Mišljenje Europske komisije o napretku Hrvatske u procesu pridruživanja Europskoj uniji načelno je pozitivno, uz nabrojenih 10 zadaća koje bi Hrvatska u što skorijem roku trebala ispuniti.
Rutinski izvještaj kakvih smo se ovih godina načitali napretek izazvao je buru u javnosti kada su se najprije iz redova njemačke ozbiljne štampe, potom i od nekoliko utjecajnih parlamentaraca čuli glasovi kako je on zapravo – negativan i da Hrvatska nije spremna za ulazak.
Njemačka se odjednom u ovdašnjoj javnosti našla ulozi „brata Bruta“, najodanijeg saveznika koji je, eto, zabio nož u leđa Hrvatskoj u odlučnom trenutku.
Uskomešani političari očekivano su se stranački počerupali. HDZ-eov predstavnik u evropskim tijelima optužio je aktualnu vlast da je do zastoja u procesu približavanja došlo zbog političke smjene njihovih stručnih kadrova, premijer je žestoko optužio oporbu zbog opanjkavanja zemlje. Drugi HDZ- eov predstavnik izgovorio je patetični „J'accuse“ u Sabornici, uspoređujući se s Drayfusom. Na kraju je šef države prosuo kamilicu i izjavio da je sve to dio sporta koji se zove poltika.
Baš lijepo.
I što da misle građani? Je li izvještaj pozitivan ili nije? Da li se Njemačka stvarno predomišlja u potpori Hrvatskoj? Od čitanja samog izvještaja nema velike koristi za neupućene građane, a takvih je velika većina. Taj dokument naslovljen kao Sveobuhvatni izvještaj Europske komisije o spremnosti Republike Hrvatske za članstvo u EU napisan je uobičajenim jezikom eurobirokracije. Vlast ga je proglasila pozitivnim, oporba nepovoljnim.
Američki State Department odlučio se za formulaciju da je on „općenito pozitivan“, da pokazuje kako je Hrvatska „uglavnom na pravom putu“, a za vlast je koristan jer daje smjernice gdje može djelovati.
Ravnateljica Instituta za javne financije
Katarina Ott precizno je pobrojala status svih pregovaračkih poglavlja i ustanovila da u manje od trećine Hrvatska zadovoljava, ili uglavnom zadovoljava preuzetim obvezama, dok su u ostalima potrebni „dodatni napori“, ili „trajno pojačani napori“. Najviše je preporuka, što zapravo znači zamjerki, vezanih za pravosuđe i opću administrativnu pripremljenost zemlje.
Prevedeno na jezik običnih smrtnika – Hrvatska prolazi, ali... A do posljednjega izvještaja još je manje od šest mjeseci.
Pokazuje se da je dodatni monitoring koji je Hrvatskoj određen bila dobra procjena da sve institucije nisu osposobljene za zahtjevan posao evropskih prilagodbi. Vlada
Jadranke Kosor dobila je snažan vjetar u leđa da završi pregovore u izrazito delikatnom trenutku, i za Hrvatsku, i za regiju, i za Evropu. Ali posao nije završen. Zaostaci su preveliki, demokratski deficiti očiti, u završnici pregovora na poglavlju pravosuđe se možda malo žmirilo i sada to dolazi na naplatu. Kreditiralo se
Sanaderovo hapšenje i najava oštrog kursa prema korupciji na visokoj razni, ali pravosuđe je ostalo nereformirano. Prošli su zakoni o policiji i o sukobu interesa koji su omogućili petrificiranje HDZ- eove ostavštine. HDZ to sada politički eksploatira, ali to su njegovi repovi. Njihova sadašnja galama želi pokriti dugogodišnju zapuštenost i stranačku privatizaciju institucija. Nova se vlast ne snalazi, zatečena tsunamijem loših vijesti na svim područjima. Nije bila uspješna u dokazivanju Evropskoj komisiji u čemu je „kvaka“ sa zakonom o policiji. HDZ je u ime navodne profesionalizacije policije želio ostaviti nedirnutu svoju stranačku nomenklaturu.
I kakve sve to veze ima s Njemačkom?
U zaoštrenoj evropskoj krizi Njemačka postaje ključni faktor, od koje se mnogo očekuje, ali od koje i mnogi zaziru. Njezina podrška Hrvatskoj u proteklih je 20 godina bila je neupitna, za neke opet zazorna.
U zaoštrenoj evropskoj krizi Njemačka postaje ključni faktor, od koje se mnogo očekuje, ali od koje i mnogi zaziru. Njezina podrška Hrvatskoj u proteklih je 20 godina bila je neupitna, za neke opet zazorna. Evropski se pejsaž promijenio. Ovdje je izlizana riječ „dramatično“ doista na mjestu. Hrvatska doista neće ući u Uniju kakva je bila u toku njezinog procesa približavanja i za vrijeme referenduma o priključenju. Premijer
Milanović je govorio čak i o novom referendumu, jer su moguće takve promjene u Uniji koje bi zahtjevale i takav korak. Hoće li Evropa ići prema čvršćoj ili labavijoj zajednici, još je posve otvoreno.
U takvoj situaciji, s još neriješenom krizom eura, proširenje nikome u Evropi više nije prioritet, pa ni Njemačkoj. Prioritet nije ni Balkan. Evropa se napadno distancira od regije. Otvara se prostor novih geostrateških utjecaja, od SAD, Rusije, pa do Turske, a Evropa se izmiče. Njemačka nije izuzetak. K tome, i toj se zemlji približavaju izbori. Izjave pojedinih političara služe i unutarnjoj upotrebi. Službeni Berlin nije promijenio svoj načelni pozitivni stav o priključenju Hrvatske, samo poručuje da će ratifikacija pričekati završni izvještaj Evropske komisije. Ostalim potencijalnim kandidatima oštrim govorom o Hrvatskoj također se upućuju rječiti signali. Kriteriji će se zaoštravati, a ne razvodnjavati.
Stoga cijelu priču o navodnom promijenjenom njemačkom stavu treba shvatiti prije svega kao upozorenje, a ne zaustavljanje Hrvatske.