Subota, 23. avgust/kolovoz 2014, 05:35 CET

Suđenje Ratku Mladiću

Svjedok zamolio da mu pomognu pronaći očev grob

Evledin Pašić svjedoči na suđenju Ratku Mladiću, 10. srpanj 2012.
Evledin Pašić svjedoči na suđenju Ratku Mladiću, 10. srpanj 2012.
Na Haškom sudu završeno je dvodnevno svjedočenje Elvedina Pašića, prvog svjedoka protiv bivšeg zapovjednika Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratka Mladića.

Pašić se na kraju svjedočenja o gubitku muških članova obitelji te protjerivanju iz Hrvaćana, mjesta u općini Kotor Varoš –obratio javnosti i zamolio sve koji išta znaju o sudbini njegovog oca – da mu jave lokaciju njegovog groba.

Osim svjedočenja o detaljima zločina, iskaz prvog svjedoka je otkrio duboke ožiljke koje je rat ostavio na psihi žrtava, ali i svrhu međunarodnog suda te pravde u zaliječenju rana.

Noć nakon iskaza na suđenju Mladiću svjedok Pašić je ponovno sanjao oca od kojeg su ga odvojili srpski vojnici kao četrnaestogodišnjaka u selu Grabovica. Zadnje slike oca i strica, koji ga je prethodno uspio izbaviti iz grupe muškaraca te progurati do žena i djece - zapamtio je zauvijek.

„Odvedeni su na drugi kat. Nisu se borili, oni su bili vezani. Nisu imali nikakvog oružja, ništa. Samo su išli pognutih glava“, opisao je sudu.

Prema optužnici, Pašićev otac je ubijen u masovnoj likvidaciji oko 150 muškaraca dok su žene i djeca prethodno protjerani s teritorija na kojeg je polagalo pravo rukovodstvo bosanskih Srba. Rastanak s ocem i stricom, na Pašića je ostavio duboku traumu. Nju proživljava i dvadeset godina od spomenutog zločina.

Ratko Mladić tijekom svjedočenja Evledina Pašića, 10. srpanj 2012.Ratko Mladić tijekom svjedočenja Evledina Pašića, 10. srpanj 2012.
x
Ratko Mladić tijekom svjedočenja Evledina Pašića, 10. srpanj 2012.
Ratko Mladić tijekom svjedočenja Evledina Pašića, 10. srpanj 2012.
„Ako dozvolite Časni sude, budući da ponovno proživljavam te događaje i sinoć sam sanjao svog oca. Po prvi put sam bio u stanju da vidim njegovo lice. I drago mi je, jer u noćnim morama proživljavam ono što sam ja preživio i stalno pokušavam da ga dotaknem, ali ne mogu. A prvi put sam sinoć vidio njegovo lice“, kroz suze je ispričao svjedok.

Pašić je saznao prije 5 godine da su pronađeni ostaci njegovog strica, zapravo samo dio prsta u mjestu Plitska, općina Kotor Varoš. No gdje je završilo tijelo njegovog oca - još uvijek nije poznato.

„Nedostaje mi moj otac. Sad još više kad sam ja postao otac i imam vlastitu djecu. Sve što radim s njima oživljava moja sjećanja. I molim ljude koji ovo slušaju i gledaju ako imaju bilo kakve informacije – da me obavijeste i da mi omoguće da nađem svog oca. Molim vas – želio bih da nađem svog oca. Molim svoje rođake da me obavijeste....nedostaje mi moj otac“, zamolio je svjedok na kraju svjedočenja.

Potresna priča utjecala je na sve u sudnici i oko nje, a vjerovatno i na branitelja Branka Lukića koji nije žešće pokušavao diskreditirati Pašića prilikom unakrsnog ispitivanja o detaljima spornog događaja. No ipak je prebacivao odgovornost za zločine u Grabovici s Vojske Republike Srpske na lokalne civile.


„Žena u crnini Vas je zgrabila i pokušala Vas zaklati s nožem. U tom momentu Vam pomaže jedan vojnik. On Vas je otrgnuo od te žene i ubacio u autobus. Je li biste rekli da Vam je taj vojnik spasio život? Nakon toga Vi više ne znate što se događalo u Grabovici, nakon što odlazite. Nakon što ste tih 15 minuta proveli u autobusu Vi odlazite i ne znate više što se događalo, jel' tako?“, ispitivao je i konstatirao Lukić.

Nakon dvodnevnog svjedočenja Pašića o ubijanju i protjerivanju koje je preživio, što prema tužiteljstvu jasno pokazuje obrazac primjenjen u svim općinama na koje je vlast bosanskih Srba polagala pravo, sa svjedočenjem je počeo drugi po redu svjedok David Harland.

On se kao šef civilnog sektora misije UN-a u Bosni i Hercegovini, tijekom rata više puta susreo s optuženim Mladićem. Njegov iskaz vezan je uz optužbe za artiljerijske i snajperske napade na sarajevske civile, zaštićenu zonu Goražde, talačku krizu s osobljem UN-a te događaje u Srebrenici.

Goran Jungvirth

Novinarstvom sam se počeo baviti još tijekom gimnazije, no ozbiljno tek nakon završetka Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu 1999., kao diplomirani politolog. U razbijanju stereotipa, širenjem informacija s Haškog suda o pravim razlozima i podstrekačima rata, nalazi motivaciju za svoj trenutni praktični rad.

 
Nema sadržaja.