Može li JNA dobiti rat u sudnici

Komplikovane odnose BiH i Srbije i težak proces pomirenja, ove su godine dodatno opteretila i zategla dva procesa pokrenuta od strane Tužilaštava za ratne zločine Srbije - suđenje Ejupu Ganiću za slučaj Dobrovoljačka i Iliji Jurišiću za Tuzlansku kolonu.

Presude u korist njih dvojice, i u Londonu i u Beogradu, u oba su slučaja otvorila pitanje šta je sa ostalima optuženim za ove ratne epizode, koji se istovremeno nalaze i na potjernicama koje je Srbija raspisala.

Hoće li Tužilaštvo Srbije nastaviti da insistira na optužnicama ili će preispitati sopstvenu strategiju? Ima li naznaka da će Tužilaštvo BiH procesuirati slučajeve, čime bi pomoglo u rasvjetljavanju istine, utvrđivanju činjenica i odgovornih?

(Saradnja na temi: Nebojša Grabež i Aida Đugum)

Dževad Topić, komandant regije Vojne policije iz Sarajeva 1992. godine, jedan je od još 17 ljudi, kada se izuzme bivši član predsjedništva Bosne i Hercegovine, Ejup Ganić, kojeg Tužilaštvo za ratne zločine Srbije tereti za „ratni zločin i ubistvo 40 vojnika JNA koji su se povlačili iz Sarajeva“. Topić je čovjek koji se ne bavi politikom i nije javna ličnost. Danas ima vinariju, ali već godinama ne može slobodno da se kreće, čak ni na cijeloj teritoriji sopstvene zemlje.

Topić: Do sada nisam dobio nikakvo rješenje, niti me iko pozivao kao svjedoka. U medijima sam pročitao svoje ime i bio sam zapanjen zašto sam na toj listi. Oprezan sam. Ne idem u Republiku Srpsku, ne idem u Srbiju, ne idem u Crnu Goru, ne idem tamo gdje bih mogao da imam problema. To je veliki teret. Zašto bih negdje nevin ležao, zašto bi me ispitivali. Mislim da je to do naše vlasti koja nije procesirala, a trebala je, da se vidi ko je stvarni krivac. Ako krivac postoji, da ga optuži.

RSE: Šta mislite o slučaju Ganić i Jurišić? Da li su ti slučajevi pokazali svu apsurdnost ovih optužnica?

Topić: Dobro je da se to desilo Ganiću jer je on tada bio potpredsjednik Vlade i čovjek koji na položaju, koji je imao i novac i uticaj. Da se to desilo nekome od nas, nama običnim, sigurno se ne bi toliko ni angažovali. Ilija Jurišić je tri godine ležao, a država nije baš ništa učinila za njega. Gurali su ljudi iz Tuzle i izguralo se. Ganić je uspio jer je imao veze. Ipak je bio potpredsjednik države. Oni su dokazali da se ništa nije desilo, da nije bilo genocida, da nije bilo ništa smišljeno i da je Sarajevo bilo napadnuto od strane JNA, srpskih i crnogorskih dobrovoljaca. To svi mi znamo, mada neki ljudi to hoće da poistovjete. Kao pripadnici Armije Bosne i Hercegovine, tada Teritorijalne odbrane, ustali smo da odbranimo grad. U mojoj jedinici je bilo svih nacionalnosti - i Srba i Hrvata i Jevreja. Imamo spiskove.

RSE: Šta mislite o radu Tužilaštva Bosne i Hercegovine? Da li su oni dužni da te stvari promijene?

Topić: Mislim da bi bilo najbolje i najpoštenije da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine to jednom riješi.

Ganić i Jurišić

Slučaj Dobrovoljačka, koje Tužilaštvo Srbije tretira kao ratni zločin, aktiviran je marta ove godine, kada je na londonskom aerodromu uhapšen Ejup Ganić, član ratnog Predsjedništva Bosne i Hercegovine po internoj, ne i Interpolovoj, potjernici Srbije, a na osnovu bilateralnog ugovora između Beograda i Londona. Tužilaštvo za ratne zločine Srbije, postupajući po optužnici preuzetoj iz Miloševićevih vojnih sudova, pokrenulo je postupak ekstradicije pred britanskim sudom.

Pet mjeseci kasnije, 27. jula, sud u Londonu odbio je zahtjev Srbije za izručenje Ganića, kojeg Srbija tereti za slučaj Dobrovoljačka, uz obrazloženje „da im nije pružen nikakav novi dokaz koji bi mogao biti opisan kao pouzdan ili zapanjujući. Ovaj proces je pokrenut i koristi se u političke svrhe“, bio je precizan tom prilikom sudija Timothy Workman.

