Selo Gornje Bijelo Bučije udaljeno je oko 50 kilometara od Teslića. U ovo selo na obroncima Vučije planine, koje se nalazi na 1.000 metara nadmorske visine, stiže se makadamskim putem, dugim dvadesetak kilometara, koji vodi kroz netaknuti planinski ambijent.
Među posljednjim stanovnicima koji planinu nisu zamijenili vojvođanskom ravnicom je i porodica Trivunović.
Milenko Trivunović rođen je 1983. godine.
„Zima je teška. Zna snijeg da napada i po metar. Opština slabo vodi računa, slabo se čisti taj put. Ja imam traktor, pa to nekako traktorom pročistim dole do ovog puta“, kazao je Trivunović.
Milenko živi sa roditeljima. Njegov otac
Dragutin Trivunović je ratni vojni invalid druge kategorije. Žali se na odnos predstavnika lokalne vlasti prema stanovništvu u ovom zabačenom kraju.
„Neće zimi ni da upitaju je li tih pet domaćinstava živo. Tražio sam da nam bar naftu dadnu. U meni sin dole pročisti put traktorom - da nam naftu priznaju. Nisu nam ni naftu dali, ništa nam nisu dali“, priča Dragutin.
Trivunovići pričaju da je prije rata ovdje živjelo 112 domaćinstava.
Vojni helikopter je posljednjim gorštacima u ovom kraju tokom zime 2004. godine dostavljao hranu. Trivunovići pričaju da je prije rata ovdje živjelo 112 domaćinstava. U svakoj kući uzgajale su se ovce. Iseljenici iz Gornjeg Bijelog Bučija danas se stočarstvom bave na području Vojvodine, kaže Dragutin Trivunović.
„Sve radi uslova, školovanja, škole, djece. Ljudi djecu morali školovati, a ovo je udaljeno“, navodi on.
Ovaj kraj decenijama je bio poznat po uzgoju ovaca. Na platou Vučije planine do 1991. godine redovno su se održavale smotre stoke na kojima je bilo i po 20.000 ovaca, prisjeća se
Bogdan Stevanović iz MZ Blatnica u opštini Teslić.
„Bila je otkupna stanica u Blatnici koja je redovno ljudima plaćala njihove proizvode - otkup sira, otkup mliječnih proizvoda, vune. Sve je redovno isplaćivano. Ljudi su bili veoma zadovoljni. Međutim, rat je došao, učinio je svoje, ljudi su se masovno povukli sa ovih prostora, otišli su na područje Srbije, Vojvodine“, kazao je Stevanović.
Bez ulaganja nema prespektiveDragutin Trivunović je svoje posljednje stado od 250 ovaca prodao prošle godine. Kaže da mu se nije isplatio uzgoj ovaca. Sada ima tridesetak krava, a dnevno prikupi oko 300 litara mlijeka. Mlijeko prodaje mljekari udaljenoj tridesetak kilometara prema Tesliću. Žali se na neredovne isplate. Sa sjetom se sjeća predratnih vremena.
„Sirara kad bi se uradila, ja mislim da bi bolji život bio za sve ljude ovdje, i da imamo siguran otkup. Pošto imamo veće količine mlijeka, da ljudi prave sireve, treba da imamo siraru. Prije rata mi smo imali dole u Blatnici otkup sira. Tonama su se otkupljivali sirevi. Za dan ti otkupi, drugi dan dolaziš i plati ti“, prisjeća se Dragutin.
Nekadašnja otkupna stanica u MZ Blatnici danas izgleda sablasno. Tu je prije rata radio
Milan Stevanović.
„Bilo je posla za sve prije rata dok je radila OK Planina, dok se sir proizvodio. Čim je toga nestalo, nestalo je svega - i raje i svega“, kaže on.
„Imamo nekih saznanja da bi mogla ovdje neka firma iz Italije da otvori otkupnu stanicu sira, što bi ovaj kraj možda uveliko otvorilo prema svijetu - i da se ponovo vrati razvoj stočarstva na ove prostore“, rekao je predstavnik MZ Blatnica
Bogdan Stevanović.
Prije dvije godine Opština Teslić je objavila da će predstavnici italijanske pokrajine Dibeluno finansirati veći dio izgradnje fabrike sira u teslićkom naselju Blatnica, čija je vrijednost oko 750.000 eura. Od toga, međutim, do danas nema ništa, jer su partneri iz Italije za sada odustali. Sama opština za taj posao nema para, kaže šef odsjeka za razvoj opštine Teslić
Stipo Ćosić.
Trivunović: Da se održava taj put, moglo bi se živjeti od poljoprivrede, stočarstva. A ovako - težak slučaj.
“Naša mogućnost je bila otprilike da možemo jedno 20 posto predviđene vrijednosti investicije da pratimo, ali da čitav projekat iznesemo sami, ne možemo”, kaže Ćosić.
Bez ulaganja u infrastrukturu ili razvoj stočarstva na ovom prostoru mještani u selu Gornje Bijelo Bučije nemaju perspektivu, kaže Milenko Trivunović.
„Da imaš dobar put, da se održava taj put, moglo bi se živjeti od poljoprivrede, stočarstva. A ovako - težak slučaj“, smatra on.
Danas ovuda prolaze tek čobani iz drugih opština u potrazi za pašnjacima, a prirodni potencijali, pogodni za razvoj seoskog turizma i proizvodnju zdrave hrane, u ovom dijelu opštine Teslić stoje neiskorišteni.