Utorak, 23. septembar/rujan 2014, 10:20 CET

Svijet

Ravnodušnost SAD prema Rusiji

Susret Vladimira Putina i Baraka Obame u junu 2012.
Susret Vladimira Putina i Baraka Obame u junu 2012.
Piše: Dmitri Trenin (Foreign Policy), priredio Dragan Štavljanin

Pre 15 meseci, u trenutku kada je predsednička kampanja u SAD dostigla vrhunac a Vladimir Putin obelodanio nameru da se vrati na mesto predsednika Rusije – Vašington i Moskva su se prećutno saglasili da pritisnu dugme za “pauzu” u njihovim odnosima, dok se ne završe izbori u obe zemlje.

Izborne kampanje apsolutno nisu pogodne za nove političke inicijative. Ne može se očekivati ozbiljan proboj i napredak: najviše čemu se može nadati jeste da se sačuva ono što je već ostvareno kao podloga na kojoj će diplomate nastaviti da grade politiku kada se slegne izborna prašina.

Tokom 2012. ovaj na izgled razuman prisutp je doživeo spektakularan neuspeh. U izbornoj godini nije samo izmenjena atmosfera u američko-ruskim odnosima i ta promena je dugoročnija.

To se desilo zbog nečega praktično bez presedana: upada, odnosno invazije domaće ruske politike u ekskluzivni svet američko-ruske diplomatije. To se jedino desilo 1917. Sa završetkom izbora u obe zemlje, ova invazija je postala stalna preokupacija jer su se disciplinovanim diplomatama pridružile grupe političara i političkih aktivista sa svojim posebnim agendama. To je učinilo sadržinu i strukturu bilateralnih odnosa ove dve zemlje neprepoznatljivom.

Sve je počelo sa spornim izborima za Dumu u decembru 2011, za koje je opozicija optužila Kremlj da su namešteni.

To je izazvalo masovne proteste u Rusiji, a što je isprovociralo Putina da javno optuži američki Stejt department za mešanje u rusku politiku. Pojedine Putinove pristalice su čak sumnjičile Majkla Mekfola (Michael McFaul), novoimenovanog ambasadora u Moskvi, da ima prikriveni plan za promovisanje “ruskog proleća”.

Kada je Putin slavio pobedu na izborima marta 2012. mnogi su videli suze u njegovim očima. Ruski lider je očito verovao da je trijumfovao ne samo nad domaćim oponentima, već, što je još važnije, i njihovim “američkim finansijerima”.

Obamina administracija je bila u blagom šoku, ali nije bilo odmazde iz Vašingtona zbog Mekfolovog uznemiravanja u Moskvi. Bela kuća je jednostavno primila k znanju da su prema novom ruskom zakonodavstvu nevladine organizacije koje primaju donacije iz inostranstva žigosane kao “strani agenti”, prihvatajući odluku Moskve da otkaže višegodišnji program američke pomoći.

Bilo je antiruske retorike tokom izborne kampanje za predsednika SAD, koja je dolazila od republikanskkog kandidata Mita Romnija (Mitt Romney), koji je napadao Obaminu politiku resetovanja sa Moskvom. Demokrate su branile svoju politiku, opisujući Romnija kao “izgubljenog u vremenu”.

Politička cena

Onda je usledio “Zakon Magnicki”, kojim se zabranjuje ulazak u SAD ruskih zvaničnicima umešanim u pritvaranje i smrt advokata Sergeja Magnickog. Takođe, predviđeno je i zamrzavanje njihove imovine u SAD, a ova lista ostaje otvorena, što omogućava Vašingtonu da na nju doda bilo kog ruskog zvaničnika osumnjičenog za kršenja ljudskih prava.

