Dostupni linkovi

Svjetska štampa o hapšenju Hadžića


Hapšenje haškog optuženika Gorana Hadžića, 20. juli 2011. godine
Hapšenje haškog optuženika Gorana Hadžića, 20. juli 2011. godine
Svjetski dnevnici pozdravljaju u komentarima hapšenje Gorana Hadžića kao važan "istorijski" događaj u procesu zatvaranja tamnog poglavlja u novijoj istoriji Srbije, ali dok jedni smatraju da se s ovim Srbija približila članstvu u Evropskoj uniji, drugi misle da pred njom stoji još velikih prepreka.

Londonski Times piše da je Hadžićevim hapšenje i "posljedni ključni izvršilac Miloševićevih rasističkih kampanja sada u zatvoru".

List podsjeća da Hadžić nije globalno toliko poznat ali da je zbog monstruznih zločina u Vukovaru zbog kojih ga je optužio Haški tribunal njegovo ime zloglasno u regionu.

"Oni su bili dio kampanje čije su porijeklo i karakter nedovoljno shvaćeni u zapadnim prijestolnicama u vrijeme kada su se desili," piše Times.

"Druga bitna stvar je da rat u Hrvatskoj nije bio rezultat ishitrenog priznanja njene nezavisnosti. Rat je bio dio organizovane kampanje koju je Slobodan Milošević vodio iz Beograda kako bi stvorio "Veliku Srbiju". Zločini Hadžićevih snaga su počinjeni radi tog cilja i oni najbolje oslikavaju tu rasističku ideologiju," piše londonski dnevnik.

"Predajući ovog optuženika pravdi, Srbija je sebi olakšala evropski put, pokazujući da poštuje evropske standarde za pravdu. Ovo se trebalo desiti davno prije ali bi bez obzira na to trebalo bi biti priznato i proslavljeno radi njegovog značaja," piše u komentaru londonskog Timesa.

Simon Tisdall iz londonskog Guardiana piše da je Hadžićevo hapšenje "lični trijumf predsjednika Borisa Tadića, koji se posvetio 'moralnoj rehabilitaciji' Srbije".

"Ali bilo bi pogrešno očekivati da će ovo hapšenje, koji je uslijedilo ubrzo nakon hapšenja generala bosanskih Srba Ratka Mladića, biti nagrađeno sa velikim osmjehom dobrodošlice za ulazak u EU. Značajne prepreke i dalje blokiraju taj put," piše Tisdall.

"Nešto je trulo u državi Srbiji"

Tadić sada ne žali samo status kandidata već i konkretan datum početka pregovara za članstvo u EU i opravdano optužuje Brisel za bleifirenaje jer je ubrzanje intergracije u EU do sada bilo uslovljavano hapšenjem preostalih haških optuženika, kaže novinar Guardiana.

U slučaju Balkana, EU je do sada uspješno prikrivala "zamor od proširenja" haškom klauzulom ali ona više nije u igri i Tisdall citira Joshuu Tuckera iz The New Republic koji je napisao prošle sedmice da Brisel sada mora biti iskren i ispoštovati ranije obećano, kao što je odlučio da Hrvatska postane 28 članica 2013. godine nakon što je ispunila tražene uslove.

"Ključna stvar je da EU ne odoli iskušenju da članstvo Srbije odloži unedogled. BiH, Makedonija, Crna Gora i Albanija čekaju u redu iza Srbije i nije vrijeme da otkrivamo šta se može desiti na Balkanu ako članstvo u EU više nije u igri," napisao je Tucker u američkom nedjeljniku.

Zapadni Balkan je nezavršeni posao EU, zaključuje Tisdall u Guardianu, i potrebna je odlučna akcija kako bi se ubrzala kandidatura Srbije. Problem leži u tome da EU nije sklona smjelim i odlučnim potezima ovih dana, što su Grci i drugi već osjetili na svojoj koži.

Njemački dnevnik Die Welt u komentaru pod nazivom "U državi Srbiji je i dalje nešto trulo" navodi da je od ključnog značaja za hapšenje Hadžića i Mladića bila želja Srbije za ulazak u EU, a ne promjena stava po pitanju odgovornosti za ratove devedesetih kao i njihovog karaktera.

