Petak, 29. avgust/kolovoz 2014, 10:02 CET

Programi / Tema sedmice

Vode li moderna sredstva komunikacije socijalnom autizmu

Posljednjih godina se često može čuti da će Internet uništiti televiziju, ali je mnogo vjerovatnije da će globalna mreža samo uticati na njenu veću dostupnost jer umjesto isključivo na glomaznom TV aparatu, televizijski program je već sada moguće pratiti bilo gdje, preko mobilnih uređaja, tablet računara i telefona.

Slično je bilo i kada je televizija nastajala. Govorilo da će njen razvoj uništiti pozorište i film, a zna se da se ni to nije desilo. I danas se mogu čuti upozorenja, ali druge vrste - da moderna sredstva komunikacije imaju poguban uticaj na međusobne odnose, komunikaciju među ljudima i njihovu psihu. 

Moderna sredstva komunikacije su promijenila svijet koji se danas, čini manji nego ikad. Poslate poruke, elektronskim putem, na odredište stižu skoro trenutno, bilo da se koriste telefonske kratke tekstualne poruke - SMS, elektronska pošta, društvene mreže ili virtuelne sobe za ćaskanje.

Na pitanje - kakav je uticaj ekspanzije modernih sredstava, prije svega internet komunikacije - odgovara psiholog Božina Mrdović:

„Ja mislim da će to vremenom, možda sada još uvijek ne toliko, dovesti do jedne vrste socijalnog autizma kod tih ljudi, budući da je komunikacija lišena svake emotivnosti. Tu postoji neko otuđenje. Poznato je da međuljudska komunikacija podrazumijeva neposredni kontakt, prenošenje emocija, prenošenje energije u komunikaciji. Opšte je poznato da čovek kada ne gleda čoveka vrši jednu drugu vrstu komunikacije i prenosa energije koju možda ne bi kada bi se gledali u četiri oka, odnosno kada bi jedno drugoga posmatrali.“

Klasična pisma su do nedavno predstavljala jedini jeftin način komunikacije među ljudima na velikoj udaljenosti. Pisala su se rukom, pa su poznavanje gramatike i pravopisa, ali i sam rukopis ostavljali određen utisak i tako zapravo predstavljali dodatnu informaciju o pošiljaocu. Odgovori su se čekali dugo i što je višestruko pojačavalo njihov značaj.

Tu, skoro odumrlu formu je zamijenila elektronska pošta u kojoj se, osim u krajnje formalnom obraćanju, zahtijeva jedino razumljivost, što je otišlo u krajnost da se čak više ne zahtijeva ni veliko slovo na početku rečenice.

„I to i razni inerupukcijski znaci kao i sam način ispoljavanja. Zaboravilo se danas čestitati preko pismenih čestitki ili telegrama, saučešća se iskazuju nekim SMS porukama tako da sav taj virtualni svijet, sva ta tehnologija utiče negativno po razvoj cjelokupne čovjekove duhovnosti, pogotovo mladi ljudi danas koji će bukvalno zaboraviti i slova kako se pišu, rukopis će im biti neizgrađen, estetski neće ličiti na nešto. Poznato je da je lijepo pismo nekada bilo veoma značajno", kaže sociolog Srđan Vukadinović.

Sudeći po riječima komunikologa Radoja Cerovića, čini se da problem ipak nema zabrinjavajuće dimenzije:

„Istraživanja pokazuju da su osobe koje su inače manje sklone međuljudskoj komunikaciji i direktnom kontaktu koriste te medije da na neki način nadomjeste taj nedostatak, dok osobe koje su komunikativne na mnogo aktivniji način koriste taj  alat da na neki način pospješe ono što je bila njihova direkta međuljudska komunikacija. Ne postoje ozbiljni razlozi da vjerujemo da će postojanje novih medija na bilo koji način da ugrozi međuljudske kontakte i međuljudsku komunikaciju u većoj mjeri. Ono što je veoma bitno, sa druge strane, je da u Crnoj Gori postoji jedan pravni nedostatak a to je Zakon o privatnosti i narušavanju privatnosti kao i Zakon o uznemiravanju nisu doneseni na adekvatan način i ne štite dovoljno ljude koji se kreću u tom virtuelnom prostoru. U trenutku kada ta dva pravna nedostatka budu riješena onda možemo reći, sa jedne psihološke strane, da su to samo nova sredstva komunikacije", ocjenjuje Cerović.

Lični afiniteti i potreba

Kako cijela stvar izgleda iznutra, odnosno, kako je doživljavaju sami korisnici, pitali smo veterana Internet komunikacije, osnivača sajta Roditelji.me, Duška Mihailovića:

„Igram jednu globalnu on-line igricu koja ima oko milion korisnika, gdje smo mi iz crnogorske zajednice to virtualno druženje pretvorili u stvarno tako da jednom nedjeljno igramo fudbal, jednom godišnje pravimo skupove, pravimo roštilj itd. U suštini smo stekli neka nova prijateljstva tako da je upravo suprotno od dehumanizacije. Stekli smo poznanstva koja se razvijaju i koja su prilično dobra. Dakle, upravo suprotno od ove priče o dehumanizaciji", smatra Mihailović.

Anketiranje građana po principu slučajnog uzorka pokazalo je da su reakcije na pojavu i ekspanziju modernih sredstava komunikacije putem mobilnih telefona i interneta različite, zavisno od ličnih afiniteta, profesionalnih potreba, pa i životnog doba. Stariji građani Podgorice na pomen ove teme samo odmahuju rukom, dok je mlađa i srednja generacija zainteresovana za razgovor:

„Korisnik sam Interneta. Često koristim Facebook već četiri godine i to mi služi za upoznavanje prijatelja, za održavanje komunikacije sa starim prijateljima, sa rodbinom.“

„Ja sam prije svega korisnik elektronske pošte, također ponekad koristim chat ali najčešće elektronsku poštu. Što se tiče društvenih mreža generalno ih ne koristim zato što nisam poklonik toga da budem na takvim mrežama zato što to podrazumijeva da se tamo lijepe slike, da se tamo provodi dosta vremena što meni ne odgovara.“

„Sve više omladine se navuklo na to i sve manje ćete vidjeti da neko igra fudbala ili košarke već vise non-stop za kompjuterom.“

„Sve je stvar mjere. Ako se koristi Internet sa mjerom, naravno da može da spoji ljude jer zaista je fascinantna stvar da sada možete kontaktirati nekoga ko se nalazi u Australiji ili koji živi u Indiji bez ikakvih problema i komunikacija je na taj način omogućena. S druge strane ako pređemo prag i ako ostajemo na Facebooku po 7, 8 ili više sati onda svakako da imamo kontra efekat i ljudi se otuđuju. Jedan primjer kojeg sam bio svjedok jeste da djeca nakon škole više ne druže nego kažu - vidimo se na Facebook-u“.
Ovaj forum je zaključen
Komentari
     
Nema komentara u ovom forumu. Budite prvi i dodajte komentar.