Autori ovog akta mora da su bili istinski zabrinuti za stanje ljudskih prava i pravde u Rusiji, verujući da će pomenuti zakon pomoći u poboljšanju stanja. Međutim, većina senatora i kongresmena, koji su podržali zakon Magnicki, učinili su to iz čiste ravnodušnosti prema odnosima sa Rusijom. Kremlj je jasno predočio da će uzvratiti, ali na Kapitol hilu nisu bili time impresionirani.
Jedan od demontranata protiv ruskog zakona o zabrani američkim državljanima da usvajaju rusku decu, decembar 2012.Jedan od demontranata protiv ruskog zakona o zabrani američkim državljanima da usvajaju rusku decu, decembar 2012.
x
Jedan od demontranata protiv ruskog zakona o zabrani američkim državljanima da usvajaju rusku decu, decembar 2012.
Jedan od demontranata protiv ruskog zakona o zabrani američkim državljanima da usvajaju rusku decu, decembar 2012.

U većini slučajeva, prilikom usvajanja zakona uperenih prema određenoj državi koja se kažnjava, u Vašingtonu se vodi računa da podrška ljudskim pravima nema štetne efekte po američke nacionalne interese.

Međutim, drugačija je logika primenjena u slučaju Magnicki. Verovanje da će ovaj zakon pomoći je isto kao i verovati da što su veće tenzije u samoj Rusiji - kao i u odnosima Vašingtona i Moskve - to će se pre okončati ruska autokratija. To je velika kocka.

Ruski parlament je uzvratio usvajanjem akta u decembru 2012, kojim se dodatno ograničava rad ionako pogođenih nevladinih organizacija. Istovremeno, nakon dvadesetogodišnje prakse, zabranjeno je da američki državljani usvajaju rusku siročad.

Umesto ravnodušnosti, to je pokazalo opsesiju Rusije sa SAD-om, njihovom ulogom u svetu i uticaju na Moskvu.

Pred izazovom urbanih demonstranata, koji predstavljaju modernizacijski element ruskog društva, Kremlj i njegovi saveznici su se upadljivo okrenuli tradicionalizmu i konzervativizmu.

Zvanični patriotizam, koji promovišu aktivniji članovi ovog kampa, sada je zasnovan na antiamerikanizmu. Sadašnji antiamerikanizam u Rusiji nije proizvod zakona koji su bili odmazda za “Akt Magnicki”, već je u velikoj meri pojačan njime. Umerenija struja je po strani.

Politička situacija u Rusiji ostaje fluidna. Nedavno političko buđenje, koje je omogućilo ruskom društvu da pokrene promene na domaćem planu, osnažilo je veoma različite snage – od libertarijanaca do fundamentalista.

U nastojanju da promovišu potpuno različite vizije ruske budućnosti, svi su usmereni na SAD. Liberali smatraju da Zapad, pre svega SAD, može u najmanju ruku da “služi kao primer” i bude model za Rusiju.

Neki od njih se nadaju da pritisak Zapada na rusku elitu – u formi Zakona Magnicki – može da ostvari ono što domaća opozicija nije u stanju: da natera vlasti da poštuje ruske zakone. Nasuprot tome, konzervativci i tradicionalisti teže tome da SAD naprave “baukom”, tako da njihovi liberalni i socijalistički oponenti u Rusiji izgledaju kao nepatriote. Upečatljivo je da stavovi prema SAD izazivaju velike podele u ruskoj domaćoj politici.

U budućnosti, grupa kongresmena koja je inicirala zakon Magnicki verovatno će kapitalizovati svoj uspeh i tražiće da se lista sankcionisanih ruskih zvaničnika objavi i proširi. Nastavak ravnodušnosti u odnosima prema Moskvi, kao i katastrofalni javni imidž koji ima ruska država, olakšaće taj zadatak. Kao odgovor, ruska Duma može posegnuti za merama čiji bi cilj bio da se, što je više moguće, naškodi američkim interesima.

Ta logika akcije i kontra-reakcije u odnosima Rusije i SAD bi na kraju mogla da izmakne kontroli i bude politički preskupa.

Iskušenje da se ignoriše Moskva

Ravnodušnost i opsesivnost je izuzetno teško spojiti, ali ova kombinacija je nova suština u američko-ruskim odnosima. Naravno, diplomate neće sedeti skrštenih ruku.