"Opravdano je pitanje zašto je hapšenje ubrzano tek pod vremenskim pritiskom. Nešto je odavno trulo u državi Srbiji. I još uvijek je trulo. Jer, ako Beograd veruje da je saradnjom sa Hagom riješio sve probleme, vara se. Prava proba za ulazak u Evropu tek predstoji - Kosovo", navodi Die Welt.

Njemački dnevnik dodaje da Beograd "mora da pokaže političku zrelost i prizna susjeda na jugu".



(Krušedol - mesto gde je uhapšen Hadžić)

Biografija Gorana Hadžića

(VIDEO: Intervju sa Goranom Hadžićem nakon pada Vukovara 1991. godine)



Biografija Gorana Hadžića

Goran Hadžić rođen je 7. septembra 1958 u selu Pačetin pokraj Vukovara.

Rat je dočekao kao skladištar u kombinatu "Borovo". Politikom se počeo aktvinije baviti krajem 80-tih, kada članstvo u SKJ, zamjenjuje onim u tek osnovanoj Srpskoj demokratskoj stranci na čijoj se političkoj hijerarhiji brzo uspinje tokom rata u Hrvatskoj.

U javnosti postaje poznat na samom početku rata . Uhapšen je u martu 1991., na Plitvicama zajedno s Željkom Ražnatovićem Arkanom i to po povratku iz Knina gdje se dogovarao sukob s Hrvatima.

S grupom istočno slavonskih Srba 25. juna 1991. odlučuje formirati takozvanu SAO , Srpsku autonomnu oblast Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema. Nešto kasnije se ta tvorevima priključuje još jednoj samoproglašenoj tvorevini, takozvanoj Republici Srpskoj Krajini.

U februaru 1992. s mjesta premijera smjenjuje Milana Babića, kasnijeg haškog osuđenika. Smatrao se produženom rukom i kurirom Slobodana Miloševića.

"Posao" premijera, pa onda i predsjednika, završava mu 1994. kada je za predsjednika tzv RSK izabran Milan Martić, koji je 8.oktobra 2008. osudjen na 35 godina zatvora.

U Hrvatskoj ostaje dok je istočna Slavonija bila pod protektoratom UN, čak je bio predsjednik distrikta, ali nakon mirne reintegracije tog dijela Hrvatske seli u tadašnju SR Jugoslaviju.

U srpskoj javnosti se pojavljuje 2000., na sprovodu ratnog druga Arkana koga naziva "velikim herojem".

Međunarodni sud za ratne zločine u Hagu protiv njega je podigao optužnicu 4.juna 2004., a objavljena je 16.jula 2004. Neposredno uoči hapšenja nestaje iz svoga doma u Novom Sadu.

Haški sud ga tereti za sdjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu kao suizvršilac. Svrha tog zločinačkog poduhvata bila je da se trajno ukloni većina hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva s otprilike jedne trećine teritorija Hrvatska kako bi to postalo dijelom nove države pod srpskom dominacijom.

Navodi se da je taj udruženi zločinački poduhvat započet najkasanije 25. juna 1991. i trajao barem do decembra 1993.

Haška optužnica protiv Gorana Hadžića

Optužen je u 14 točaka za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti od 1. augusta 1991. do kraja juna 1992.

Između ostalog za istrebljenja i ubojstva stotina civila Hrvata i drugih nesrba, uključujući žene i starije osobe, u Dalju, Erdutu, Klisi, Lovasu, Grabovcu i Vukovaru.

Dugotrajan i čest prislini rad hrvatskih i drugih nesprskih civila koji je uključivao kopanje grobova, tovarenje municije za srpske snage, kopanje rovova, kao i druge oblike fizičkog rada na linijama fronta.

Hadžiću se na teret stavljaju deportacija najmanje 5 tisuća stanovnika Iloka i 20 tisuća stanovnika Vukovara u Srbiju, te prisilno premještanje unutar Hrvatske 2 i po tisuće stanovnika Erduta.

Također se smatra odgovornim i za logore Stajićevo, Begejci, Sremska Mitrovica, te za uništavanaja kuća, vjerskih i kulturnih objekata u Dalju, Erdutu, Lovasu, Tovarniku i Vukovaru.
XS
SM
MD
LG