Na suđenju bivšem premijeru vlade tzv. SAO Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema Goranu Hadžiću haško tužiteljstvo je u dodatnom ispitivanju moralo osporavati vlastitog svjedoka Borislava Bogunovića te ga podsjećati na njegove ranije izjave, koje je izmijenio na suđenju svom bivšem kolegi.
Bogunović je naime kao bivši ministar policije 1991.godine u Hadžićevoj vladi, pokušao prikazati njezin rad kao savjetodavan, izbjegavajući zapovjednu odgovornost nad onim što se događalo na pobunjenom području Hrvatske. Pri tom je odgovornost za napade na hrvatska mjesta prebacivao na Jugoslavensku narodnu armiju, JNA i ljude iz MUP-a Srbije, poput Radovana Stojičića Badže.
Hadžić se tereti po 14 točaka – zbog zapovjedne odgovornosti za ratne zločine srpskih snaga protiv civila hrvatske nacionalnosti na teritoriju pod njegovom kontrolom, u periodu od 1991. do 1993., uključujući i masakr zarobljenih Vukovaraca.
Nakon što je Bogunović obrani tijekom unakrsnog ispitivanja opisao Badžu kao čovjeka koji je postavljao i smjenjivao zapovjednike policije na pobunjenom području, kao i tražio njegovu smjenu od tadašnjeg premijera Hadžića, tužiteljstvo je u dodatnom ispitivanju pokazalo dokaze koji pokazuju suprotno.
„Htjela bih Vam pokazati dokument, prepoznajete li ovo ime u dnu – Goran Hadžić. Dakle ovaj dokument nije potpisao Badža, zar ne?“, pokazala je dokument o otpuštanju zapovjednika policije (Čizmića) tužiteljica Liza Birsej (Lisa Biersay) suočavajući svjedoka s netočnostima u njegovoj izjavi – da je to učinio Badža.
Zbog razlika u Bogunovićevim izjavama puštani su snimci i čitani stenogrami njegovih ranijih svjedočenja.
Haško tužiteljstvo je pri tom podsjetilo Bogunovića na ranije izjave o sastancima Hadžića sa srbijanskim dužnosnicima, poput predsjednika Slobodana Miloševića te bivšeg šefa DB-a (Državne bezbjednosti) Srbije – Jovice Stanišića „s kojima je dogovarao – što treba raditi“.
Izjave o tim sastancima prema tužiteljstvu potvrđuju optužbe o suradnji u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP-u) srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića - u stvaranju etnički čistih teritorija, a u kojem su u optuženici spomenuti i Badža i Hadžić.
Obrana je pak u dodatnom ispitivanju pokušala prikazati kako su informacije o sastancima Hadžića, Stanišića i Miloševića čista nagađanja, odnosno da nije bilo UZP-a. Teza obrane je naime da su se Srbi u Hrvatskoj samoorganizirali kako bi se odupreli hrvatskom nacionalizmu, a ne kako bi se očistili dijelovi Hrvatske i pripojili Srbiji.
Bogunovića zastupao u sudnici branitelj generala Mladića
Podsjetimo, u vrijeme na koje se odnosi optužnica od polovice 1991. do kraja 1993. godine, Bogunović je obavljao više funkcija u pobunjenim vlastima. Počeo je početkom kao predsjednik Kriznog štaba i Teritorijalne obrane u Negoslavcima (blizu Vukovara), da bi potom bio unaprijeđen u ministra unutarnjih poslova, 1992.godine je imenovan za potpredsjednika Vlade, a nakon toga i potpredsjednik Skupštine RSK.
Trenutno izdržava u Srbiji kaznu od 20 godina zbog ubojstva bivše partnerice 2011.godine, što je i sam spomenuo kao razlog svog pogoršanog psihičkog stanja i razlika u svjedočenju. U sudnici ga je tijekom svjedočenja na suđenju Hadžiću zastupao odvjetnik generala Ratka Mladića – Branko Lukić.
Budući da je u sva tri zadnja suđenja (Hadžiću, Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću)- završeno izvođenje dokaza optužbe, Bogunović je bio zadnji svjedok haškog tužiteljstva nakon više od 20 godina postojanja Haškog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Suđenje Hadžiću je počelo u listopadu 2012. Godine, a tijekom godinu dana dokaznog postupka tužiteljstvo je ispitalo preko 80 svjedoka. U veljači ove godine odbačen je zahtjev obrane da se Hadžića oslobodi na polovici suđenja (nakon rasprave po Pravilu 98 bis) tako da je početak dokaznog postupka obrane zakazan za 24.lipanj ove godine.