Vašington i Moskva imaju svoje liste pitanja za koja je saradnja i poželjna i moguća. Treba napomenuti da tokom 2012. korišćenje ruske teritorije za snabdevanja snaga NATO-a u Avganistanu, nije ni u jednom trenutku bilo dovedeno u pitanje.

Rusija je i dalje deo međunarodnih napora za sprečavanje širenja nuklearnog naoružanja kada je reč o Iranu i Severnoj Koreji. Predsednik Putin možda odluči da ove godine ne izbegne samit G-8, kao što je to uradio prošle u Kemp Dejvidu, a predsednik Barak Obama će najverovatnije putovati u Sankt Petersburg ovog septembra na samit G-20. Međutim, sve ovo je od manje važnosti. Sa politikom Moskve koja itetako utiče na američko-ruske odnose, SAD su, povratno, postale ključno pitanje u strategiji Kremlja.

Ironija je da ovo može proći nezapaženo u SAD, gde Rusija nije više u fokusu i na nju se gleda kao na zemlju u stalnom i neumitnom padu.

Vašington više ne doživljava Moskvu kao neizbežnog partnera, kao što je to bio slučaj pre četiri godine kada je Obamin tim razmatrao kako da pristupi Avganistanu, Iraku i Iranu. Za širok spektar pitanja od ključne važnosti za američku spoljnu politiku, Rusija je ili nebitna ili iritira – ili oboje. Razvoj događaja na domaćoj sceni u Rusiji, uprkos fantazijama Kremlja – jeste od male ili nikakve važnosti za kreatore američke politike. Kao rezultat, postoji iskušenje, koje osećaju arhitekte politike resetovanja – da jednostavno ignorišu Moskvu.

Naravno, diplomatska rutina neće biti zaustavljena, ali se smanjuje interes za stvarnim angažmanom.

“Strateška ravnodušnost” možda zaista postane novi standard u politici SAD prema Rusiji i može imati prednosti. Međutim, treba upamtiti da takav pristup ne znači da Vašington može da ostane bez politike prema Moskvi. Istina je da sa otpočinjanjem drugog mandata Obamine administracije, Rusija nije ključna za interese SAD i nije previše obećavajući partner. No, kao nezavisni igrač sa određenom moći, potezi Rusije na međunarodnoj sceni nisu bez posledica na dugoj listi pozornica – od Azije i Pacifika preko Avganistana do Arktika; od prirodnih resursa do nuklearnog oružja; od klimatskih promena do sajber prostora.

Gledajući u budućnost, Rusija je, takođe, zemlja koja prolazi kroz uzbudljiva domaća gibanja, pre svega na društvenom nivou – uprkos preovlađujućem stereotipu o nepromenjivom prostoru čiji je pad neminovan. SAD treba da budu svesne svoje ogromne uloge u samoj Rusiji i obazrive kako je ostvaruju. Ravnodušnost je možda ispravna, ali i dalje iziskuje strategiju.
Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: M
06.02.2013 22:54
Koliko se sjecam - upravo je PUTIN na najplasticniji nacin ignorisao SAD i Obamu i to direktno nakon zadnjih izbora.
NE samo da je Putin JAVNO u predsjenickoj analizi i na TV objasnio da SAD rezim NIJE na listi prioriteta Moskve, nego je to i pokazao.

