Između tri grada: Novog Sada, Beograda i Zrenjanina leži jedno svetsko blago - Carska bara. Ovaj jedinstven prirodni rezervat svetsku slavu izborio je svojim nesvakidašnjim ptičjim svetom.
Zbog prisustva više od 240 vrsta ptica, Carska bara je na listi UNESCO-a kao močvarno područje od međunarodnog značaja. Međutim, u blizini ove prirodne lepote nalazi se još jedna prava retkost - to je Belo Blato. Mesto koje broji približno hiljadu i po žitelja prava je retkost čak i u multikulturalnoj Vojvodini.
Prema popisu, ovde živi više od 20 nacija. Njihov suživot je pravi primer zajedništva.
Poznavanje i prihvatanje kulture drugih počinje da se uči već u lokalnoj osnovnoj školi. Mađari, Slovaci, Bugari, Srbi i druge zajednice u ovoj obrazovnoj instituciji zajedno grade budućnost, kaže učiteljica u slovačkom odeljenju, Vjerka Hrješik Vrška.
“Više od pedeset odsto dece dolazi iz mešovitih brakova. Znači, oni su od malena naučili da slušaju dva, tri, četiri jezika. Oni te jezike razvijaju i u školi. Kada na primer dođe do nekih konflikata među decom, naravno da dolazi do toga, ali to nikada nije obojeno tim nekim nacionalnim pitanjem: da li se potukao Slovak i Mađar nikad se ne postavlja kao pitanje, već se koriste imena, bez nacionalnog predznaka. Oni su od malena razvili toleranciju“, objašnjava učiteljica.
U Belom Blatu svi govore ili razumeju pored svog materenjeg još barem tri jezika. Stanovnici Belog Blata sa ponosom ističu ovaj fenomen.
Kao rezultat suživota, u ovom selu se rodio beloblaćanski jezik, ili kako ga direktor škole Milan Nedeljkov naziva: panonski esperanto.
“To je taj jezik koji nas zbližava. On se primenjuje spontano. To je kombinacija najdominantnijih jezika u tom trenutku. Na primer ako je skupina dominantno mađarska, onda je dominantni jezik mađarski, ali se koriste poštapalice, na bugarskom, srpskom, nemačkom, to je taj panonski esperanto. On je jezik kradljivac,on po malo uzima od svih jezika i na kraju dobijete jedan jezik neobičnog tonaliteta, modaliteta, neobične dinamike, akcentacije. To je jedna kombinacija, kako kome emocija nalaže na tom jeziku će govoriti”, objašnjava direktor.
Zbog prisustva više od 240 vrsta ptica, Carska bara je na listi UNESCO-a kao močvarno područje od međunarodnog značaja. Međutim, u blizini ove prirodne lepote nalazi se još jedna prava retkost - to je Belo Blato. Mesto koje broji približno hiljadu i po žitelja prava je retkost čak i u multikulturalnoj Vojvodini.
Prema popisu, ovde živi više od 20 nacija. Njihov suživot je pravi primer zajedništva.
Poznavanje i prihvatanje kulture drugih počinje da se uči već u lokalnoj osnovnoj školi. Mađari, Slovaci, Bugari, Srbi i druge zajednice u ovoj obrazovnoj instituciji zajedno grade budućnost, kaže učiteljica u slovačkom odeljenju, Vjerka Hrješik Vrška.
“Više od pedeset odsto dece dolazi iz mešovitih brakova. Znači, oni su od malena naučili da slušaju dva, tri, četiri jezika. Oni te jezike razvijaju i u školi. Kada na primer dođe do nekih konflikata među decom, naravno da dolazi do toga, ali to nikada nije obojeno tim nekim nacionalnim pitanjem: da li se potukao Slovak i Mađar nikad se ne postavlja kao pitanje, već se koriste imena, bez nacionalnog predznaka. Oni su od malena razvili toleranciju“, objašnjava učiteljica.
U Belom Blatu svi govore ili razumeju pored svog materenjeg još barem tri jezika. Stanovnici Belog Blata sa ponosom ističu ovaj fenomen.
Kao rezultat suživota, u ovom selu se rodio beloblaćanski jezik, ili kako ga direktor škole Milan Nedeljkov naziva: panonski esperanto.
“To je taj jezik koji nas zbližava. On se primenjuje spontano. To je kombinacija najdominantnijih jezika u tom trenutku. Na primer ako je skupina dominantno mađarska, onda je dominantni jezik mađarski, ali se koriste poštapalice, na bugarskom, srpskom, nemačkom, to je taj panonski esperanto. On je jezik kradljivac,on po malo uzima od svih jezika i na kraju dobijete jedan jezik neobičnog tonaliteta, modaliteta, neobične dinamike, akcentacije. To je jedna kombinacija, kako kome emocija nalaže na tom jeziku će govoriti”, objašnjava direktor.
