Dostupni linkovi

Ruska mocarela i sibirski rokfor


Krim: Sankcije motivacija preduzetnima
molimo pričekajte

No media source currently available

0:00 0:02:03 0:00

Krim: Sankcije motivacija preduzetnima

Autor: Kler Big (priredio: Slobodan Kostić)

Sergej Kulik je tipičan biznismen. Kada ne nadgleda poslove na svojoj farmi ostriga, ovaj preduzetnik odgovara na brojne telefonske pozive ruskih kompanija koje tragaju za novim snadbevačima s obzirom da su sankcije onemogućile nabavku ogromnog broja proizvoda sa Zapada.

Kulik je osnovao svoju farmu pre osam godina na Krimu kako bi oživeo proizvodnju ovog vrhunskog delikatesa u tom regionu.

Sa ruskom aneksijom tog ukrajinskog poluostrva, i zabranom uvoza hrane sa Zapada koju je uvela Moskva, porasla je potražnja za njegovim ostrigama.

Ako su pre sankcija o meni čuli samo stručnjaci i profesionalci, sada o tome zna i šira javnost“, primećuje Kulik.

Od uvuđenja zabrane tokom leta kao odgovora na zapadne sankcije zbog akcija Moskve u Ukrajini, njega je već kontaktiralo sedam lanaca ruskih restorana kako bi sklopili dogovor o nabavkama ostriga.

Kulik je bio prinuđen da ih odbije, jer njegova farma trenutno može samo da podmiri potrebe konzumenata sa Krima.

Sankcije su došle malo prerano za mene“, priznaje on. „Imam dva od tri neophodna elementa za ovaj posao: farmu i čamac. Još uvek mi nedostaje prostor na obali za čuvanje ostriga. Bez toga, bilo mi veoma teško da redovno snadbevam tržišta Moskve ili Sent Petersburga.“

Poput brojnih proizvođača u samoj Rusiji, i Kulik traži načine da popuni ogromnu prazninu koja zjapi nakon uvođenja sankcija.

Podneo je zahtev za državne subvencije i nada se da će proširiti svoju farmu sa postojećih 5 na 30 hektara.

Sankcije su ispraznile police sa egzotičnim plodovima mora, zbog čega ljubiteljima dobrog zalogaja verovatno nije svejedno“, dodaje on.

U međuvremenu, ruski zvaničnici predvođeni Vladimirom Putinom uporno ponavljaju kako su sankcije šansa da se ojača posrnula prehranbena industrija Rusije.

Premijer Dmitrij Medvedev objavio je nedavno „mapu puta“ za poljoprivredu za koju se veruje da će podstaći domaću proizvodnju i smanjiti zavisnost Rusije od uvoza hrane.

Govoreći nedavno u jednoj televizijskoj emisiji, Putin je rekao da su sankcije udahnule novi život domaćoj proizvodnji i upozorio zapadne države da su „izgubile rusko tržište hrane“.

Istovremeno dva najveća snadbevača tržišta ribom – „Rusko more“ i GlavTorgProdukt već su najavili da će povećati proizvodnju.

GlavTorgProdukt obeledanio je svoje planove da otvori novo postrojenje za preradu ribe u Viborgu, gradu na severozapadu zemlje, a i mali proizvođači koji tek ulaze u ove poslove dobili su nesvakidašnju priliku da popune upražnjeno mesto koje su za sobom ostavili strani izvoznici.

S druge strane stanovnici Barnaula, administrativnog centra Altajskog kraja, uskoro će biti u prilici da kupuju lokalni kamember ili rokfor, čuvene francuske sireve.

U manastiru Valam koji se nalazi na jednom ostrvu u neposrednoj blizi Sent Petersburga, monasi se obučavaju za sasvim novu vrstu posla – proizvodnju sira.

Sredinom oktobra ovaj manastir, inače omiljeno mesto za predah Vladimira Putina, objavio je fotografije jednog od monaha kako savladava tehniku za proizvodnju sira uz pomoć samih majstora iz Italije.

U manastiru kažu da je monah Agapij učio kako se proizvodi čitava paleta sireva, uključujući mocarelu i dimljenu rikotu i da će svoje znanje preneti na ostale u Valamu, tako da je planirano da proizvodnja počne u decembru.

Oživljavanje čitave poljoprivrede je, međutim, mnogo veći izazov.

Milioni hektara zemlje potpuno su zapušteni nakon kolapsa Sovjetskog saveza, zbog čega se Rusija pre svega orijentisala na uvoz hrane.

Mada se na njenoj teritoriji nalaze i neka od najplodnijih zemljišta na svetu, Rusija uvozi koro 40 procenata od ukupne količine potrebne hrane, dok u Moskvi ta brojka doseže i 60 odsto.

Govoreći o ovoj vrstoj zavisnosti, ali i sumornom stanju ruske poljoprivrede, mnogi stručnjaci upozoravaju kako je zabrana uvoza zapadnih proizvoda čista ludost.