Bogunović je naime kao bivši ministar policije 1991.godine u Hadžićevoj vladi, pokušao prikazati njezin rad kao savjetodavan, izbjegavajući zapovjednu odgovornost nad onim što se događalo na pobunjenom području Hrvatske. Pri tom je odgovornost za napade na hrvatska mjesta prebacivao na Jugoslavensku narodnu armiju, JNA i ljude iz MUP-a Srbije, poput Radovana Stojičića Badže.
Hadžić se tereti po 14 točaka – zbog zapovjedne odgovornosti za ratne zločine srpskih snaga protiv civila hrvatske nacionalnosti na teritoriju pod njegovom kontrolom, u periodu od 1991. do 1993., uključujući i masakr zarobljenih Vukovaraca.
Nakon što je Bogunović obrani tijekom unakrsnog ispitivanja opisao Badžu kao čovjeka koji je postavljao i smjenjivao zapovjednike policije na pobunjenom području, kao i tražio njegovu smjenu od tadašnjeg premijera Hadžića, tužiteljstvo je u dodatnom ispitivanju pokazalo dokaze koji pokazuju suprotno.
„Htjela bih Vam pokazati dokument, prepoznajete li ovo ime u dnu – Goran Hadžić. Dakle ovaj dokument nije potpisao Badža, zar ne?“, pokazala je dokument o otpuštanju zapovjednika policije (Čizmića) tužiteljica Liza Birsej (Lisa Biersay) suočavajući svjedoka s netočnostima u njegovoj izjavi – da je to učinio Badža.
Zbog razlika u Bogunovićevim izjavama puštani su snimci i čitani stenogrami njegovih ranijih svjedočenja.
Haško tužiteljstvo je pri tom podsjetilo Bogunovića na ranije izjave o sastancima Hadžića sa srbijanskim dužnosnicima, poput predsjednika Slobodana Miloševića te bivšeg šefa DB-a (Državne bezbjednosti) Srbije – Jovice Stanišića „s kojima je dogovarao – što treba raditi“.
Izjave o tim sastancima prema tužiteljstvu potvrđuju optužbe o suradnji u udruženom zločinačkom poduhvatu (UZP-u) srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića - u stvaranju etnički čistih teritorija, a u kojem su u optuženici spomenuti i Badža i Hadžić.
Obrana je pak u dodatnom ispitivanju pokušala prikazati kako su informacije o sastancima Hadžića, Stanišića i Miloševića čista nagađanja, odnosno da nije bilo UZP-a. Teza obrane je naime da su se Srbi u Hrvatskoj samoorganizirali kako bi se odupreli hrvatskom nacionalizmu, a ne kako bi se očistili dijelovi Hrvatske i pripojili Srbiji.
Bogunovića zastupao u sudnici branitelj generala Mladića
Podsjetimo, u vrijeme na koje se odnosi optužnica od polovice 1991. do kraja 1993. godine, Bogunović je obavljao više funkcija u pobunjenim vlastima. Počeo je početkom kao predsjednik Kriznog štaba i Teritorijalne obrane u Negoslavcima (blizu Vukovara), da bi potom bio unaprijeđen u ministra unutarnjih poslova, 1992.godine je imenovan za potpredsjednika Vlade, a nakon toga i potpredsjednik Skupštine RSK.
Trenutno izdržava u Srbiji kaznu od 20 godina zbog ubojstva bivše partnerice 2011.godine, što je i sam spomenuo kao razlog svog pogoršanog psihičkog stanja i razlika u svjedočenju. U sudnici ga je tijekom svjedočenja na suđenju Hadžiću zastupao odvjetnik generala Ratka Mladića – Branko Lukić.
Budući da je u sva tri zadnja suđenja (Hadžiću, Ratku Mladiću i Radovanu Karadžiću)- završeno izvođenje dokaza optužbe, Bogunović je bio zadnji svjedok haškog tužiteljstva nakon više od 20 godina postojanja Haškog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).
Suđenje Hadžiću je počelo u listopadu 2012. Godine, a tijekom godinu dana dokaznog postupka tužiteljstvo je ispitalo preko 80 svjedoka. U veljači ove godine odbačen je zahtjev obrane da se Hadžića oslobodi na polovici suđenja (nakon rasprave po Pravilu 98 bis) tako da je početak dokaznog postupka obrane zakazan za 24.lipanj ove godine.