Iako su bili najavili žalbu na ovu odluku, Tužilaštvo Srbije to nije učinilo.

Drugi značajan poraz u procesiranju „slučajeva ratnih zločina“ koji se nisu dogodili na njenoj, već teritoriji susjedne Bosne i Hercegovine, Tužilaštvo Srbije doživjelo je prije dvadesetak dana, tačnije 10. oktobra, kada je Apelacioni sud u Beogradu, nakon tri i po godine zatvora, donio odluku o ukidanju presude Iliji Jurišiću, na 12 godina zatvora osuđenom zbog slučaja Tuzlanska kolona, kada je pri povlačenju konvoja JNA došlo do okršaja u kojem je stradao 51 vojnik.

Slučaj je vraćan na ponovno suđenje, a Ilija Jurišić, uhapšen u Srbiji 2007. godine, vratio se u rodnu Tuzlu, gdje su ga razdragano dočekale hiljade građana.


(Hiljade Tuzlaka dočekale su Iliju Jurišića, 11. oktobar 2010)

Oba ova slučaja, komplikovane odnose Bosne i Hercegovine i Srbije, dovela su do usijanja, ali i otvorila pitanja i sumnje u političku motiviranost mnogih optužnica za ratne zločine.

Beograd sprema novi pravosudni obračun

Zašto Srbija insistira na optužnicama za ratne zločine, kao u slučajevima Dobrovoljačka ili Tuzlanska kolona, podignute u vrijeme Miloševićevog režima i preuzete od vojnih sudova? Da li će se ne nakon presuda Ganiću i Jurišiću u Beogradu nešto promijeniti u pogledu strategije i da li su se stekli uslovi za eventualno preispitivanje ili povlačenje optužnica, eventualno predavanje Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, ili će i dalje insistirati na njima na ovaj način? Na sva pitanja portparol Tužilaštva i zamjenik tužioca za ratne zločine, Bruno Vekarić, odgovorio je u dva minuta.

Vekarić: Vaše pitanje je formulisano na politički način. Kada tužioci podižu optužnice, oni se ne rukovode političkim motivima. To što je po vama podigao Miloševićev režim optužnicu protiv Ganića i Jurišića, ne mogu da se sporim sa vama. Mi radimo na osnovu dokaza i na osnovu dovoljnog stepena osnovane sumnje da je neko počinio, ili ne, krivično djelo. Tu svi politički pritisci padaju u vodu.

Ovde se političari iz Bosne bave politikom preko pravosudnih predmetima. Zamislite da se u obrnutom smeru recimo predsednik Srbije meša u sve predmeta ratnih zločina koji se odvijaju u Bosni. To bi bilo veoma loše. Mislim da je uvek loše kada se političari mešaju u sudske predmete. Sud će reći svoje.

Apelacioni sud je ukinuo prvostepenu presudu u slučaju Jurišić. Mi kao Tužilaštvo se pripremamo na novi pravosudni obračun. Dok postoji određena količina osnovane sumnje da je neko počinio bilo koje krivično delo, mi ćemo tako i delovati. Ne znači da smo u pravu. Mi mislimo da smo u pravu i sud daje konačnu odluku o tome. To je to. Svako ima pravo na odbranu, i Jurišić i Ganić. Oni će reći svoje ukoliko bude sudski proces.

Tu postoji pritisak. Mi ćemo raditi korektno. Svakoga, za koga se uspostavi osnovana sumnja da je počinio ratni zločin – mi ćemo procesuirati. Sud će reći ko je u pravu i ne postoji drugi način rada.

Tužilaštvo nije izašlo iz Miloševićevog sistema

Sa druge strane Nataša Kandić, direktorica Fonda za Humanitarno pravo iz Beograda, koja je pratila oba slučaja, iznosi sumnje u političke motive Tužilaštva, i to ne samo u ova dva slučaja. Kandić naglašava da je Tužilaštvo Srbije ovim presudama doživjelo profesionalni pravni blam.

Kandić: Postoje primetni elementi, u postupanju Tužilaštva za ratne zločine, koji govore da među predmetima ima i onih koji su bili aktuelni za vreme Miloševića, ali ima i predmeta koji slede jednu te istu logiku, a to je da je Tužilaštvo u Srbiji nadležno za sve državljane i za sve zločine koji su počinjeni na teritoriji Jugoslavije. Takav pristup onda stavlja Srbiju u jednu veoma neobičnu situaciju i konsekvence tog pristupa nisu baš pozitivne.