Boris Jeljcin
Boris Jeljcin

Potrebno je, zapravo, da smanjimo količine nafte i gasa u našoj spoljno-trgovinskoj razmeni, tako da nam je zbog toga potrebna što veća raznovrznost proizvoda za uvoz i izvoz, reći će Jevgenij Jasin, ministar ekonomije iz vremena predsednikovanja Borisa Jeljcina, „tako da su potezi koje povlače ruski zvaničnici neproduktivni, i oni neće povećati domaću proizvodnju“.

Ekonomisti smatraju da će proizvođačima biti potrebne čitave godine kako bi se prilagodili gubitku stranih partnera.

Vladin program reformi mogao bi delom da pomogne kako bi se ublažili ovi udarci, mada su učinci još uvek prilično mršavi.

Tako je, na primer, program za povećanjem proizvodnje mleka doneo od 2007. godine svega tri procenta rasta proizvodnje ove namirnice, bez obzira što je u njega uloženo bezmalo deset milijardi dolara pomoći.

Moskva je obećala još milijarde podrške za najveće državne kompanije da bi se sprečile posledice sankcija mada, uprkos patriotskom ohrabrivanju Rusa da proizvode i troše svoju vlastitu hranu, pomoć vlade i dalje ostaje ograničena.

Poljoprivrednici još uvek iščekuju, za njih je jednostavnije da sede na berzi rada ili prihvataju poslove šofera i slično nego da obrađuju zemlju, zato što poljoprivreda nije dovoljno profitabilna“, priča proizvođak Dmitrij Klimov, kome je posao sa uzagajanjem živine dospeo na sam rub propasti.

U Evropskoj uniji, vlade izdvajaju po pet evra za svaku kokošku, dok ovde nema ničeg ni približno sličnog“, dodaje on.

Klimov, bivši novinar, uspeo je da spase ovaj biznis samo zbog toga što je uložio dodatni novac u nove poslove, tako da trenutno morke koje se uzgajaju na njegovoj farmi stižu na trpeze prestižnih moskovskih restorana.

Klimov bi sada želeo da pokuša sa proizvodnjom paštete od džigerice patke u saradnji sa vlasnikom jedne prodavnice francuskih delikatesa iz Moskve.

Mada kaže da je na ovu ideju došao pre restrikcija koje su uvedene za proizvode iz zapadnih zemalja, ova pašteta proizvedena u Rusiji sigurno će biti pravi hit među lokalnim sladokuscima koji čeznu za zabranjenim proizvodima iz Francuske.

Njegov prvi pokušaj proizvodnje ovog delikatesa nije bio uspešan, jer se ispostavilo da je džigerica pataka u Rusiji nema dovoljnu težinu, tako da je ovaj farmer bio je na kraju prinuđen da naruči 200 pačijih jaja iz Francuske u nadi da će uspeti da proizvede željeni specijalitet do leta 2015. godine.

Mada bi stanje na tržištu moglo da da dodatni zamah njegovom biznisu, Klimov ne odobrava uvođenje sankcija.

On kaže da u Rusiji jednostavno nema dovoljan broj poljoprivrednika koji bi mogli da hrane stanovništvo ove ogromne zemlje.

Žalosno je da se razvoj poljoprivrede povezuje sa time što potrošači nemaju nekih proizvoda na koje su navikli“, vajka se on. „Mislim da je ovo što trenutno vidimo čista demagogija, što se može primetiti i u raznim drugim sferama u našoj zemlji“.

On i dalje polaže svoje nade u nove planove za razvoj poljoprivrede, ali će morati da sačeka do 2015. godine za kada je najavljeno sprovođenje takve vladine politike.

U međuvremenu Rusija se priprema za nestašice koje vraćaju sećanje na dane Sovjetskog saveza.

U obično dobro snadbevnim moskovskim prodavnicama sve češće se mogu videti ispražnjeni rafovi na mestima gde su nekada bili strani proizvodi, tako da postaje sve očigledniji nedostatak živinskog mesa, sireva ili mleka..., mada to nije kraj liste.

Kako se približava zima, zvaničnici ulažu sve veće napore da uvere nervozne potrošače da će nestašice nadomestiti uvozom hrane iz Afrike, Latinske Amerike i Azije.

Ipak, dobavljanje hrane sa ovih udaljenih lokacija podiglo je cene uvoza što je, u kombinaciji sa tim što i domaći proizvođači koriste ovu situaciju na tržištu, dovelo do vrtaglovog rasta cena hrane, tako da su cene mesa samo u oktobru porasle za 18 procenata, a mleka za 15 odsto.

I dok ruska vlada nastavlja da preti uzvratnim sankcijama Evropskoj uniji i SAD-u, pa čak i zabranama letova stranih kompanija iznad njihove teritorije, građanima ove zemlje preostaje samo jedino – da stežu kaiš.

XS
SM
MD
LG