Analiza je totalana farsa iz vise faktickih razloga:
1.
Za bankrotirali SAD-rezim poznato je da respektuje samo silu.
Dakle Rusija radi konacno kako treba nakon godina kad nisu to radili, a SAD/NATO ih je okruzio "clanicama".
Da NE spominjemko da je ta prevara bankrotiralog SAD-rezima takodjer protivna sporazumu Regan-Gorbacov!
2.
"proboj i napredak" su prakticno NEmoguci.
Od raspada SSSRa - SAD rezim ne samo da je okruzio vojnim bazama i raketama Rusiju nego sta vise, radi konstantno na tzv "raketnom stitu".
Nekoliko godina Rusija je zahtijevala da taj "posao" bude transparentan i zajedno sa njom.
Medjutim SAD-rezim je bezobrazno izbjegavao svaki razgovor o tome, a "stit" se nastavio praviti.
Inace "odbrambeni stit" podrazumjeva naravno AGRESIVNI atomski napad na Rusiju i njegovo aktiviranje na ruski odgovor.
Usijane glave vojno-bankarskog kompleksa SAD ocito misle da ce pobijediti u buducem atomskom ratu.
3.
Zlocinackom invazijom na Libiju, SAD-rezim konacno pokazuje otvoreno svoje pravo lice.
Izigravajuci UN rezoluciju 1970 o "zoni zabrane leta" - SAD u stvari pravi najsiroviju - smjenu rezima masakrirajuci Libijski narod u ubijajuci M. Gadafija.
NISTA od toga nije bilo u mandatu SBUN, ali je prakticno postalo jasno i Rusji i Kini o kakvm se lazljivcu "partneru" radi.
Nije tesko zakljuciti da ako su IKAD Rusi i pomislili da je SAD "partner ili prijatelj" - nakon Libije to sigurno vise nije slucaj... bez obzira na politicku retoriku.
SVE ponovo gledamo u Siriji, ali ovaj put - malo drugacije.
4.
Medjutim, stvar je JOS GORA!
Bankrotirali SAD rezim se direktno uplice u izbore u Rusiji!
Valjda ta vladajuca 1% klika u SAD smatra da su samo u SAD "izbori demokratski" - premda relano gledajuci to nema nikakve veze sa stvarnoscu.
"Bijela cia-revolucija" ocito NIJE uspjela u Rusiji, premda su OGROMNE (posudjene!) pare ulozene u subverziju, upravo preko ambasadora McFaula.
Neosporna je cinjenica da je ambasador CIM JE STIGAO u Moskvu - pozvao "glavne NGO predstavnike" na "informativni" razgovor.
Nepotrebno je spominjati - da su bukvalno SVI prisutni NGO na platnom spisku americkih "humanitrnih & demokratskih" organizacija a pod kontrolom SAD vlade.
5.
“Zakon Magnicki” - je kruna licemjerja bankrotiralog SAD rezima.
Ako ovo NIJE direktno mijesanje u pravni sistem druge suverene drzave - ja onda stvarno ne znam sta pricam.
Konacno KO je dao pravo US konkresu da naredju sudovima u DRUGIM zemljama - sta ce raditi?
Rade li to kuci?
Odgovor Rusije je vise nego korektan, ali sam ocekivao jos i zesci.
...itd...

Da je tacna tvrdnja ove "analize" o "ravnodušnosti" SAD prema Rusiji - NISTA od ovog gore NE bi bilo aktuelno.
Dakle tesko da se ovakvo nesto moze nazvati "ravnodusnost".
NE spominjuci totalno deindustrializaciju bankrotiralog SAD-rezima, ipak je bitno spomenuti par stvari koje (na srecu!) Rusija nema:
- za mjesec-dva gledacemo (akobogda) cirkus od diskusija (svadja) u SAD u vidu "duznickog limita" i "fiskalne litice".
- inace patoloski dug koji je ta bankrotirala drzava nabacila - jasno je da je nemoguce ikad vratiti. Situacija ce samo biti jos gora - ako/kada "QE" (tj. stampanje dolara) - prestane.
Naime, morat ce prestati, jer i onako skoro vise niko ziv i ne "kupuje dug" vec odavno bankrotirale SAD osim centralne banke FED.
FED ima dvije mogucnosti:
A) prekinuti stampanje - povecati kamate - i uvecati i onako visestruko astronomski dug
B) nastaviti stampanje dolara - ostaviti kamate na 0% - i devalvirati dolar.
U oba slucaja - radi se o totalnom bankrotu drzave.