Slučaj Ganić je pokazao da se i Miloševićeva država i potezi državnih organa trebaju slediti i da ih se ne treba odricati. Otuda taj uporni zahtev za izručenjem Ganića Srbiji, iako je bilo mnogo logičnije, obzirom da je u pitanju nadležni pravni organ, da je sve dokaze, koje je imao, javno dostavio Tužilaštvu za ratne zločine Bosne i Hercegovine, da je vrlo argumentovano naglasio da raspolaže dokazima koje u tom nekom određenom trenutku neće izneti u javnost i da na taj način, svim javnim načinima, vrši pritisak i na to Tužilaštvo da pokrene istragu.

Oni to nisu hteli da rade, oni su imali jake političke razloge, a to je da pokažu da su oni nadležni za sve zločine. Onda analiza pokazuje da im je naročito stalo do zločina koji su učinjeni prema pripadnicima nekadašnje JNA. Srbijansko tužilaštvo je doživelo profesionalni debakl u Londonu pred Britanskim sudom, ali ono nije preduzelo mere u odnosu na to što je bio jedan profesionalni pravni blam srbijanskog pravosuđa i posledica uopšte nema. Ima tu raznih priča o tome da su se odvijali neformalni razgovori, ali nema nekog samokritičnog odnosa na to da su argumenti srbijanskog tužilaštva bili neodgovarajući u jednom dokaznom smislu, a ni profesionalno nisu bili pripremljeni. Argumentacija je bila neobična. Čak je bilo čuđenje suda otkuda to sada priznanje da je u Bosni i Hercegovini vođen međunarodni oružani sukob.

Imamo raznih drugih predmeta kojima stvarno nije mesto pred organima u Srbiji. Srbijansko tužilaštvo naročito voli da optužuje Albance. Tu ima i izvesnu pomoć crnogorskih policijskih organa. Anton Veka je uhapšen uz pomoć država koja je najkasnije ostala u savezu sa Srbijom, iako je bilo normalno da se dokazi predaju međunarodnim sudijama na Kosovu. To se nije dogodilo. Samo su gubili u svom kredibilitetu zato što se svuda prepoznavala matrica Miloševićevog sistema – mi čuvamo Jugoslaviju, JNA je armija koju mi moramo štititi zato što je to opštenarodna armija, nadležni smo za sve zločine na teritoriji bivše Jugoslavije. To je potpuno apsurdni pristup koji je odavao to da Tužilaštvo nije izašlo potpuno iz Miloševićevog sistema. Tu ima i vrlo dobrih predmeta, ima profesionalnih optužnica, ali postoji vrlo prepoznatljiva upornost da se održi ono što je pripadalo starom režimu, ta stalna obuzetost da je to Tužilaštvo nadležno za sve.

RSE: Da li smatrate da će upravo ovi primeri i ovakva iskustva nešto promeniti u pogledu strategije Tužilaštva? Da li postoji mogućnost poništavanja ovih optužnica?

Kandić: Jurišićeva presuda je u poslednjem trenutku ukinuta i vraćena, s tim što se ne vraća istom veću jer veće nije profesionalno postupalo, ali tu postoji zamka. Sinanu Morinu je takođe ukinuta presuda i slučaj je vraćen ponovo na suđenje, ali nikada do tog suđenja nije došlo. Jurišić je očito osoba drugog kova, drugog moralnog integriteta i on će sigurno doći ovde. On će biti taj koji će spasiti ugled ovog Tužilaštva i ugled sudske presude. Bilo bi jako važno da dođe do preokreta.

Volela bih da dođe do nekog samokritičnog preispitivanja upravo te strategije prioriteta i da konačno Tužilaštvo bude prepoznatljivo, da ostane ono što dobro radi, a da nestane ono što šteti ugledu celokupnog pravosuđa u Srbiji.

Srbija puna ratnih zločinaca iz BiH

Sinan Alić predsjednik je Fondacije „Istina, pravda i pomirenje“, koji je u ratu bio novinar a sada je žestoki borac za istinu o Iliji Jurišiću, prvobitno na 12 godina osuđenom, a potom na Apelacionom sudu oslobođen za slučaj „Tuzlanske kolone". Ono što god je Beograd uradio, od trenutka kada je uhapsio Iliju Jurišića, je politički motivisano, tvrdi.

Alić: Oni imaju krupan problem – kako će te ljude koji žive u Bosni i Hercegovini, privesti pravdi po principima Vladimira Vukčevića. Umesto da sa institucijama Bosne i Hercegovine dogovaraju procedure koje će obezbjediti da se ni jedan ratni zločinac ne može sakriti, bez obzira gdje, Vladimir Vukčević i njegovo Tužilaštvo za ratne zločine nastavlja procedure koje su vodili vojni i istražni organi, koji su bili pod direktnim kontrolom Miloševićevog režima.

