Crna Gora je prije dva dana dobila pozivnicu za NATO što je, bez sumnje, označilo kraj jednog procesa evroatlantske integracije ali i početak nove faze koja slijedi do sticanja punopravnog članstva.
Šta Crnu Goru očekuje u predstojećem procesu, najbolje se vidi iz iskustva drugih država regiona koje su već u NATO.
Uporedo sa čestitkama koje je Crna Gora ovih dana primila od zvaničnika NATO-a i zemalja članica, veoma su jasne bile i poruke da pred Crnom Gorom i dalje stoji velik i važan posao koji se odnosi na reforme i prilagođavanje NATO-u.
„Od zvanične Podgorice se očekuju reforme, naročito u vladavini prava i borbi protiv korupcije, te jačanje podrške članstvu“, rekao je generalni sekretar NATO-a, Jens Stoltenberg.
Da članstva u NATO-u bez nastavka reformi ne može biti, svjesni su i najviši crnogorski funkcioneri.
Od predsjednika Filipa Vujanovića, preko predsjednika Skupštine Ranka Krivokapića, premijera Mila Đukanovića i šefa diplomatije Igora Lukšića i ministarke odbrane Milice Pejanović Đurišić – svi su ponavljali da će Crna Gora predano raditi na reformama i prilagođavanju NATO-u.
Međutim, crnogorski proces integracije u NATO po tome nije izuzetak, već pravilo. O tome svjedoče iskustva drugih država regiona koje su članice NATO-a.
O hrvatskom procesu integracije u NATO nakon pozivnice, govori profesorka međunarodnog prava i evroatlantizma iz Zagreba, Lidija Čehulić Vukadinović.
„Strogo se gledalo da li je Hrvatska dodatne kriterijume: saradnja sa Međunarodnim sudom u Hagu, uspostavljanje funkcionalne regionalne saradnje sa susjedima, povrat sve privatne imovine svim izbjeglim i prognanim licima i gledalo se koliko Hrvatska radi na uspostavi prava, u borbi protiv korupcije i organizovanog i poštovanju opštih humanitarnih ljudskih prava. Najmanje pravog posla je trebalo uraditi unutar Ministarstva odbrane, odnosno, u bezbjednosnom sektoru. Ono što će NATO dodatno gledati Crnu Goru, jer je tako bilo i sa Hrvatskom i ostalim postsocijalističkim zemljama koje su ulazile u NATO je insistiranje na borbi protiv korupcije na svim nivoima: od lokalne do najviše u državi.“
RSE: Šta je za Hrvatsku, u tom procesu između pozivnice i punopravnog članstva, bilo najteže?
Čehulić Vukadinović: Najviše napora je iziskivao bilateralni spor sa Slovenijom. Neriješeno pitanje granice na moru, taj problem tzv. Piranskog zaliva i tu je politička vlast imala najviše problema. To je problem koji je postojao i prije, ali ga je slovenačka politika izvukla baš u najosjetljivijem trenutku kada je Hrvatska ulazila u NATO. Zato Crna Gora mora biti oprezna u odnosima sa susjedima.
„Crnu Goru, nakon pozivnice, očekuje redovna procedura“, kaže član Atlantskog saveza, Adis Balota.
„Prvo je potrebno da Ministarstvo vanjskih poslova odgovori na dobijeni poziv. Onda ide proces ratifikacije u zemljama članicama NATO. Na kraju, čitav proces dolazi do crnogorskog parlamenta na ratifikaciju. Nakon toga, taj dokument se šalje u Vašington i pohranjuje sa dokumentima ostalih 28 država. Narednih godinu dana će biti značajnih aktivnosti da bi se došlo do zvaničnog pristupa NATO alijansi.“
„Period od pozivnice i konačnog učlanjenja Crne Gore u NATO bi mogao biti duži od očekivanog zbog međunarodnih okolnosti“, kaže direktor NVO Alfa centar, Aleksandar Dedović.
„Moramo imati u vidu da su različite zemlje u različitim krugovima proširenja NATO saveza to činile u različitim istorijskim, geopolitičkim i bezbjednosnim okolnostima. Očekujem da će se do jeseni 2016. taj proces i u Crnoj Gori završiti, međutim, moramo voditi računa da Crna Gora NATO-u pristupa u jednom zaista teškom, kritičnom momentu i za Alijansu i za cijeli svijet.“
Član Parlamentarne skupštine NATO i bivši ministar odbrane Slovenije, Roman Jakič kaže da je njegova zemlja glavni posao obavila do pozivnice.
Odluku o ulasku u NATO, države članice su uglavnom donosile u parlamentima. Slovenija je jedna od rijetkih zemalja koje su išle na referendum na kom ipak, pitanje NATO-a nije bilo jedino. Slovenci su na referendumu istovremeno odlučivali i o ulasku u EU.
Član Parlamentarne skupštine NATO, Roman Jakič kaže:
„Otvorena pitanja koja su bila na stolu u vezi sa modernizacijom oružanih snaga i službi koje djeluju unutar odbrambenog sistema i, normalno, finansijska struktura. Odlučili smo se za referendum i bilo je mnogo organizacija i pojedinaca koji su pozivali na različite odluke ali su ljudi velikom većinom odlučili za ulazak u NATO. Svako političko prepucavanje u vezi sa ulaženjem u NATO, time je bilo okončano.“
