Dostupni linkovi

Više od 20 godina potrage za nestalim Prijedorčanima


Ekshumacije iz masovne grobnice Tomašica
Ekshumacije iz masovne grobnice Tomašica

Zejneba Delkić iz Prijedora traga za mužem gotovo 24 godine. Ona danas stanuje u Donjem Vakufu i kaže da se u svoj grad ne može vratiti sve dok ne sazna istinu o tome šta se dogodilo njenom suprugu.

„Moga supruga su odveli 23. jula 1992. godine, pred samo zatvaranje logora Omarska, a on je bio šef željezničke stanice Omarska. Do danas ga nisam pronašla... Četvorica su došla sa bijelim mercedesom bez tablica, u pola deset navečer ga izveli i to je bilo to. Jednostavno, nisam se mogla tamo vratiti, nisam mogla bez njega...“, kaže Zejneba.

U potrazi za bilo kakvim informacijama Zejneba je pokucala na brojna vrata, a odgovore je pokušala potražiti i u Donjem Vakufu, na promociji monografije o masovnoj grobnici Tomašica.

Jedan od autora monografije Mujo Begić sudjelovao je u potrazi za tijelima stotina ubijenih prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, ali kaže da njih 800 još nije pronađeno.

„Zamislite samo da je kroz prijedorske logore smrti prošla 31.000 Bošnjaka i Hrvata, te da je samo u logoru Trnopolje bilo 23.000 zatočenih. Samo kroz jedan logor prošlo je 23.000 ljudi“, kazao je Begić.

Tijela ubijenih Prijedorčana koja su pronađena skrivala je i Tomašica, najveća masovna grobnica u Bosni i Hercegovini. O ovim žrtvama svjedoči monografija „Tomašica - masovna grobnica“, a Begić kaže da joj je cilj otrgnuti od zaborava tragediju koja se dogodila u Prijedoru i prikazat fotografije koje svjedoče o ubijenima.

„Tu su posmrtni ostaci jedne starice, majke Đule Duratović, koju su ubili zajedno sa njenim mužem, četiri sina, tri unuka i snahom - to je Tomašica, tu su kompletni posmrtni ostaci. Želimo pokazati i posmrtne ostatke ubijene djece, majke Have Tatarević - njenih šest sinova i muža. Oni su bili na dnu grobnice, jedan do drugoga“, rekao je Begić.

U BiH je nakon rata pronađeno 22.500 osoba, ali se još traga za njih 7.000. U Institutu za nestale osobe (INO) BiH kažu da postoje još desetine masovnih i stotine pojedinačnih grobnica koje je potrebno pronaći, ali da je to iz godine u godinu sve teže.

„Sigurno ulazimo u jednu veoma tešku fazu, kada je sve teže doći do informacija o potencijalnim pojedinačnim i masovnim grobnicama. Najpreciznije informacije zasigurno imaju sami počinioci zločina, njihovi saučesnici, a u nekim slučajevima i posmatrači. Oni bi, da imaju imalo savjesti, rekli te informacije nama i Tužilaštvu, a mi bismo bez odlaganja izašli na lokallitet i ekshumirali žrtve, te na taj način, barem djelomično, smirili one koji više od dvije decenije tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih“, kazala je Lejla Čengić, glasnogovornica INO-a BiH.

Osim na nedostatak informacija o mjestima gdje se nalaze tijela žrtava, iz INO BiH su nekoliko puta upozoravali na pojavu lažnih svjedočenja o lokacijama masovnih grobnica, što dodatno usporava potragu za nestalima.

Predsjedavajući Kolegija direktora Instituta Marko Jurišić uputio je protekle godine i apel da bude prekinuta ova praksa.

„Olakšajte svoju savjest i dajte nam točne i precizne informacije. Ukoliko ih ne posjedujete, nemojte na davati krive informacije, jer ti ljudi koji više od 20 godina traže posmrtne ostatke svojih najmiliji ponovno prolaze kroz bol i traume“, poručio je Jurišić.

XS
SM
MD
LG