To je problem sadašnje strukture vlasti u Srbiji. Oni ne znaju kako da se oslobode tih ljudi, tih službi i tog načina razmišljanja jer im istrage i optužnice služe za dnevnopolitičke svrhe. Oni nemaju poštenu namjeru da se obračunavaju sa ratnim zločincima. Srbija je puna ratnih zločinaca koji su pobjegli iz Bosne i Hercegovine, koji su našli utočište u Srbiji. Oni sada pokušavaju napraviti nekakav balans.

Sud BiH ne radi svoj posao

Osim za Ejupom Ganićem, MUP Srbije raspisao je početkom 2009. godine potjernice za još 18 osoba iz Bosne i Hercegovine, među kojima i Stjepan Kljujić, hrvatski član Predsjedništva, zbog incidenta u Dobrovoljačkoj ulici. Kljujić, kojem potjernica na primjer onemogućava da prisustvuje vjenčanju kćeri i stvara brojne druge neprijatnosti, bez dileme je uvjeren da se na optužnicama insistira zbog nesposobnosti države Srbije da prizna karakter rata u Bosni i Hercegovini, u kojem je ona bila agresor.

"Bosna i Hercegovina nema ljude koji će se suprotstaviti i reći - Mi nismo, kada je riječ o Dobrovoljačkoj, išli u Čačak i Valjevo. Mi smo branili svoj grad, svoje domove, svoju kuću. Jasno je da ne postoji nikakva odgovornost nas ovdje jer nije zločin samoodbrana", kaže Kljuić.

Kljuić: S druge strane, srbijansko pravosuđe neće da razdvoji 2. i 3. maj jer oni su 2. maja izginuli u napadu na gard Sarajevo, a 3. maja, prema izjavi njihovog zapovjednika Kukanjca, poginule su samo četiri osobe, od kojih jedna muslimanka, koja je radila u JNA, dva oficira i jedna vojnik Srbin, koji je odbio poslušati svoga pretpostavljenog oficira. Da nije bilo uhićenja predsjednika Izetbegovića, ne bi bilo ni 2. ni 3. maja. Uhićenje predsjednika Izetbegovića je bio samo jedan kamen u miljeu jer su oni pripremili državni udar ovdje. Htjeli su, napadom na Predsjedništvo, da likvidiraju Ganića i mene. Suština svega je - ovo što Srbija radi je produžavanje i odugovlačenje priznavanja karaktera rata. Posebno je to bilo primjetno kod Ilije Jurišića.

Najstrašnije i najpogubnije za Bosnu i Hercegovinu je to što Sud Bosne i Hercegovine ne radi svoj posao. Duboko sam uvjeren da će jednoga dana i Srbija morati priznati svoje učešće u agresiji na Bosnu i Hercegovinu, kao i na Hrvatsku, da će tada biti potpuno bespredmetne rasprave o ovim optužnicama.

Srbija treba povući potjernice

Dok se ne dogodi ovo čemu se nada bivši član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Stjepan Kljujić, on i još 17 ljudi za slučaj Dobrovoljačka, kao i pet za Tuzlansku kolonu, imaju ograničenu mogućnost kretanja jer su potjernice za njima na snazi.

Selim Bešlagić, ratni načelnik Tuzle, na potjernici je Interpola za tuzlansku kolonu. Nadu da se sa nje može skinuti, polaže u to da bi, na osnovu sporazuma između Bosne i Hercegovine i Srbije, slučaj mogao biti prepušten tužilaštvu Bosne i Hercegovine, koje bi ga po službenoj dužnosti procesuiralo.

Bešlagić: Imamo crvene potjernice, koje bi trebale na Interpolovom sastanku u Kualalumpuru da se riješe i da se vrate. Samo Srbija može povući Interpolove potjernice. Onda bi se moglo desiti to, da nakon ovih događanja sa Ganićem i Jurišićem, zbog potpisanog Sporazuma između Bosne i Hercegovine i Srbije, Srbija vrati čitav proces prema Tužilaštvu Bosne i Hercegovine. Može se onda očekivati da će Tužilaštvo Bosne i Hercegovine poduzeti određene mjere u vođenju procesa za sve ratne zločine, za sve indicije za ratne zločine, pa tako i za Dobrovoljačku i Tuzlansku kolonu.

