Petak, 01. avgust/kolovoz 2014, 05:45 CET

Programi / Pred licem pravde

Veličanje zločinaca i trostruka povijest u bh. školskim klupama

Ilustracija
Ilustracija
O posljednjem ratu u BiH djeca u školama ništa ne uče. Ono što ih se dotiče kroz sat povijesti ima svoje tri dimenzije i to one nacionalne. Kada je primjerice Srebrenica u pitanju učenici iz Federacije u okvoru sata povijesti odlaze u ovaj grad da bi vidjeli mjesto gdje je počinjen genocid i susreli se s ljudima koji su na jedan način taj genocid i preživjeli. S druge strane učenici škola iz RS-a nikada nisu došli u Srebrenicu i u njihovim se školama tamošnji genocid negira.

Ratni zločini, te nedavni rat u BiH još uvijek su glavne teme u društvu. Međutim, u školama 17 godina traje šutnja o onome što se dogodilo na ovim prostorima, pa profesori povijesti, na osnovu osobne slobode, učenicima govore o posljednjem ratu i ratnim zločinima.

Povijesničar sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, profesor Azem Kožar kaže da je to sve zbog činjenice da politika kreira sustav obrazovanja.

„U tome je međunarodna zajednica pokušavala da nešto uradi, oni to govore dokumentima. Ja sam, recimo, bio na jednom seminaru U Banjoj Luci u vezi sa tim. Kolege iz RS nisu htjele da čuju za pokušaj pravljenja neke historijske čitanke. Imate strašan uticaj politike na nauku, na sve. Nismo još uvijek neko trezveno društvo. Ta substanca koju imamo u političarima zadugo nas neće otrijezniti. Imam utisak da čovjek što više zna više smeta“, navodi Kožar.

Povratnici bošnjačke nacionalnosti u Zvornik posljednjih godina sve više djecu upisuju u škole u Federaciju. Ta djeca ne ostvaruju pravo na nacionalnu skupinu predmeta. Osim što im je to pravo uskraćeno, često su primorani slušati kako su neki ratni zločinci zapravo narodni heroji. 

„Samo se priča o srpskoj istoriji, o genocidu u Zvorniku i u Podrinju. Nema riječi o genocidu nad Bošnjacima, to se uopšte ne spominje. Djeca se vode u Novi Sad, u Beograd, nikada nije odvedeno dijete u Travnik, Sarajevo ili negdje drugo. Roditelji trpe, trpe, i onda odjednom puknu, odu za Federaciju, odu za Francusku, Njemačku. Jednostavno se trpi dokle se može trpjeti, pokušava se nešto izmijeniti, ali većinom napuštaju ognjišta“, kaže Muharem Sinanović, povratnik u Liplje kod Zvornika.

Profesor Kožar napominje da pristup učenicima i nastavi da se ratni zločinci veličaju, a o ratnim događanjima uči trostruko, 17 godina nakon rata u školama u BiH sasvim normalna pojava:

„Na nekim nižim razinama vi imate da neki ljudi, koji su prosječno obrazovani, ili ni prosječno, odlučuju o sudbini historijskih znajnja. Zato mi i nemamo instituta za historiju, zato mi ne nemamo nekih istraživačkih projekata  iz te sfere, pravih. Imamo samo onih popularnih, koji odgovaraju određenim politikama - ništa drugo. Nonsens je zaista da u jednoj Srebrenici se negira genocid pred unucima onih koji su stradali. Pa to nema niigdje u svijetu. Pa to nije nauka, to nije nastava, to je presija na zdrav razum. Nažalost, to imamo u školama. Vi nećete sad naći nikakvih sadržaja iz ovoga rata. Praktično je amnezija tamo gdje su bili ti pogromi, ubistva itd. Ništa nije zapisano, kao da ništa nije bilo.“    

Velik broj učenika u BiH danas uopće ne zna što se događa u Haagu, niti čemu služi Haški tribunal. Sociologinja Smiljana Vovna ističe da je vrlo teško u školama govoriti o nedavnim događanjima u BiH, a posebice o procesima ratnih zločina:

„Ako smo osam, deset godina slušali o ratnim zločinima koji su se dešavali u susjednoj Hrvatskoj i bombardovani informacijama šta se desilo, koliko je ljudi protjeranom, koliko ih je izgubilo živote - i onda jedno jutro ustanemo s informacijom da niko nije kriv. Bojim se da će mlade generacije ostati zbunjene u svemu tome, da neće uspjeti same da pronađu istinu.“

Svjesni toga da na mladima svijet ostaje, te da u mnogim slučajevima moraju proći generacije prije nego što postkonfliktna društva naprave korake ka pomirenju, Outreach program Haškog tribunala u BiH je provodio regionalni projekt u srednjim školama tijekom kojega je oko tri tisuće srednjoškolaca saznalo više o radu Haškog suda. 

„Veoma je važna ova tematika za mlade zbog toga što je njihovo incijalno znanje ipak nisko. Deset prethodnih prezentacija je pokazalo nizak nivo ulaznih znanja, ali i veliki interes za ovu tematiku, tako da ćemo najvjerovatnije produžiti sljedeće godine s ovim projektom“, navodi Almir Alić, predstavnik tajništva Haškog tribunala u BiH.   

I Misija OSCE-a u BiH je uočila da postojanje tri različite i, uglavnom, međusobno suprotstavljene verzije povijesti u nastavnom planu i programu u BiH, predstavlja znatnu prijetnju mogućnosti zajedničkog života. Maja Maričić iz Misije OSCE-a u BiH kaže da sami učenici satu povijesti će morati drugačije pristupati:

„Moderan pristup nastavi istorije treba da omogućava razvoj vještina istorijskog mišljenja kod učenika. To znači kritičko primišljanje“, navodi Maja Maričić.

S obzirom na trenutačnu politčku situaciju u BiH, koja se dobrano uvukla i u škole, čini se da će djeca još dugo u ovoj zemlji o novijoj povijesti učiti samo iz medija, ali ne i iz školskih udžbenika.

**************

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
 
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.