Suđenje bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću nastavilo se iskazom policajca iz Prijedora koji je pod zaštitnim mjerama i pseudonimom KW-609 opisao zločine u logoru Omarska gdje je radio 3 mjeseca.
Kao zaštićeni svjedok obrane Karadžiću je potvrdio da su se ubojstva i zlostavljanja logoraša 1992.godine događala mimo instrukcija njegovih vlasti, nakon čega ga je tužiteljstvo suočilo sa činjenicom – da upravo te vlasti nisu kaznile ni jednog od počinitelja, kao i da su civili zatočeni u logore samo zbog svoje nesrpske nacionalnosti.
Karadžićev svjedok KW-609 nije poricao da su se događali zločini u Omarskoj, a koje su počinili njegovi kolege policajci i stražari. No prema njegovom tumačenju to su bili pojedinačni incidenti, a ne rasprostranjeno i sustavno zlostavljanje tisuća zatočenika - kako bi ih se ponizilo i natjeralo na odlazak, o čemu govori optužnica.
„Da je to u najvećoj mjeri djelo pojedinaca. Jednog broja stražara, manjeg broja inspektora, jer jednostavno se nisu ponašali u skladu sa svojim ovlaštenjima i zakonom“, potvrdio je da su zatočenici zlostavljani od zaposlenika logora.
Svjedok je ustvrdio kako nije mogao spriječiti zločine te da njegovi kolege nisu reagirali, ni na navodna uputstva Karadžićevih vlasti o postupanju prema zarobljenicima, kao ni na njegove osobne molbe.
„Ja sam par puta upozoravao i stražara i kolegu iz aktivnog sastava iz Banja Luke. I odgovor stražara je bio – je li meni žao muslimana kad tako nastupam prema njemu. Ovaj iz Banja Luke mi je odgovorio – ja s tobom nemam ništa, ja imam šefa u Banja Luci“, pravdao se svjedok potvrđujući da je vidio maltretiranje zatočenika.
Civili zadržani po nalogu Sime Drljače
Kako bi pokazala da Karadžićeve vlasti nisu željele zaustaviti zlostavljanje civila u prijedorskim logorima, uključujući zloglasnu Omarsku – tužiteljica Ann Sutherland je svjedoka podsjetila – da za zločine koji su tamo počinjeni – nitko nije zakonski odgovarao. Također da je opravdanje za zatočavanje civila kao sudionika borbi - bilo lažno, drugim riječima – da su zatočeni samo na temelju svoje nacionalnosti.
„Nisu podignute nikakve optužnice protiv ogromne većine zatočenika, jel' tako? A neki civili su tamo držani do tri mjeseca, bez ikakvog opravdanja?“, ispitivala je tužiteljica, nakon čega je bivši zaposlenik logora pokušao objasniti – da je isprva uputstvo iz policije bilo da se puste kućama osobe za koje ne postoji sumnja u oružanu aktivnost („koje nisu zanimljive“), što je potom zaustavio načelnik prijedorske policije (Simo Drljača).
„Upravo se zato dogodilo da je ova grupa od tisuću i nešto ljudi bila cijelo vrijeme u Omarskoj.“, pravdao je svjedok zadržavanje velikog broja civila u Omarskoj u kojem je i sam sudjelovao, prebacujući odgovornost za to na lokalnog policijskog zapovjednika Drljaču.
Drljača je, podsjetimo, smatran odgovornim za uspostavu logora Omarska, kao i ubojstvo oko 200 Bošnjaka na Korićanskim stijenama, a ubijen je 1997.godine prilikom pokušaja njegovog uhićenja od strane međunarodnih snaga.
(VIDEO: Dio reportaže stranih medija iz Omarske 1992.godine)
Podsjetimo da je prema nalazu Istraživačko - dokumentacijskog centra (IDC) u Prijedoru ubijeno gotovo 4000 tisuća civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, što tu općinu po broju žrtava (u odnosu na ukupno stanovništvo) svrstava odmah iza Srebrenice.