Tuzla je pokrenula postupak i nakon dvije godine ispitivanja Tužilaštvo je reklo da ne postoje elementi za taj proces, što znači da se Ilija Jurišić, ukoliko se proces vrati u Bosnu i Hercegovinu, automatski oslobađa od te odgovornosti. Što se tiče Dobrovoljačke, mislim da se u slučaju Ganić nije reklo da Dobrovoljačka ne treba da se ispita, ali je veliki efekat i velika je dobrobit što je Ejup Ganić oslobođen. To može znatno uticati i na istraživanje u vezi Dobrovoljačke i na istraživanje i dokazivanje njihovih uvjerenja da se u Dobrovoljačkoj radi o ratnom zločinu. Treba se to procesuirati i naše Tužilaštvo treba završiti taj posao.

Prije dvadesetak dana, pred Apelacionim sudom u Beogradu, oslobođeni Ilija Jurišić, nakon tri i po godine zatvora, u koji je dospio na osnovu potjernice, smatra da bi najbolje rješenje bilo razmjena spiskova optuženih:

"Država Bosna i Hercegovina, nakon izbora i konstituisanja vlasti, morala bi da poradi sa pravosuđem na konceptu sklapanja ugovora, slično onom koji su sklopili Hrvatska i Srbija, da se izvrši razmjena spiskova ljudi osumljičenih za ratne zločine. Onda više nema prostora da se love ljudi i da se mimo toga spiska neko procesuira", kaže Jurišić.

Tužilaštvo BiH ćuti

Došli smo i na teren odgovornosti Tužilaštava Bosne i Hercegovine, koje takođe snosi dio tereta za ovu situaciju. Javnost nikada nije dobila precizan odgovor na pitanje šta su uradili sa slučajem Dobrovoljačka nakon što im je Haški tribunal prepustio slučaj. Britanski sudija, Filip Alkot, primjerice, za potrebe procesa protiv Ejupa Ganića u Londonu, dolazio je po dokumenta u Sarajevo. No, ni nakon oslobađanja Ganića, Tužilaštvo nije preduzimalo, makar zvanično, nikakve korake povodom Dobrovoljačke.

Odgovor na to, kao ni na pitanje da li će i šta oni preduzeti, nismo mogli dobiti. Obrazloženje je službeno odsustvo portparola Borisa Grubešića, koji nije odgovarao na telefonske pozive.

Čovjek, koji tog 3. maja. 1992. godine, prilikom incidenta u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj, nedaleko od zgrade Predsjedništva Bosne i Hercegovine, kada su poginuli vojnici JNA, jasno kaže „Ne pucaj” takođe je na spisku optuženih i na potjernici Srbije:



Riječ je o generalu Jovanu Divjaku, danas civilnom aktivisti, tada zamjeniku komandanta Teritorijalne odbrane. Divjak je uvjeren da velika odgovornost za ovaj slučaj leži na Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.

Divjak: Problem Bosne i Hercegovine je što Tužilaštvo nije preduzelo mere koje su obavezne. Mene opterećuju zbog drugih stvari ali ne zbog učešća u tom incidentu u kojem su zaista nepotrebno ubijeni pripadnici JNA. Na spisku se nalaze ljudi koji ničim nisu doprineli da dođe do toga. Zna se u Bosni i Hercegovini ko je krivac, ali se ne preduzimaju mere i zbog toga ljudi stradaju.

Dok nije bilo Ganića, svi su ćutali oko Jurišića i on je 3,5 godine bio u zatvoru. Ne znači to da je Ganić spasao Jurišića, mada Ganić sebi namešta da se zahvaljujući njemu napokon krenulo u prave odnose. Problem je Bosna i Hercegovina. Tužilaštvo ne raelizuje ono što je na papiru dogovoreno. Ako je Hag pre 10 godina prepustio da se to rešava u Bosni i Hercegovini, to je trebalo da se uradi. Ganić nije oslobođen od tužbe, nego samo nije izvršena ekstradicija. Sve ostalo treba da se uradi u Bosni i Hercegovini.

Umjesto zaključka

"Ako se to želi pošteno uraditi, moraju sjesti ljudi iz Sarajeva i Beograda i dogovoriti procedure koje će onemogućiti da se to upotrebljava u dnevno političke svrhe. Na toj talasnoj dužini Fondacija će organizovati okrugli sto krajem idućeg mjeseca, sa željom da potaknemo institucije vlasti, i u Beogradu i u Sarajevu, da zbog građana, konačno sjednu i otvore sve te dileme, različita tumačenja brojnih papira koji su već potpisani", zaključuje Sinan Alić, predsjednik Fondacije Istina, pravda, pomirenje.