Slicno kao sto se desilo SSSRu.
Rusija danas - NIJE SSSR, a vise je nego jasno da je bankrotirala SAD i te kako zainteresovana sa Rusiju, sto definitivno NIJE slucaj sa Ruske strane.
Odgovor

Ime: P. A.
07.02.2013 14:10
Smije li iko kod kuce pomenuti Ameriku?
Makar kao turisticku destinaciju?
Odgovor

Ime: M
07.02.2013 20:09
P.A.
U Americi sam bio poslovno i zivio i radio dvije godine.
Lijepa zemlja i vrijedi je posjetiti. Ljudi dobrocudni i poprilicno naivni.
Medjutim, 1%posto klike koja je na vlasti tezi klasicnom totalitarizmu. Uz sve to propaganda maksimalno radi na tome da jos taj isti totalitarizam=fasizam prikaze kao "cool", a zlocine rezima kao "demokratska dostignuca".
Zato pored svih ovih paravojnih formacija pocevsi od HLS, TSA i kojekakvih tajnij i javnih policija, a i generalno 100% genetski manipulisane hrane - SAD definitivno nije vise nikakav turisticki cilj.
Odgovor

Ime: Nikola Grad: Sarajevo
07.02.2013 13:34
@ M,

Postovani M, napisali ste da ce stampanje dolara morati prestati, jer i onako skoro vise niko ziv i ne "kupuje dug" vec odavno bankrotirale SAD osim centralne banke FED. Niste se zapitali sta ce uraditi oni imaoci dolara ako FED nastavi da kupuje americke drzavne obveznice placajuci ih svjeze stampanim novcem? Oni ce imati tri mogucnosti:
1. Da cuvaju te dolare u svojim portfolijima kao blago.
2. Da ih iskoriste za kupovinu robe, ili
3. Da ih daju na zajam drugim licima ukoliko ih budu mogli naci.
Ni jedna od tih alternativa nece niti moze nauditi Americi, ali moze Rusiji. Amerika nece nikada vratiti bilo kome svoj do danas nagomilani dug. Taj dug je u njihovoj domacoj valuti koju moze stampati do mile volje. Kupci americkih drzavnih obveznica su to znali prije nego su se odlucili da ih kupe. Tako na pr. Kini se vise isplati da kupuje americke drzavne obveznice nego da uvozom robe iz Amerike izravna svoj trgovacki bilans. Zvuci cudno, ali je istinito. Dakle, bankrot ne prijeti Americi, bankrot prijeti svijetu. Jos jedino Rusija vjeruje da njoj ne prijeti, jer bi u tom slucaju rublja, a ne dolar postala svjetska rezervna valuta.To je nazalost racun bez krcmara. Uskoro, za koju godinu cete se u to moci sami uvjeriti ukoliko Rusija ne promijeni svoju unutrasnju ekonomsku politiku.
Volio bih da nije tako, ali nista ne zavisi od moje volje.
.
Odgovor

Ime: M
07.02.2013 21:06
Postovani Nikola,
Jesam se zapitao, naravno, "sta ce uraditi oni imaoci dolara ako FED nastavi da kupuje americke drzavne obveznice placajuci ih svjeze stampanim novcem".
I dao sam takodjer odgovor ...
Doci ce naravno do - devalvacije dolara.
(Prosto kao na pijaci... ako je napr. previse paradajiza na prodaju - pada mu cijena.)

Od vase postavljene 3 tacke, smatram da jedino tacka 2) u tom slucaju ima neku baznu logiku.
- Dakle u slucaju 1) masovno nastampani dolar definitivno nece predtsvljati nikakvo "blago" nego balast, kojeg se sto prije treba osloboditi spasavajuci sto se spasiti da.
- "Zajam" (tacka 3) bi imao smisla samo u slucaju kada bi se njegovo vracanje sa kamatom - provodilo u drugoj valuti. (To u opste nije nova stvar i cak je i SAD "prodavao dug" Japanu u japanskim obveznicama, prije 20tak godina)

