BiH veoma zaostaje u procesuiranju ratnih zločina silovanja i seksualnog nasilja. Prema izvještajima nevladinih organizacija, žene u BiH, žrtve seksualnog nasilja, 16 godina čekaju pravdu živeći sa svojim traumama, bez adekvatne brige društva.
Reintegraciju žrtava u opću populaciju onemogućava i činjenica da većina odgovornih za ratne zločine silovanja nije dovedena pred lice pravde. Postavlja se pitanje da li pravosudne institucije u BiH “zaboravljaju” procesuirati ratni zločin silovanja?
Tačnih podataka o broju silovanih žena tokom rata u BiH nema, ali procjene o broju žrtava nevladinih organizacija govore da je silovano od 20 do 50 hiljada žena u proteklom ratu.
Uprkos tome, samo 33 osobe su osuđene za zločine ratnog silovanja što pred Sudom BiH, što pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Najviše osoba koje su osuđene zbog ratnog zločin silovanja odnosi se na Foču i Višegrad.
U nekoliko logora na području Foče u zatočeništvu je bila i Enisa Salčinović. Pretrpjela je brojne torture, od psihičkih do fizičkih. U fočanskim logorima Enisa je silovana. Nezadovoljna je procesuiranjem ratnih zločinaca.
«Svi oni šetaju tamo, a ja ih znam jer sam ih gledala 1992. godine do 13. avgusta. Svi oni koji su išli na ratište i svi oni koji su činili zločine da nisu, osim trojice što su bili u Hagu, odgovarali... A ja ih znam dosta. I da oni uživaju sve ono što ne bi trebalo da uživaju, meni pravo muka dođe», priča ona.
Mukotrpni proces dokazivanja
Enisa je trenutno predsjednica Sekcije logorašica Kantona Sarajevo. Kaže kako nerado ide u Foču. Ni njoj, kao ni većini žena koje su žrtve ratnog silovanja, nije svejedno otići u prijeratno mjesto stanovanja jer ne želi na ulici sresti ljude koji su je silovali i koji su još uvijek na slobodi.
«Ja imam tako ružan osjećaj, mene zaboli duša moja, mene zaboli moj stomak, mene sve zaboli kad ja dođem u taj grad i pogledam da ja ne mogu da živim u njemu – ne iz straha, nego od bola koji su oni meni nanijeli», kaže Salčinović.
Jedan od problema sa kojima se susreću žrtve ratnog silovanja svakako je neusklađenost zakona. Naime, u BiH se primjenjuje pet krivičnih zakona. U svakom od njih ratno silovanje je definisano na drugačiji način.
Naprimjer, u Krivičnom zakonu BiH ratno seksualno nasilje je kategorizovano kao zločin protiv čovječnosti ili zločin nad civilnim stanovništvom. Žrtvama ratnog silovanja još uvijek nije pružena zadovoljavajuća odšteta. Međutim, veći problem za žrtve je dobijanje statusa kaže Maja Šoštarić iz Udruženja “Žene ženama”.
«Prvo se mora dokazati status. Naravno, prolazi se kroz mukotrpni proces dokazivanja, što je samo po sebi teško, žrtve proživljavaju opet iste traume. Na kraju je rezultat jedna naknada koja je u RS između 100 i 300, dok u Federaciji doseže do 560 KM», navodi Šoštarić.
Saliha Đuderija
I Saliha Đuderija, iz državnog Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, kaže da prava silovanih žena nisu riješena na najbolji način.
„Njihov najveći problem je pitanje njihove zaštite kod svjedočenja, pitanje njihovog povratka u ranija prebivališta ako se osjećaju ugroženima, odnosno sigurnosti zbog tog što nisu sve osobe koje su optužene za ta krivična djela uhapšene. I na kraju dolazi ključni problem koji je vezan za obeštećenje, invalidnost, neka materijalna davanja i zdravstvenu rehabilitaciju», kaže Đuderija.
Zadovoljenje pravde jedan od principa liječenja
Saja Ćorić, koja je bila zatočena, zlostavljana i silovana u logoru Vojno kod Mostara tokom rata u BiH, ističe kako se žrtve ratnog silovanja moraju zaštiti zakonom, koji BiH još uvijek nema.
