Nedjelja, 26. oktobar/listopad 2014, 02:50 CET

Suđenje Ratku Mladiću

Suđenje Mladiću: Zastrašivanje civila prije protjerivanja

Christine Schmitz svjedoči na suđenju Ratku Mladiću, 17. srpanj 2012.
Christine Schmitz svjedoči na suđenju Ratku Mladiću, 17. srpanj 2012.
Suđenje bivšem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je svjedočenjem njemačke medinske sestre Kristine Šmic (Christine Schmitz) koja je za organizaciju Liječnici bez granica u srpnju 1995. godine koordinirala projekt medicinske pomoći civilima iz Srebrenice.

Svjedokinja Schmitz je ranije ove godine već svjedočila na haškom suđenju bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, a i sada je ponovila svoj iskaz o ulasku VRS-a u zaštićenu zonu, kada je uslijedilo odvajanje dječaka i muškaraca te protjerivanje žena, djece i staraca.

 „Žestoko granatiranje u gradu i oko njega napunilo je bolnicu brojnim civilima sa čijim ozljedama liječnici nisu mogli izaći na kraj“, prisjetila se svjedokinja napada snaga bosanskih Srba koji je izbezumio bošnjačke civilie u enklavi. Pri tom je Schmitz opisala veliki strah stanovništva u Srebrenici, a i u samoj bolnici među pacijentima te lokalnim medicinskim osobljem koje se prisjetilo sudbine Vukovara.

„Nisam znala sve pojedinosti, ali sam znala da je nekoliko godina ranije u Vukovaru oko 200 poubijano u bolničkim krevetima i to su željeli izbjeći lokalni liječnici i zato ih odvesti  u Potočare“, prisjetila se zabrinutosti u bolnici.

Dan poslije, 11.srpnja, medicinska sestra Schmitz je zajedno sa civilima krenula prema bazi UN-a u Potočarima, a tijekom puta su oko njih stalno padale granate.

„Nije riječ o tome da su granate padale blizu ljudi. Možda 5-10 metara dalje. Meni se činilo kao da te granate padaju da bi ljudi ostali na cesti i ne bi pokušali bježati. Ljudi nisu to ni pokušavali, ali ja sam to tako shvatila – treba ostati na cesti i nitko ne bi trebao pobjeći“, opisala je svoj utisak Schmitz.

Prema procjeni svjedokinje u Potočarima se okupilo oko 20.000 civila od kojih su je mnogi, drhteći od straha, molili da ih izvede iz enklave. Kada su 12. srpnja pripadnici VRS-a ušli ušli u Potočare civili su joj rekli kako se muškarci odvajaju od žena i djece.


Jedan čovjek očekujući smrt, plačući, u pratnji srpskog vojnika, predao joj je malu bebu.

Schmitz je osobno vidjela premlaćivanje jednog muškarca, a budući da je čula da njezine pacijente iz baze UN-a misle evakuirati vojnici bosanskih Srba, potražila je generala Mladića kako bi se tome žestoko usprotivila.

„Ja nisam razumijela što je on govorio jer je govorio srpsko-hrvatskim. Međutim njegov prevodilac mi je jednostavno rekao da idem i da se bavim svojim poslom i to je bilo sve. Pa imala sam osjećaj da ga smetam, nije ga zanimalo to što sam ja imala za reći“, prisjetila se Schmitz.

Sve pacijente je do kraja evakuirao međunarodni Crveni križ tek 17. srpnja 1995. godine. Iako je snagama bosanskih Srba dostavljen spisak s imenima lokalnih djelatnika organizacije Liječnika bez granica, neki od njih su pogubljeni zajedno s ostalim zarobljenim muškarcima.

Tužiteljstvo je svjedokinji pokazalo iskaznicu jednog od djelatnika (spomenuto je samo ime Meho) koja je pronađena u masovnoj grobnici zajedno s njegovim ostacima.

Tijekom unakrsnog ispitivanja Mladićeva obrana je pokušala prikazati kako bošnjački civili nisu nasilno deportirani iz Potočara po želji Vojske Republike Srpske, nego da je UN organizirao njihov odlazak jer su to željeli. No, s time se Schmitz nije složila naglasivši da preplašenim civilima nije ostavljena druga šansa nego pobjeći.


Suđenje će se nastaviti iskazom novog svjedoka o događajima u Srebrenici.

Goran Jungvirth

Novinarstvom sam se počeo baviti još tijekom gimnazije, no ozbiljno tek nakon završetka Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu 1999., kao diplomirani politolog. U razbijanju stereotipa, širenjem informacija s Haškog suda o pravim razlozima i podstrekačima rata, nalazi motivaciju za svoj trenutni praktični rad.