Mina Jahić će narednog mjeseca napuniti 79 godina. U jedno sarajevsko prigradsko naselje stigla je iz okolice Rogatice, i tako se zvanično svrstala u kolonu “raseljena lica". Iako je rodila petoro djece, danas živi sama.
I ne bi bila ni po čemu posebna njena životna priča i malo ko bi znao za Minu iz Hrasnice. Ali, priznanje američke državne tajnice Hilari Klinton za ličnu hrabrost, koje je dobila u proljeće 2011. godine, ”izvelo” je Minu iz njena četiri zida. Ona je vratila u život Ferida Spahića koji je 1992. godine uspio pobjeći s mjesta masovnog strijeljanja u jami Paklenik.
Ono što je preživjela Mina Jahić pravi je životni roman. Njen 23-ogodišnji sin Muzafer poginuo je 1992. Sin Meho je bio odveden u logor u Srbiju, gdje mu je trajno narušeno zdravlje, te je preminuo 2005. godine. Tri godine ranije ostala je i bez supruga. Danas samuje i, slično brojnim drugim, sjeća se onog nekadašnjeg života u selu Mrčići:
„Šta nije bilo!? Zabogatila. 52 godine sam ja radila. Ja sam se udala 1951. Sve imali na svijetu bijelom što nam treba, i na zemlji i u kući. Imali kosačicu, motorke, alate, ma nema šta nismo imali. Sve uništeno, sve popaljeno. Izgubila sam dva sina i čo’jeka, šta ja sad imam žaliti.“
A danas:
„Od najmlađeg što mi je poginuo imam 343 marke. Dragog mi Boga, nikad niko mi nije došao da me obiđe, da upita:’Mino, jesi li ti živa?’ Sve kažu obilaze šehidske porodice. Ma lažu, bolan, obilaze svoj svoga, nek mi niko ne priča lopovluka bosanskog.“
Čime je Mina zaslužila priznaje Hilari Klinton:
„Mina je jednog dana 1992. čula pucnjeve u blizini sela u kojem je živjela. Ubijali su ljude. Jedan čovjek, sav krvav, strašno pretučen, istrčao je iz šume. Uspio je pobjeći. Mina ga je primila, njegovala. On je ozdravio i danas je živ. To je Ferid Spahić. Mina, mi zahvljujemo“, navedeno je u obrazloženju.
„I on je došao u naše selo. Žica na rukama svezata, ruke su na leđima, izubijan, modar, jadan, krvav, svakav. Kud je došao i kud je prošao, kroz kakve šume, kamenjare, vrtačetine – on je sišao u naše selo i meni je došao taj dan isti, samo dok se uveče smračilo da niko ne zna gdje je. I ja sam ga primila, sve sam ja deverala i liječila ga, izubijan je bio, privijala cerote, luk tukla crni, privijala, ma svašta - njegovala ga kao bebu. I kad je mjesec dana bio morao je bježati kud zna“, priča Mina.
Feridovo sjećanje
Mina je spasila Ferida Spahića iz okolice Višegrada nakon što je uspio pobjeći s gubilišta u šumi Pakelnik. Ferid kaže kako se tog 15. juna 1992. godine, zahvaljujući Mininoj ljudskosti, ponovo rodio:
„To je bilo gore na granici Rogatice i Sokoca. Mi smo dovedeni na strijeljanje, nas 50 je bilo vezanih ruku na leđima, na jamu u Paklenik. To je za mene nepoznat teren bio, prvi put tu su me doveli. I strijeljanje je počelo. Prvu grupu od 10 ljudi su ubili. Stojiš u redu, čekaš i gledaš na red. Ja ne znam da li se to može opisati - znate da umirete, 29 godina imate, ali je došla situacija jedna, ja sam sam sebi rekao: ’Dobro, strijeljanje, kraj je, ali da vidimo ima li izlaza nekog?’ I onda dade dragi Bog, ko je to već ja ne znam, ali ima neka sila - neko je tu jednostavno dao mi snage da ja razmišljam, da se
borim - i ispala je situacija kad sam ja krenuo da bježim kroz šumu. Tad je počelo masovno pucanje, meci prolaze ali ne pogađaju. I tako u tom trčanju ja sam uspio da izbjegnem sva ta srpska sela nesvjesno, da ne odem u njihove ruke, nego sam baš našao selo Mrčići. 15. juna oko podne je bilo strijeljanje, ja sam u to selo uspio da dođem oko pola pet, pet, jer sam se gore malo krio u jednom žbunu. Ruke na leđima, zavezan, spetljao se, pantalone mi spale, sav se spetljao, izbijao se. I eto u to selo sam došao i primili su me, nisu mogli da vjeruju da se to dešava tu - jer to je bio miran kraj, etničko čišćenje je krenulo od Višegrada, Rogatica je tek kasnije došla na red. Mina mi je donosila hranu u krevet jer sam ja bio 10, 12 dana nepokretan, pa onda poslije 10, 12 dana su došle te traume kad je organizam vratio se na svoje, kad sam shvatio ustvari šta se desilo. Onda su počele noćne more. Ona je primijetila da ja niti jedem, niti pijem.“
(Video: Govor Hillary Clinton na dodjeli nagrada, State Department,
6. april 2011)
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
I ne bi bila ni po čemu posebna njena životna priča i malo ko bi znao za Minu iz Hrasnice. Ali, priznanje američke državne tajnice Hilari Klinton za ličnu hrabrost, koje je dobila u proljeće 2011. godine, ”izvelo” je Minu iz njena četiri zida. Ona je vratila u život Ferida Spahića koji je 1992. godine uspio pobjeći s mjesta masovnog strijeljanja u jami Paklenik.