«Prijedlog našeg udruženja je da zakon o zaštiti žena koje su preživjele seksualno zlostavljanje i silovanje mora biti na nivou države, ne entiteta, obaveza države, ne kantona i rame uz rame sa nosiocima ratnih priznanja», ističe ona.
O ovom osjetljivom pitanju u BiH gotovo da nema javne diskusije. Prema analizama nevladinih organizacija, pristup žrtava pravdi gotovo je onemogućen, dok se institucije vlasti nisu pozabavile psihološkim, socijalnim i ekonomskim potrebama osoba koje su preživjele ratne zločine seksualnog nasilja.
Razlozi neprosecuiranja odgovornih za ratna silovanja su politički, smatra Maja Šoštarić.
«Ja mislim da je to isključivo zbog jedne opće nespremnosti da se društvo suoči sa prošlošću. Kad bi se otvorilo pitanje žrtava ratnog silovanja, otvorilo bi se opet i pitanje ratnih zločina», zaključuje Šoštarić.
Predsjednica udruženja “Viva žene” iz Tuzle Jasna Zečević smatra kako je hapšenje i procesuiranje odgovornih prvi korak ka ozdravljenju žena - žrtava ratnog silovanja.
«Presuda je jako bitna za njihovo psihofizičko zdravlje i za njihov proces ozdravljenja. Jedan od osnovnih principa liječenja jeste zadovoljenje pravde. Neke od njih jesu ostvarile status civilnih žrtava rata, međutim, na neki način one sa tim statusom dobijaju neku stigmu umjesto priznanja, budu na neki način obilježene», kaže Zečević.
Poslijednji kojeg je Sud BiH osudio na osam godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom u Foči, između ostalog i zbog silovanja, jeste Novica Tripković.
Najveću kaznu za zločine ratnog silovanja pred domaćim pravosudnim institucijama dobio je Gojko Janković. Pravomoćno je osuđen na 34 godine zatvora, a šest tačaka optužnice, od ukupno devet, odnosile su se na zločin ratnog silovanja. Najmlađa žrtva, prema navodima optužnice, imala je tek 12 godina.
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.
Reintegraciju žrtava u opću populaciju onemogućava i činjenica da većina odgovornih za ratne zločine silovanja nije dovedena pred lice pravde. Postavlja se pitanje da li pravosudne institucije u BiH “zaboravljaju” procesuirati ratni zločin silovanja?
Procjene o broju žrtava nevladinih organizacija govore da je silovano od 20 do 50 hiljada žena u proteklom ratu.
Tačnih podataka o broju silovanih žena tokom rata u BiH nema, ali procjene o broju žrtava nevladinih organizacija govore da je silovano od 20 do 50 hiljada žena u proteklom ratu.
Uprkos tome, samo 33 osobe su osuđene za zločine ratnog silovanja što pred Sudom BiH, što pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju. Najviše osoba koje su osuđene zbog ratnog zločin silovanja odnosi se na Foču i Višegrad.
U nekoliko logora na području Foče u zatočeništvu je bila i Enisa Salčinović. Pretrpjela je brojne torture, od psihičkih do fizičkih. U fočanskim logorima Enisa je silovana. Nezadovoljna je procesuiranjem ratnih zločinaca.
«Svi oni šetaju tamo, a ja ih znam jer sam ih gledala 1992. godine do 13. avgusta. Svi oni koji su išli na ratište i svi oni koji su činili zločine da nisu, osim trojice što su bili u Hagu, odgovarali... A ja ih znam dosta. I da oni uživaju sve ono što ne bi trebalo da uživaju, meni pravo muka dođe», priča ona.
Mukotrpni proces dokazivanja
Enisa je trenutno predsjednica Sekcije logorašica Kantona Sarajevo. Kaže kako nerado ide u Foču. Ni njoj, kao ni većini žena koje su žrtve ratnog silovanja, nije svejedno otići u prijeratno mjesto stanovanja jer ne želi na ulici sresti ljude koji su je silovali i koji su još uvijek na slobodi.
«Ja imam tako ružan osjećaj, mene zaboli duša moja, mene zaboli moj stomak, mene sve zaboli kad ja dođem u taj grad i pogledam da ja ne mogu da živim u njemu – ne iz straha, nego od bola koji su oni meni nanijeli», kaže Salčinović.
