Nemoguće izmijeniti ustav bez promjene statusa RS

Zahtjev koji često čujemo iz RS, a koji glasi da je potrebno izmijeniti Ustav BiH, a da se pri tom ne mijenja ništa u statusu RS nije moguć, kaže u intervjuu za RSE Dr Edin Šarčević, koji ima zavidnu međunarodnu karijeru kao stručnjak za pravna i ustavna pitanja.

Vanredni je profesor na Univerzitetu Leipzig u Njemačkoj. U Sarajevu je osnovao i uspješno rukovodi Centrom za javno pravo koji izdaje naučni časopis ''Sveske za javno pravo''. Prof. Šarčević je autor više knjiga iz područja prava i mnogih pojedinačnih studija objavljenih u međunarodnim i bosanskohercegovačkim naučnim časopisima.

RSE: Poznata je vaša ocjena profesore Šarčeviću, kako postojeći ustavni model u BiH kočnica privrednom, političkom i generalno socijalnom napretku. O tome govori i Vaša knjiga “Ustav iz nužde”.  Za ustavne promjene već dvije i po godine postoji jaka osnovica Odluka evropskog suda za ljudska prava (slučaj Sejdić – Finci). Zbog čega je njeno provođenje tako komplikovano?

Sarčević: Ona je komplicirana zbog toga što se sa postojećim ustavnim sistemom srodio čitav niz političkih partija koje na sve moguće načine pokušavaju održati postojeću konstelaciju i ne dopuštaju zapravo da se postojeći model privede standardima koje zahtijeva ustavna znanost od jedne pravne i demokratski uređene građanske države kakve su zapravo sve države evropskog kulturnog kruga. BiH u tom smislu nije nikakav izuzetak i pravni standardi bi se i ovdje mogli provesti, međutim politička volja u BiH polazi od toga da djeluje u slobodnom prostoru, u vakuumu, i da je zapravo ne obavezuju nikakvi standardi, da ona može za bh. prilike planirati ustavne projekte prema sopstvenom nahođenju. To sopstveno nahođenje je danas tako postavljeno da političke elite postojeći model prave tako da mogu sačuvati vlastite privilegije, a da pri tom postanu i ostanu pošteđene od svih mogućih pravnih konsekvenci. Ja u tome vidim osnovnu zapreku za promjenu ustavnog sistema BiH.

Propuštene prilike za socijalni bunt

RSE: Za sada se uglavnom govori o izmjenama u načinu izbora Predsjedništva BiH i Doma naroda Parlamenta BiH, kako bi se omogućilo kandidovanje građanima koji se izjašnjavaju kao “ostali”. Da li je to dovoljno?

Sarčević: Presuda 'Sejdić-Finci' ne zahtijeva naprosto da se dva državna tijela prilagode jednom standardu. Ona zahtijeva da se kompletan ustavni sistem prilagodi Evropskoj konvenciji za ljudska prava, dakle da se apstraktan čovjek na odgovarajući način osigura u pravnom i političkom sistemu BiH, tako da će biti neophodno izvršiti detaljnije promjene ovoga sistema. Međutim, sistem je postavljen tako da se u njemu kondenziraju na jednak način suprotstavljene opcije. On na jednoj strani osnažuje etnokratiju na drugoj strani osnažuje demokratiju u formi građanske pravne države. Dakle, svako pozivanje na odcjepljenje jednog naroda, recimo, ravno je u ustavnom smislu i pozivanju na jedinstvenu državu. Svako pozivanje na vladavinu u ime jednog naroda ustavno je ravnopravno i pozivu na vladavinu u ime sume svih građana BiH. Dakle, ako hoćemo taj sistem popraviti mi moramo popravljati njegove elemente u skladu sa presudom 'Sejdić-Finci', a ako ih popravimo on više neće odgovarati izvornom sistemu. Prema tome, onaj zahtjev koji često čujemo iz RS, a koji glasi da je potrebno izmijeniti Ustav BiH, a da se pri tom ne mijenja ništa u statusu RS nije moguć. I upravo na tim premisama, ako danas pažljivo pogledamo šta zahtijevaju političke partije na nivou ustavnih komisija, vidjećemo da se ne može bez velikih  pravnih i političkih promjena napraviti novi sistem koji bi bio u skladu sa presudom 'Sejdić – Finci' i generalno sa zahtjevima koje pred nas stavlja Evropska konvencija za ljudska prava.

RSE: Ko bi mogao biti prava snaga da izvuče BiH iz krize u kojoj je posljednjih godina, uključujući i socijalni bunt, kojeg za sada u pravom smislu te riječi nema?

Sarčević: Ja nisam siguran ko zapravo u BiH raspolaže efektivnom moći danas i ko bi mogao Bosnu pomjeriti prema društvu blagostanja, ali siguran sam da postoji jedna institucija koja u sadašnjoj formi ne predstavlja nikakav značajan element bosanskohercegovačkog razvoja, to je zapravo Visoki predstavnik za BiH. Jedini smisao te institucije danas mogu vidjeti u autoritarnoj vladavini, naime u ponovnom nametanju standardnih rješenja za BiH, a u tom smislu eventualnog pokretanja ustavnog konventa koji bi izvan postojećih institucija BiH ugovorio jedan ustavni projekat koji bi bio napravljen prema evropskim standardima i standardima našeg kulturnog kruga. Jedino još u tom smislu mogu vidjeti opravdanje za postojanje Visokog predstavnika za BiH.
Što se tiče socijalnih buntova i socijalnih pokreta ja nisam siguran da je bosanskohercegovačko društvo u stanju da se pokrene u tom pravcu budući da su propuštene prilike za socijalni bunt. Cijela Evropa je izvjesnim povodima 'gorila', u BiH smo i dalje ostali zarobljeni paradigmom da li je Republika Srpska država ili nije odnosno u kojoj mjeri jedan narod ugrožava drugi narod. To je model u kome će vjerovatno lokalni umovi ostati još dugo vremena zarobljeni, tako da nisam siguran da se na takvim osnovama može bilo šta pokrenuti u smislu produktivnog korištenja političke snage i produktivnog korištenja naroda.