Dug u "domacoj valuti" po najprostijoj (seljackoj) logici bio bi i najbolji barometar i regulator trzista.
Dakle, kada jedna zemlja (na stereoidima) - pretjera sa stampanjem para (paradaiz je cak i skuplji!) i za taj novac masovno kupuje robu i dobra druge zemlje u normalnom sistemu razmjene uzrokuje i reakciju. I to brzu!
Naime, proizvodnja iz prenaduvane (zemlje na stereoidima!) se prakticno desetkuje, jer se masovno uvozi iz druge zemlje.
Druga zemlja, docim, pored industrije jeste zasuta i ogromnom kolicinom "zelenog papira". Zeli naravno, taj isti i potrositi a moze jedino u "zemlji na stereoidima".
"Zeleni papir" povratkom nazad - povecava cjelokupnu masu papira u "zemlji na stereoidima".
Sa druge strane ona preostala (prezivjela!) proizvodnja kod "stereoidnih" - POVECAVA cijene upravo zbog prezivljavanja.
To + stampanje + "zelena rijeka" iz inostranstva = upravo cini da vrijednost papira postaje drasticno manja.
Dakle inflacija ili upravo zbog drzavne manipulacije i stampanja para - hiperinflacija.

Jasno u realnom sistemu nikad i ne bi bilo moguce jednoj drzavi da dodje na ovoliku kolicinu stereoida kao sto je dosao SAD-rezim.
To je razumljivo omoguceno 1971, zbog tadasnjih politickih prilika, kao i vojne snage SAD.
Naime "zlatni prozor" je zatvoren i od tada "deficit does not meter".
Dolar postaje svjetska "valuta rezerve" - uz svu (nevidjenu!) propagandu koja ide uz to.
Zanimljivo je da je cak i u doba Nefertiti deficit i te kako znacio!
Da li je to zemlja na "stereoidima" izmislila "novu ekonomiju"?
Tesko...
Radi se jednostavno o eksportu "zelene rijeke" u druge drzave i na razne nacine ukljucujuci naravno kriminalne radnje i tokove.
"Valuta rezerve" ne samo da mora ostati IZVAN SAD, nego NE smije niti u ludilu - poteci natrag!

E sad - "kupovanje americkog duga" tj. prosto receno inostrano zaduzivanje SAD.
Jasno je da je i ta igra - na izdisaju.
Kina, koja je pokusavala i pokusava (manje vise bezuspjesno zbog politike) plasirati gomilu dolara NAZAD u SAD, na sve moguce nacine i diljem sijeta pokusav da se oslobodi tog "zelenog papira".
Naravno jos izvjesno vrijeme dok isti ima kakvu takvu vrijednost.
Manipulacijom trzista akcijama i valutama FED MORA (!) odrzavati (vjestacki naravno) "vrijednost" dolara, ali ima protiv sebe najmanje 2 dva problema:
1. manipulacija je jedino moguca kada je i GENERALNI TREND na trzistu ("baza") u istom smijeru. Dakle svaka manipulacija kontra BAZE osudjene je prije ili kasnije na- propast;
2. vjestackim odrzavanjem "vrijednosti dolara" a na drugoj strani masovnim "stampanjem" - FED samo cini uslugu Kini (a i onim koji jos posjeduju "zeleni papir") da ga se na najefikasniji nacin - oslobode.

Dakle, bankrot MOZDA prijeti Rusiji, ali definitivno NE zbog nekog "odnosa" ili upliva SAD-rezima i njegove privatne centralne banke FED.
Ako predpostavimo bankrot Rusije - to mora biti zbog neceg drugog.
Medjutim kao sto se lako da zakljuciti VEC bankrotirali SAD-rezim tesko da ima upliv na bilo koju zemlju - IZVAN "dolarske sfere".
Jednostavno - sto je drzava vise vezana za dolar (Titanik) veca je i opasnost da je isti povuce na dno.
Rusija je definitivno daleko od Titanika.
Odgovor

Ime: Nikola Grad: Sarajevo
07.02.2013 22:57
@ M.

