odluku donesenu prošle godine o uklanjanju ostataka, kako kažu, “ratnih ruševina”, odnosno u ratu srušenih obiteljskih kuća u vlasništvu Srba. To je izazvalo reakciju Eparhije dalmatinske SPC koja je na svojim web stranicama objavila da su "pravoslavni Srbi iz Zadra i okoline su zgroženi i šokirani ovakvom odlukom".

U Zadru, koji je dugo vremena bio izložen napadima JNA i pobunjenika iz tzv. RSK, ratnih godina je minirano osamdesetak obiteljskih kuća u vlasništvu Srba. Od početka devedesetih do danas nisu obnovljene. Umjesto domova izbjeglih Zadrana ostale su ruševine koje su postale opasne za ljude i radi daljnjeg urušavanja i radi, kako kažu, "legla štetočina".

ZBOG "SITUACIJE" RAŠČIŠĆAVANJE IDE NA TERET GRADA

"Našli smo uporište u Zakonu o vlasništvu, član 32., koji nam daje za pravo da ako se proglasi opasnost za zdravlje za okolinu da lokalna uprava ukloni opasnost, da čak to uklanjanje ide na teret vlasnika. No, zbog cijele situacije mi smo odlučili to obaviti na račun grada", kaže zamjenik zadarskog gradonačelnika Dražen Grgurović.

Ruševine su najprije ugrozile njihove vlasnike 91. i 92.godine, podsjeća predsjednik zadarskog Županijskog vijeća srpske nacionalne manjine Veselko Čakić, jer su neke dizane u zrak i dok su ljudi u njima živjeli, prije nego su izbjegli.

Kuće su rušene, ali nitko za to nije odgovarao ističe saborska zastupnica i bivša ministrica pravosuđa inače Zadranka Ingrid Antičević - Marinović, inače Zadranka.

Izbjegli vlasnici koji danas uglavnom žive u Srbiji tražili su odštetu, ali ih je država u tome bila onemogućila s obzirom da je HDZ-ova vlast 90-tih godina ukinula odredbu Zakona o obveznim odnosima po kojim država odgovara za terorističke čine koje su počinili pojedinci unutar redarstvenih ili oružanih snaga, napominje Ingrid Antičević - Marinović.

"MALI ZAKONI" MALA I ODŠTETA

Kad je opozicija došla na vlast i kad je Ingrid Antičević - Marinović postala ministrica pravosuđa donesena su tzv. četiri mala zakona po kojima su do izvjesne nadoknade štete mogli doći i oštećeni Zadrani.

"To je bila naša obveza da godine 2002., i pod izravnim pritiskom Europe, donesemo takav zakon u kojem država odgovara za terorističke čine s obzirom da šteta koja je nastala takvim aktima ne potpada pod ratnu štetu", rekla je Ingrid Antičević - Marinović priznaje ono što je teško shvatiti oštećenima da ta četiri mala zakona ne nadoknađuju kompletnu štetu. Za utjehu im je, napominje bivša ministrica, da se temeljem tih zakona u većoj mjeri nadoknađuje šteta nego što se nadoknađuje ratna šteta.

Gradska uprava tvrdi da rušenje ruševina nije zadiranje u vlasnička prava, a predstavnici Srba u Zadru smatraju da se i prilikom rušenja vlasnici moraju kontaktirati.

"Kako se radi o ruševinama koje ne spadaju pod ratnu štetu nego terorizam, onda su ljudi tužili za terorizam a nisu podnijeli zahtjev za obnovu. Mi se bojimo da bi uklanjanjem ruševina neki mogli biti oštećeni u ostvarivanju svojih prava. Mi smo rekli da je bitno da se s vlasnicima kontaktira i da se onda ruševine uklanjaju ako su vlasnici suglasni. Najbitnije je da oni ne budu oštećeni i da ne ostanu bez ikakve nadoknade", kaže Čakić.

U LAGUMU KUĆE, PA PRAVDA

Dražen Grgurović tvrdi da gradske vlasti nastoje kontaktirati vlasnike da bi od njih zatražili pismenu suglasnost. "Velika većina je to prihvatila jer ih čeka, kao vlasnike, danas - sutra da to oni sami moraju očistiti. Mi ni na jedan način ne mislimo povrijediti privatnu imovinu. Zemljište na kojem je bila kuća apsolutno pripada vlasniku", rekao nam je zamjenik zadarskog gradonačelnika.

Za sada su uklonjene dvije devastirane kuće. Grgurinović tvrdi da većina vlasnika ima rješenja o obnovi kuća, ali i da ih većina to i odbija. Nije čudo kad su poznati slučajevi rušenja kuća od 1800 metara četvornih, a da se istovremeno vlasnicima nudi obnova od 80 metara četvornih! Najprije su kuće otišle u lagum, a za njima i pravda. Rušenje ruševina je tek nus - produkt.