Jedan od problema sa kojima se susreću žrtve ratnog silovanja svakako je neusklađenost zakona. Naime, u BiH se primjenjuje pet krivičnih zakona. U svakom od njih ratno silovanje je definisano na drugačiji način.
Naprimjer, u Krivičnom zakonu BiH ratno seksualno nasilje je kategorizovano kao zločin protiv čovječnosti ili zločin nad civilnim stanovništvom. Žrtvama ratnog silovanja još uvijek nije pružena zadovoljavajuća odšteta. Međutim, veći problem za žrtve je dobijanje statusa kaže Maja Šoštarić iz Udruženja “Žene ženama”.
«Prvo se mora dokazati status. Naravno, prolazi se kroz mukotrpni proces dokazivanja, što je samo po sebi teško, žrtve proživljavaju opet iste traume. Na kraju je rezultat jedna naknada koja je u RS između 100 i 300, dok u Federaciji doseže do 560 KM», navodi Šoštarić.
„Njihov najveći problem je pitanje njihove zaštite kod svjedočenja, pitanje njihovog povratka u ranija prebivališta ako se osjećaju ugroženima, odnosno sigurnosti zbog tog što nisu sve osobe koje su optužene za ta krivična djela uhapšene. I na kraju dolazi ključni problem koji je vezan za obeštećenje, invalidnost, neka materijalna davanja i zdravstvenu rehabilitaciju», kaže Đuderija.
Zadovoljenje pravde jedan od principa liječenja
Saja Ćorić, koja je bila zatočena, zlostavljana i silovana u logoru Vojno kod Mostara tokom rata u BiH, ističe kako se žrtve ratnog silovanja moraju zaštiti zakonom, koji BiH još uvijek nema.
«Prijedlog našeg udruženja je da zakon o zaštiti žena koje su preživjele seksualno zlostavljanje i silovanje mora biti na nivou države, ne entiteta, obaveza države, ne kantona i rame uz rame sa nosiocima ratnih priznanja», ističe ona.
Ćorić: zakon o zaštiti žena koje su preživjele seksualno zlostavljanje i silovanje mora biti na nivou države.
O ovom osjetljivom pitanju u BiH gotovo da nema javne diskusije. Prema analizama nevladinih organizacija, pristup žrtava pravdi gotovo je onemogućen, dok se institucije vlasti nisu pozabavile psihološkim, socijalnim i ekonomskim potrebama osoba koje su preživjele ratne zločine seksualnog nasilja.
Razlozi neprosecuiranja odgovornih za ratna silovanja su politički, smatra Maja Šoštarić.
«Ja mislim da je to isključivo zbog jedne opće nespremnosti da se društvo suoči sa prošlošću. Kad bi se otvorilo pitanje žrtava ratnog silovanja, otvorilo bi se opet i pitanje ratnih zločina», zaključuje Šoštarić.
Predsjednica udruženja “Viva žene” iz Tuzle Jasna Zečević smatra kako je hapšenje i procesuiranje odgovornih prvi korak ka ozdravljenju žena - žrtava ratnog silovanja.
«Presuda je jako bitna za njihovo psihofizičko zdravlje i za njihov proces ozdravljenja. Jedan od osnovnih principa liječenja jeste zadovoljenje pravde. Neke od njih jesu ostvarile status civilnih žrtava rata, međutim, na neki način one sa tim statusom dobijaju neku stigmu umjesto priznanja, budu na neki način obilježene», kaže Zečević.
Poslijednji kojeg je Sud BiH osudio na osam godina zatvora zbog ratnog zločina nad civilnim stanovništvom u Foči, između ostalog i zbog silovanja, jeste Novica Tripković.
Najveću kaznu za zločine ratnog silovanja pred domaćim pravosudnim institucijama dobio je Gojko Janković. Pravomoćno je osuđen na 34 godine zatvora, a šest tačaka optužnice, od ukupno devet, odnosile su se na zločin ratnog silovanja. Najmlađa žrtva, prema navodima optužnice, imala je tek 12 godina.
Pred licem pravde sa IWPR (april 2011)
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Evropa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Program uređuju Dženana Halimović, Marija Arnautović i Dženana Karabegović.
Tekstove svih priloga iz emisije možete naći ovdje.