Četvrtak, 02. oktobar/listopad 2014, 16:28 CET

Intervju

Prevodilac knjige "Inšallah Madona, inšallah": Pronašao sam svog pisca

Sergej Šupa
Sergej Šupa
Sergej Šupa, kolega iz Bjeloruskog servisa RSE, prevodilac knjige Miljenka Jergovića "Inšallah Madona, Inšallah“, priča o tome kako se odlučio na prevod baš ovog djela, koliko bjeloruska javnost zna o Balkanu i balkanskoj književnosti, kao i kako je kritika prihvatila prijevod.

Prvi Jergovićev roman koji je Šupa preveo bio je „Sarajevski Marlboro“, izašao je u  balkanskom broju časopisa Arhe, najboljeg književnog časopisa u Bjelorusiji, ukinutog prošlog mjeseca iz političkih razloga, iako je režim Aleksandra Lukašenka to obrazložio ekonomskim teškoćama. Urednik Arhe nakon gašenja je morao napustiti zemlju.

Zatim je Sirahej Šupa dovršio prethodno započeti prijevod „Inšallah Madona, Inšallah“.
 
RSE: Odakle interes za prijevod baš tog Jergovićevog romana, riječ je o istorijskom romanu, koji odslikava sudbinu Bosne prije svega, pa i Balkana? Zašto baš "Inšallah Madona, Inšallah"?

Šupa: Ali nije to ni pravi roman to je tako niz kraćih priča, a zašto zapravo ovako. Ja sam probao izabrati što bih mogao prevesti, a ova knjiga mi se činila univezalnijom od drugih, kao knjiga u kojoj bi čitalac našao što je moguće više informacija o Bosni i malo šire, jer priča nije samo o Bosni. A još mi je bilo zanimljivo jer je taj roman baš težak za prijevod i kao prevodiocu mi je bio izazov, a do sada je ova knjiga bila prevedena samo na italijanski. Naravno ja sam ga vidio i imam i taj italijanski prijevod, ali mi nije baš puno pomogao.

RSE: Koliko je bilo teško i izazovno prevesti jedno ovakvo djelo imajući u vidu jezik izuzetno bogat turcizmima, koji čak i određenoj publici na ovim prostorima nije lako  shvatiti?

x
Šupa: Veoma je bilo i izazovno i dosta teško za prevesti, ali pristup mi je bio takav da neko tamo u Sarajevu shvati o čemu se radi, jer kada prevodim s bosanskog jezika to je malo drugačije nego kada bih prevodio sa srpskog ili hrvatskog. Jer za Hrvate to zaista nije hrvatski, ali inače nijesam u svoj prijevod davao te turcizme, jer kada je riječ o nečem običnom za život i vrijeme o kojem se govori u knjizi ja sam koristio neke jednostvnije riječi, ali sam morao nešto izbalansirati ili nadoknaditi nešto, da bih stilizovao tekst, arhaizirati ga na neki drugačiji način, umjesto koristi turcizme, jer bi taj tekst onda bio pretežak za čitanje.

RSE: Rekli ste da ste odabrali baš ovu knjigu da biste nekom ko ne zna ništa o Balkanu i Bosni pomogli da ih shvati. Koliko je vama samom dok ste radili na prijevodu pomogao u razumijavnju Bosne i Balkana?

Šupa: Meni je bilo zanimljivo, to je stvarno zanimljiva knjiga i te priče nisu samo bosanske i nisu samo balkanske već su nekakve univerzalne. I zato mislim da će naći čitaoca bilo gdje i u Bjelorusiji. Ali kod nas u Bjelorusiji i šire u našoj regiji ništa se previše ne zna o Bosni osim toga što je bilo u novinama o onome što je bilo prije 15 ili 20 godina. Inače, sve što ljudi znaju o postjugoslovenskom prostoru, to su par imena,  najprije Bregović, a kada pitaš odkud je Bregović niko neće znati reći, oni će reći kao balkanski, niko neće reći, bosanski, hrvatski, jugoslavenski. Kao i Kusturica koji je dosta poznata faca kod nas, ali on je isto Balkan, sve je Balkan bez ikakavih razlika. To je već nešto dosta teško za shvatiti za njih. Ne znam, možda je tako isto i kod vas za Bjelorusiju, kada je riječ o tome što ljudi znaju o razlikama između Bjelorusije, Ukrajine, Rusije. Ali ova knjiga je tako nekako most između kultura i civilizacija. Knjiga je već pronašala širu čitalačku publiku, jer je izašla u petom mjesecu iako je prezenatcija bila tek sada, jer smo morali čekati. Bilo je svakakvih problema i već ima dosta ljudi zaista oduševljenih tom knjigom.

RSE: Kako su kritičari ocjenili knjigu?

Sa prezentacije prijevodaSa prezentacije prijevoda
x
Sa prezentacije prijevoda
Sa prezentacije prijevoda
Šupa: Kažu da ne mogu zamisliti nekoga kome se ta knjiga ne bi svidjela.

RSE: Jergović je jedan od najprevođenijih savremenih pisaca sa takozavnog ex-Yu prostora, koliko je on, ali i drugi književnici s ovih prostora poznat u Bjelorusiji?

Šupa: Kod nas će ljudi znati možda Andrića, ali ja ne pričam o tim starijim. Za Pavića će svakako znati od tih ex -jugoslavenskih pisaca, možda Kiša i to mislim da bi bilo sve, nikog više. I još nešto, ja ne znam zašto je tako, ali Rusija recimo Jergovića i bosansku književnost kao i hrvatsku, skoro ingnorira. Mi ovisimo puno o ruskom književnom tržištu i zbog toga se ni kod nas u Bjelorusiji ne zna previše o tome što se radi u književnosti Bosne ili Hrvatske. I na cijelom post-sovjetskom prostoru samo je jedna knjiga od Jergovića izašla u Latviji i sad već druga knjiga u Bjelorusiji. Tako su na post-sovjetskom prostoru sada već tri knjige od Jergovića.

RSE: Da li ste još nešto prevodili od književnika koji pišu na takozvanom “shbc” jeziku?

Šupa: Za sada nisam. Ove dvije knjige od Jergovića “Sarajevski Marlboro” i  “Inšallah Madona, Inšallah” su dva prva pokušaja. Ja sam takav, kada mi se nešto sviđa ja to radim. Nisam ja stručnjak za balkansku književnost uopće. Ja sam samo našao svog pisca i radim to što želim raditi. No sretan sam, zahvaljujući mojim kolegama iz Balkanskog servisa. Prije sedam godina ja sam došao ovdje (Prag). Prethodno sam zbog životnih okolnosti morao naučiti hrvatski. Onda sam došao u Balkanski servis i pitao što bih mogao čitati, što ima zanimljivog za pročitati i meni je koleginica donijela baš Jergovićevu knjigu “Dvori od oraha”. To je bila moja prva knjiga koju sam čitao i nakon toga sam počeo pratiti sve što on piše i pročitao sam ne znam koliko već,  dvadeset knjiga.

Biljana Jovićević

U novinarstvu je od 1998.godine. Radila tri godine na Radiju Crne Gore kao reporter, voditelj i urednik dnevnih informativnih emisija. Od septembra 2001. je izvještač iz Podgorice za Radio Slobodna Evropa, a od jula 2009. je stalni član redakcije u Pragu.

Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: Ivan Grad: Srbija
29.11.2012 10:38
Bravo za hrabrog prevodioca! A za novinarku se ja stidim, jer, ako vec nije procitala knjige koje pominje, mogla je barem da se obavesti da to nisu romani...