Petak, 28. novembar/studeni 2014, 10:40 CET

Svijet

Cohen: Uspon Škoteksalonije

Plakat "Katalonija nije Španija" na jednoj od fudbalskih utakmica
Plakat "Katalonija nije Španija" na jednoj od fudbalskih utakmica
Roger Cohen, New York Times (Prevela: Ena Stevanović)

Transparenti nogometnog kluba Barcelona na stadionu Camp Nou to već dugo saopštavaju: „Katalonija nije Španija“.

Ta izjava je ovog vikenda dobila poticaj s obzirom da su stranke koje se bore za katalonsku neovisnost pobijedile na izborima u Kataloniji, što je osnažilo težnje regiona za neovisnošću u inat španskom Ustavu i Marianu Rajoyu, španskom premijeru iz vladajuće partije desnog centra.

Ekonomska kriza u Španiji je toliko ozbiljna da je Rajoy u junu izjavio da „Španija nije Uganda“, što je navelo ministra vanjskih poslova Ugande da izjavi da „Uganda ne želi biti Španija.“

Dakle, većina od 7.5 miliona Katalonaca, čini se, više ne želi biti dio Španije, a većina Uganđana bi radije ostala u Ugandi. Kriza eurozone je osnažila dugogodišnju ogorčenost Katalonije činjenicom da se porez plaća Madridu i ojačala nacionalizam u ovoj španskoj regiji sa najjačom ekonomijom koja je veća i od grčke, što Katalonci često naglašavaju.

(Elena Salgado, bivša španska ministrica financija je 2010. istakla da „Španija nije Grčka“. Vidljivo ljut, grčki ministar financija je kasnije izjavio da „Grčka nije Irska“. Nakon toga je bivši irski ministar financija Brian Lenihan uzvratio rekavši da „Irska nije grčka teritorija“. U međuvremenu je generalni sekretar Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj prosudio da „Ni Španija ni Portugal nisu Irska.“)

Kriza eurozone je i kriza euro geografije. Škotska je zakazala referendum za neovisnost za 2014.godinu, 307 godina nakon stvaranja političkog saveza kojim je nastala Velika Britanija. Velika Britanija mrmlja o povlačenju iz Europske unije.

Toliko o globalizaciji i brisanju europskih granica, bezgraničnom cyber prostoru, međusobnoj povezanosti. Ljudi su ljuti i iziritirani. Ne mogu naći posao.

Žele nove granice, posebno iz razloga što je vjerovatnost da će ih morati braniti u ratu sada vrlo mala. Žele biti cyber-globalni i hiper-lokalni, građani svijeta sa pasošima mikro država. Jedna želja uravnotežuje drugu.

Slični trendovi postoje i preko Atlantika. U Teksasu, u kojem je Mitt Romney pobijedio za oko 1.3 miliona glasova, su također započele rasprave o odvajanju. Republikanski kandidat Larry Scott Kilgore je najavio da će se 2014. kandidovati za guvernera i zvanično promijeniti ime u Larry "Otcjepljenje" Kilgore.

Teksašani rado ističu da je njihova ekonomija veća od australijske. Australija, s druge strane, ima mnogo građana grčkog porijekla, ali Australija definitivno nije Grčka.

Nezavisnost, ali u EU

Kao što Tom Wolfe piše u svom novom romanu: „Vraćamo se krvoproliću! Religija polako izumire, ali svi i dalje moraju vjerovati u nešto. Bilo ni nedopustivo, i niko ne bi mogao podnijeti da si konačno kaže ‘Zašto se pretvarati? Ja sam samo obični atom u prostoru zvanom svemir.’”

IlustracijaIlustracija
x
Ilustracija
Ilustracija
Ekonomske poteškoće osnažuju osjećaj plemenske pripadnosti. Želimo stvarati nove zastave dok se 800 miliona cyber stanovnika ujedinilo gledajući „Gangnam Style” na You Tubeu.

Naravno, mašta, požuda i ljubav su izmiješali krv škotskih, katalonskih i teksaških plemena, (nazovimo ih Škoteksalonijom zbog njihovih zajedničkih separatističkih nagona). „Ja sam mješanac,“ izjavio je nekoć Barack Obama. Doista živimo u svijetu u kojem ste, recimo, jednom nogom u Birmingemu, a drugom u Lahoreu.

U Glazgovu živi veliki broj muslimana, u Teksasu je trećina Latinoamerikanaca, u Kataloniji živi mnogo imigranata koji govore isključivo španski. Poriv za stvaranjem novih granica je u suštini anakronizam.

Ili nije? Kriza eurozone je percipirana kao kriza koja proizilazi iz pretjeranih težnji za zajedništvom. Možda su ovakve reakcije racionalne (iako Škoti i Katalonci kažu da bi željeli ostati u EU i kada budu imali vlastite države). Ekonomska ogorčenost dovodi do identifikacije sa nacionalnom kulturom.

U Teksasu, u kojem se još uvijek raspravlja o uvjetima pod kojim su 1845.ušli u Uniju, su stvari nešto drugačije. Glavni razlozi za odcjepljenje su društvene, a ne ekonomske prirode. Suživot sa špicastim glavama i liberalima koji su izbarali Obamu je nemoguć za mnoge Teksašane.

Godine 1996. sam započeo članak pod nazivom „Globalne snage u borbi protiv politike“ ovim riječima: „U mnogim svjetskim zemljama danas politika zaostaje za ekonomijom. Dok političari spremaju predizborne kampanje, nudeći nestvarne programe i slogane, svjetsko tržište internet i žestoki tempo trgovine uvode ljude u globalnu igru u kojoj su izabrani predstavnici samo obični igrači.“

Od tada je prošlo šesnaest godina. Nacionale politike, a francuski predsjednik François Hollande je posljednji u nizu koji je to otkrio, često nisu ništa drugo nego stiskanja na marginama tanušnog političkog prostora koji preostaje pored tržišta i drugih globalnih snaga. I to u Francuskoj!

Pokreti za odcjepljenje imaju odjeka samo u teškim vremenima. Međutim svi oni se suočavaju sa poslovnom, političkom i globalnom logikom. Pretpostavljam da će, manje kao Kosovo a više kao Quebec, sve države Škoteksalonije na kraju ostati vjerne dobroj staroj zajednici.
Ovaj forum je zaključen
Komentari
     
Nema komentara u ovom forumu. Budite prvi i dodajte komentar.