Postovani M.
Ne mogu Vam zamjeriti da ne govorite istinu. Zaista Vi govorite istinu, i samo istinu, ali ne i cijelu istinu. Dakle, scenario koji ste prezentirali je moguc ukoliko se akteri budu ponasali onako kako vi predvidjate da ce se ponasati. Ja medjutim vjerujem, oslanjajuci se na nema moja istrazivanja, da se akteri nece ponasati na taj nacin. Dakle, evo nekih mojih primjedbi:
1.Vi kazete :"To + stampanje + "zelena rijeka" iz inostranstva = upravo cini da vrijednost papira postaje drasticno manja.
Dakle inflacija ili upravo zbog drzavne manipulacije i stampanja para - hiperinflacija."
Grijesite jer obezvredjivanje americkih drzavnih obveznica ne moze izazvati inflaciju. Cijena paradajza ce ostati ista.
2.
FED nece stampati dolare da bi americke obveznice kupovao na njihovom sekundarnom trzistu. On ce ih kupovati direktno od drzave. Kada to pocne da radi, a morace prije ili kasnije, banke ce se morati zapitati sta da rade sa svojim nagomilanim novcanim kapitalom. Uslijedice pad kamatnih stopa na zajmove, uz produzeni rok otplate, sto ce imati negativne posljedice na danasnje vlasnike finansijskog kapitala, ali ne i na americku privredu u cjelini.
3. Rusiji ne prijeti bankrot. Ja to nisam ni rekao. Rusiji prijeti to sto bi ona zeljella da bude novi Titanik. To je nazalost racun bez krcmara.
4. Kazete: Kina, ...... pokusava da se oslobodi tog "zelenog papira".Medjutim, koliko ja vidim, njen dolarski portfolio kontinuirano raste. Kini to odgovara, jer taj portfolio djeluje na inostrane investitore kao svjetiljka na komarce, pa svi zure da u Kinu sto prije instaliraju svoju novu tehnologiju i osvoje njeno trziste. Na taj nacin Kina brze dolazi do novih tehnologija, nego kada bi svoju industriju gradila zajmovima.
Cudno, ali istinito. Ne vjerujem u opstanak danasnjem oblika svjetskog trzista. Ali sam sklon uvjerenju da ce novi njegov oblik prije biti rodjen u Americi nego u Rusiji ili na pr. Kini.
Ostajte mi zdravo,
Odgovor

Ime: M
08.02.2013 21:17
Postovani Nikola,

Pocecu od onog u cemu se slazem sa vama.
Dakle - slazem se sa ovim zakljuckom:
"Cudno, ali istinito. Ne vjerujem u opstanak danasnjem oblika svjetskog trzista.
Ali sam sklon uvjerenju da ce novi njegov oblik prije biti rodjen u Americi nego u Rusiji ili na pr. Kini."

Iskreno, ocekivao sam vise od OWS, ali vjerujem da je to samo pocetak.
Na drugoj strani prijeti - totalna militarizacija policije, svi moguci oblici pritisaka na privatnost gradjana, unistavanje gradjanskih sloboda, uz nevidjenu manipulaciju najvecim (strogo kontrolisanim) medijima...
Srastanje krupnog kapitala sa drzavnim aparatom - predstavlja ujedno i zavrsnu fazu kapitalizma.
Razumljivo, to srastanje je B. Muslolini sa ponosom zvao - fasizam.
Slozicemo se da je lik ponesto znao o tome.