Suđenje Karadžiću nastavilo se iskazom Duška Jakšića, 223.po redu svjedoka obrane u vezi predratne i ratne situacije u Banja Luci i Krajini.
Kao zaštićeni svjedok obrane Karadžiću je potvrdio da su se ubojstva i zlostavljanja logoraša 1992.godine događala mimo instrukcija njegovih vlasti, nakon čega ga je tužiteljstvo suočilo sa činjenicom – da upravo te vlasti nisu kaznile ni jednog od počinitelja, kao i da su civili zatočeni u logore samo zbog svoje nesrpske nacionalnosti.
Karadžićev svjedok KW-609 nije poricao da su se događali zločini u Omarskoj, a koje su počinili njegovi kolege policajci i stražari. No prema njegovom tumačenju to su bili pojedinačni incidenti, a ne rasprostranjeno i sustavno zlostavljanje tisuća zatočenika - kako bi ih se ponizilo i natjeralo na odlazak, o čemu govori optužnica.
„Da je to u najvećoj mjeri djelo pojedinaca. Jednog broja stražara, manjeg broja inspektora, jer jednostavno se nisu ponašali u skladu sa svojim ovlaštenjima i zakonom“, potvrdio je da su zatočenici zlostavljani od zaposlenika logora.
Svjedok je ustvrdio kako nije mogao spriječiti zločine te da njegovi kolege nisu reagirali, ni na navodna uputstva Karadžićevih vlasti o postupanju prema zarobljenicima, kao ni na njegove osobne molbe.
„Ja sam par puta upozoravao i stražara i kolegu iz aktivnog sastava iz Banja Luke. I odgovor stražara je bio – je li meni žao muslimana kad tako nastupam prema njemu. Ovaj iz Banja Luke mi je odgovorio – ja s tobom nemam ništa, ja imam šefa u Banja Luci“, pravdao se svjedok potvrđujući da je vidio maltretiranje zatočenika.
Civili zadržani po nalogu Sime Drljače
Kako bi pokazala da Karadžićeve vlasti nisu željele zaustaviti zlostavljanje civila u prijedorskim logorima, uključujući zloglasnu Omarsku – tužiteljica Ann Sutherland je svjedoka podsjetila – da za zločine koji su tamo počinjeni – nitko nije zakonski odgovarao. Također da je opravdanje za zatočavanje civila kao sudionika borbi - bilo lažno, drugim riječima – da su zatočeni samo na temelju svoje nacionalnosti.
„Nisu podignute nikakve optužnice protiv ogromne većine zatočenika, jel' tako? A neki civili su tamo držani do tri mjeseca, bez ikakvog opravdanja?“, ispitivala je tužiteljica, nakon čega je bivši zaposlenik logora pokušao objasniti – da je isprva uputstvo iz policije bilo da se puste kućama osobe za koje ne postoji sumnja u oružanu aktivnost („koje nisu zanimljive“), što je potom zaustavio načelnik prijedorske policije (Simo Drljača).
„Upravo se zato dogodilo da je ova grupa od tisuću i nešto ljudi bila cijelo vrijeme u Omarskoj.“, pravdao je svjedok zadržavanje velikog broja civila u Omarskoj u kojem je i sam sudjelovao, prebacujući odgovornost za to na lokalnog policijskog zapovjednika Drljaču.
Drljača je, podsjetimo, smatran odgovornim za uspostavu logora Omarska, kao i ubojstvo oko 200 Bošnjaka na Korićanskim stijenama, a ubijen je 1997.godine prilikom pokušaja njegovog uhićenja od strane međunarodnih snaga.
(VIDEO: Dio reportaže stranih medija iz Omarske 1992.godine)
Podsjetimo da je prema nalazu Istraživačko - dokumentacijskog centra (IDC) u Prijedoru ubijeno gotovo 4000 tisuća civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, što tu općinu po broju žrtava (u odnosu na ukupno stanovništvo) svrstava odmah iza Srebrenice.
Suđenje Karadžiću nastavilo se iskazom Duška Jakšića, 223.po redu svjedoka obrane u vezi predratne i ratne situacije u Banja Luci i Krajini.
