Subota, 01. novembar/studeni 2014, 01:50 CET

Suđenje Ratku Mladiću

Suđenje Mladiću: Svjedočio preživjeli egzekucije u Kalinoviku

Svjedok Fejzija Hadžić u sudnici 29. kolovoza 2012.
Svjedok Fejzija Hadžić u sudnici 29. kolovoza 2012.
Fejzija Hadžić koji je 1992.godine preživio masovno pogubljenje u Kalinoviku, dao je iskaz na haškom suđenju bivšem zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću. Svjedok je opisao kako je počelo etničko čišćenje, zatočavanje vojno sposobnih muškaraca te ubijanje koje je krenulo kao pojedinačno te u koncu preraslo u masovno.

Maltretiranje građana općine Kalinovik počelo je dolaskom Pere Eleza i njegove zloglasne jedinice (Miljevinski bataljon VRS-a), prisjetio se svjedok Hadžić, koji je kao direktor komunalnog poduzeća radio s rođacima i susjedima Ratka Mladića iz njegovog rodnog sela (Božanovića).

Oni su mu ispričali kako se general Mladić u svibnju 1992.godine spustio helikopterom i dao poruku bošnjačkim stanovnicima sela Golubića - da će Bosna i Hercegovina biti srpska država i da se moraju poštovati njezini zakoni.

„Pričali su mi da se toga dana helikopterom u Božanoviće spustio Ratko Mladić i Velibor Ostojić. Da su pozvali muslimane iz Golubića da se s njima dogovore i vide o čitavoj situaciji. Na što su se muslimani žalili da im smeta što su baterije (teško oružje) postavljene i uperene prema selu Golubići“, prisjetio se svjedok.

Detalj iz sudnice, 29. kolovoza 2012.Detalj iz sudnice, 29. kolovoza 2012.
x
Detalj iz sudnice, 29. kolovoza 2012.
Detalj iz sudnice, 29. kolovoza 2012.
Iako su teške cijevi oružja okrenute nakon sastanka, ubrzo su ponovno uperene na Golubić koji je razoren i spaljen, kao i četiri đamije na području općine Kalinovik. Svjedoka su zatočili sa šezdesetak muškaraca prvo u školi, a zatim u vojnom skladištu gdje su mnogi zlostavljani i odvođeni na gubilišta tijekom dva mjeseca.

Kada je došao red na Hadžića, zatočenicima je lagano da ih se vodi na razmjenu.

„Poslije toga su počeli mlađim ljudima vezati ruke. Došao je red i na mene. Meni su žicom vezali ruke na leđima. I pokazali su da izađem. Na izlazu iz objekta dobio sam jake udarce po glavi i leđima drvenom palicom“, naveo je Hadžić.

Dvadeset četiri zatočenika među kojima je bio svjedok odvezli su na gubilište gdje ih je pet ili šest osoba u vojnim uniformama ubijalo automatskim oružjem. Jedinog nazočnog koga su zatočenici prepoznali bio je spomenuti Pero Elez, dužnosnik Srpske demokratske stranke (SDS-a) i zapovjednik Miljevinskog bataljona, Brigade za taktičke operacije iz Foče.

Tijela ubijenih su potom spaljivana u štali.

„Kada sam čuo da su još dva kamiona sa zatvorenicima nastavila put uspio sam skočiti u donji dio štale. Zavezanih ruku...ranjen u nogu. Uspio sam nekako...pao sam u komu u jednom potoku. Koliko sam ležao ne znam. Uspio sam prekinuti žicu, odvezati se i krenuti tražiti sebi spas.“, opisao je preživjeli.




Obrana je tijekom unakrsnog ispitivanja pokušala ukazati kako je svjedok zatočen budući da ga se sumnjičilo za organiziranje bošnjačke obrane, a ne zbog nacionalnosti, dok se odgovornost za smaknuća muškaraca pripisivala lokalnim snagama bosanskih Srba.

Suđenje se nastavilo iskazom zaštićenog svjedoka pod pseudonimom RM-010, također u vezi optužbi za etničko čišćenje 1992.godine, koje je u nekim općinama dosegnulo razmjere genocida.

Zaštićeni svjedok je, unatoč čestim prekidima sjednice otvorene za javnost zbog što bolje zaštite identiteta, također opisao kako je slučajno preživio egzekuciju, oko 150 vojno sposobnih muškaraca nesrpske nacionalnosti u Biljanima, općina Ključ.
Njegovo svjedočenje nastaviti će se u četvrtak.

Goran Jungvirth

Novinarstvom sam se počeo baviti još tijekom gimnazije, no ozbiljno tek nakon završetka Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu 1999., kao diplomirani politolog. U razbijanju stereotipa, širenjem informacija s Haškog suda o pravim razlozima i podstrekačima rata, nalazi motivaciju za svoj trenutni praktični rad.