Sto se tice ekonomije SAD rezima - ja licno to vidim ovako:
1 i 2. - Vi kazete: "obezvredjivanje americkih drzavnih obveznica ne moze izazvati inflaciju"
Slazem se.
Slazem se takodjer da FED moze "stampati" dolare u neogranicenim kolicinama.
On to prakticno vec i radi sa raznoraznim QE1,2,3, tarp....
Jednostavno "kupovanjem SAD duga" ili tzv "loseg kapitala" privatnih banaka u vidu cdo, cds i slicnih "proizvoda" napr.
I ovo vam je tacno - "Uslijedice pad kamatnih stopa na zajmove..."
Medjutim, zar kamate jos mogu pasti a da se ne obezvrijedi dolar - koji se bukvalno "dijeli dzaba" prema najkrupnijim "zapadnim" financijskim kucama?
Ocito je da se do sada samo sirovom manipulacijom dolar "odrzava", pored obezvrijedjivanja obveznica.
Medjutim to obezvrijedivanje hoce:
A) uplasiti buduce investitore (naravno strane jer FED nije nikakav "investitor" nego - manipulator)
B) drzanjem kamate na skoro 0% prestaje svaki smisao "kupovanja SAD duga" - jer se i na paradajizu moze zaraditi vise. (cak i kud i kamo vise)
C) samim tim investitori nece gledati papirnati dolar - kao "blago" upravo zbog mogucnosti FED da ga stampa beskonacno.
Logicno - kao sto vec rekoh sa paradajizom - slijedi ista posljedica...
Ulagati ce kapital - u bilo sta drugo IZVAN sfere uticaja FED i dolara - plemenite metale, zemlju, naftu, rudnike...
E upravo to i radi - razumljivo Kina.
4. - Kina je prica za sebe.
Ne mogu reci da pomno pratim kineske rezerve dolara (a mislim da to niko ziv i ne moze unati tacno - osim Kineza).
Medjutim, postavlja se pitanje:
- da li te rezerve rastu kao prije 4-5 godina?
- da li povecanje rezervi znaci da Kinezima "to odgovara" - ili je po srijedi nemogucnost plasiranja tih rezervi u SAD?
(svjedoci smo vise pokusaja strateske kupovine u SAD - koja je politickom odlukakma US kongresa - bila onemogucena)
- konacno da li povecanje kineskih rezervi znaci da je - SAD industrija u usponu?
(ili je po srijedi - apsolutno suprotna stvar? Naime SAD industrija je desetkovana - i bukvalno i nema sta da ponudi Kini (osim "zelenog papira"), pa se cistim "stampanjem" dolara "kupuju"(zaduzivanjem!) roba i usluge iz Kine?)

A kada vec spominjemo Kinu, vrlo je bitno naglasiti da je ta zemlja napravila preko 20 bilateralnih ugovora sa kljucnim zemljama Planete (ukljucujuci SVE iz BRIKS takodjer!) o direktnoj-razmjeni roba i usluga!
Dakle - TOTALNO iskljucujuci US dolar.
I taj broj zemalja se stalno povecava!
Jasno je da to nikako ne moze biti pozitivno za dolar.
Dakle ne Rusija, nego upravo Kina se postavlja kao zamjena za "svjetsku valutu".
Imaju i zasto, jer su bukvalno - fabrika Planete.

Lijep pozdrav
Odgovor

Ime: Nikola Grad: Sarajevo
09.02.2013 14:02
@ M.

Hvala na komentaru.
Que sera, sera.

Ime: Nikola Grad: Sarajevo
06.02.2013 13:42
Interesantna analiza. Zaista, Amerika nema nikakvih razloga da respektuje Rusiju kao partnera. Jerm sve dok Rusija svoju ekonomiju bude zasnivala na izvozu nafte i gasa, njena industrija ce biljeziti retrogradni razvoj, a drustvo potonuti u beznadje. Zasto? Pitanje je sta mora uciniti zemlja koja je bogata naftom i gasom, dakle prirodnim proizvodima koje lako moze prodati u inostranstvo po cijenama znatno vecim od troskova eksploatacije tih prirodnih izvora, i na tome zaraditi velike novce? Ako tako dobijeni novac koristi za uvoz robe za svoje unutrasnje potrebe, njeni industrijski i naucno istrazivacki potencijali ce zastariti i kolapsirati. To se upravo desava sa Rusijom danas. Amerikanci to vide. Odatle i ignorisanje Rusije od Obamine administracije. Medjutim, ako bi novac zaradjen od izvoza nafte i gasa Rusija koristila iskljucivo za investicjje u inostranstvu, a svoje unutrasnje potrebe za razlicitim vrstama roba zadovoljava proizvodima njene sopstvene industrije, Obamina administracija bi se morala duboko zamisliti da li ignorisanjem takve Rusije u stvari sami sebi kopaju jamu. Dakle, potez je na Rusiji, a ne na Americi. Ako oistane onako kako je danas, Rusija nece Americi znaciti nista vise od na pr. Saudi Arabije.

Ime: M
05.02.2013 11:21
haha....
koja farsa od "analize".