Ono što je preživjela Mina Jahić pravi je životni roman. Njen 23-ogodišnji sin Muzafer poginuo je 1992. Sin Meho je bio odveden u logor u Srbiju, gdje mu je trajno narušeno zdravlje, te je preminuo 2005. godine. Tri godine ranije ostala je i bez supruga. Danas samuje i, slično brojnim drugim, sjeća se onog nekadašnjeg života u selu Mrčići:
„Šta nije bilo!? Zabogatila. 52 godine sam ja radila. Ja sam se udala 1951. Sve imali na svijetu bijelom što nam treba, i na zemlji i u kući. Imali kosačicu, motorke, alate, ma nema šta nismo imali. Sve uništeno, sve popaljeno. Izgubila sam dva sina i čo’jeka, šta ja sad imam žaliti.“
"Sve kažu obilaze šehidske porodice. Ma lažu, bolan, obilaze svoj svoga, nek mi niko ne priča lopovluka bosanskog.“
A danas:
„Od najmlađeg što mi je poginuo imam 343 marke. Dragog mi Boga, nikad niko mi nije došao da me obiđe, da upita:’Mino, jesi li ti živa?’ Sve kažu obilaze šehidske porodice. Ma lažu, bolan, obilaze svoj svoga, nek mi niko ne priča lopovluka bosanskog.“
Čime je Mina zaslužila priznaje Hilari Klinton:
„Mina je jednog dana 1992. čula pucnjeve u blizini sela u kojem je živjela. Ubijali su ljude. Jedan čovjek, sav krvav, strašno pretučen, istrčao je iz šume. Uspio je pobjeći. Mina ga je primila, njegovala. On je ozdravio i danas je živ. To je Ferid Spahić. Mina, mi zahvljujemo“, navedeno je u obrazloženju.
„I on je došao u naše selo. Žica na rukama svezata, ruke su na leđima, izubijan, modar, jadan, krvav, svakav. Kud je došao i kud je prošao, kroz kakve šume, kamenjare, vrtačetine – on je sišao u naše selo i meni je došao taj dan isti, samo dok se uveče smračilo da niko ne zna gdje je. I ja sam ga primila, sve sam ja deverala i liječila ga, izubijan je bio, privijala cerote, luk tukla crni, privijala, ma svašta - njegovala ga kao bebu. I kad je mjesec dana bio morao je bježati kud zna“, priča Mina.
Feridovo sjećanje
Mina je spasila Ferida Spahića iz okolice Višegrada nakon što je uspio pobjeći s gubilišta u šumi Pakelnik. Ferid kaže kako se tog 15. juna 1992. godine, zahvaljujući Mininoj ljudskosti, ponovo rodio:
„To je bilo gore na granici Rogatice i Sokoca. Mi smo dovedeni na strijeljanje, nas 50 je bilo vezanih ruku na leđima, na jamu u Paklenik. To je za mene nepoznat teren bio, prvi put tu su me doveli. I strijeljanje je počelo. Prvu grupu od 10 ljudi su ubili. Stojiš u redu, čekaš i gledaš na red. Ja ne znam da li se to može opisati - znate da umirete, 29 godina imate, ali je došla situacija jedna, ja sam sam sebi rekao: ’Dobro, strijeljanje, kraj je, ali da vidimo ima li izlaza nekog?’ I onda dade dragi Bog, ko je to već ja ne znam, ali ima neka sila - neko je tu jednostavno dao mi snage da ja razmišljam, da se
"Ja ne znam da li se to može opisati - znate da umirete, 29 godina imate, ali je došla situacija jedna, ja sam sam sebi rekao: ’Dobro, strijeljanje, kraj je, ali da vidimo ima li izlaza nekog?’"
(Video: Govor Hillary Clinton na dodjeli nagrada, State Department,
6. april 2011)
*****
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.