Četvrtak, 23. oktobar/listopad 2014, 03:37 CET

Programi / Pred licem pravde

Mladi u BiH: Jednonacionalni pogled na rat

Protest u BiH na Dan republike 25. novembra, ilustrativna fotografija
Protest u BiH na Dan republike 25. novembra, ilustrativna fotografija
Ratni zločini, te nedavni rat u BiH još uvijek su glavne teme u društvu. Međutim, u školama i na fakultetima 17 godina traje šutnja o onome što se dogodilo na ovim prostorima. U obiteljima se o ratu govori uglavnom jednonacionalno.

Današnje generacije tako su obrazovane u sustavu koji je politika kreirala, pa svaka presuda, bilo domaćeg pravosuđa ili Haškog tribunala, za njih je ispolitizirana. 

„Vi ste blago rekli da su oni zbunjeni, ali većina mladih ljudi, sa kojima mi inače sarađujemo, pokazuje jedan trend koji je vrlo zabrinjavajući - da su oni ustvari radikalniji u nekim svojim stavovima nego oni koji su direktno učestvovali u ratu. To je nešto zbog čega smo mi u Helsinškom odboru smatrali da je potrebno upravo s onima koji će na kraju u budućnosti biti donosioci odluka i kreirati određeno javno mnijenje u ovoj državi", kaže Aleksandra Letić iz Helsinškog odbora za ljudska prava RS.

I profesor tranzicijske pravde na Pravnom fakultetu u Travniku Goran Šimić iz iskustva govori da je neophodno raditi s mladima koji presude za ratne zločine doživljavaju jednonacionalno.

„Prvo, akademska zajednica, ljudi koji se postavljaju sa visoka prema tim ljudima, bi trebala prvo respektirati da su oni budućnost ove zemlje. I nije nevažno na koji način će oni percipirati događaje i kako će njihova tolerancija prema različitom izgledati u budućnosti. Trebamo naći načina kako da im stvorimo sadržaje, kako da dopremo do njih, na bilo koji način koji je njima prihvatljiv, kako bismo u njima probudili suosjećanje prema ljudskom biću. Mi nismo Hrvati, Srbi, Bošnjaci primarno. Mi smo primarno ljudska bića", kaže Šimić.

Mladi ljudi u BiH nikada se nisu suočili s objektinim pogledom na nedavni rat, niti su u školama ikada čuli činjenicu da su se zločini događali na sve tri strane. Studenti pravnih fakulteta s pet univerziteta u BIH imali su priliku tek nedavno prvi put čuti objektivna i znanstvena predavanja o tranzicijskoj pravdi. 

„Mladi ljudi većinom percipiraju te događaje kroz medije, kroz sredstva javnog informisanja, koji su nažalost podložni uticaju različitih političkih i vjerskih elita, što u suštini nikada neće dovesti do pomirenja na ovim prostorima", smatra Dino Mimić, student Univerziteta u Travniku.

Tek kada čuju istine ljudi drugih nacionalnosti, mladi počinju prihvaćati činjenicu da su se zločini svima događali. 

"Ono što je najbitnije je da vjerujemo presudama, da ne gledamo samo onu individualnu odgovornost pojedinca, ukoliko je neko oslobođen za neki zločin, to ne znači da taj zločin nije počinjen nego možda samo znači da ta osoba nije odgovorna za određeni zločin", kaže Rasim Ibrahimagić, student Univerziteta u Tuzli.

Aleksandar Letić, student Univerziteta u Istočnom Sarajevu, jedan je od rijetkih koji rad Haškog tribunala ovako promatra:

„Rad Haškog tribunala jeste pozitivan za ovu državu - jer ako nema Haškog tribunala mi stvarno ne bismo ništa uradili. Malo smo uradili i dosad, ali i to malo je dobro koliko je moglo da bude da nije bilo Haškog tribunala.“

Godinama su Aleksandrove kolege slušale o protjerivanju i zločinima nad 200.000 Srba u Hrvatskoj, za koje su pred Haškim tribunalom procesuirani Ante Gotovina, Mladen Markač i Ivan Čermak. Ali jednog jutra su se probudili i saznali da za to nitko nije kriv. Aleksandar Letić to ovako promatra:

Goran ŠimićGoran Šimić
x
Goran Šimić
Goran Šimić
„Ljudi su doživljavali tu presudu izrekom oslobođeni su. Međutim, niko nije čitao presudu. U presudi lijepo piše da su se zločini dogodili, ali nije bilo dokaza. U toku rata i poslije rata niko nije slao dokaze, svi su ih skrili. Pa šta je sud u Beogradu uradio? Imali su novac, imali su nadležnost na toj teritoriju, mogli su bar hiljadu tih ljudi pošalju u Hag da kažu šta su doživjeli. Ko je otišao?“ 

Ni sami studenti ne pokazuju posebnu volju da na objektivan način saznaju što se to dogodilo u proteklom ratu. Uglavnom mole profesore da ne govore o ratu i zločinima pod izgovoromo da ih se to ne tiče. 

„Ja sam to isto svome djedu govorio prije 20 godina kada mi je govorio o Drugom svjetskom ratu i kako je bio gladan, i kako je bio dijete, i kako su ovi ili oni dolazili u njegovo selo, maltretirali i zlostavljali ljude. Govorio sam mu isto to: ’Daj, bolan, šta ćeš mi pričati, to je bilo prije 40 godina, a vidi sad bratstvo, jedinstvo, sve super, lijepo.’ Međutim, vidjeli smo da mi opet zaratismo i opet počesmo ubijati jedni druge. Pouka je iz historije da onaj ko ne uči iz nje,  ponavlja je. Mi na ovim prostorima ponavljamo svoje greške", zaključuje profesor Goran Šimić.

****************
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).
 
Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: Anonimni posjetilac
28.01.2013 16:24
"...oni ustvari radikalniji u nekim svojim stavovima nego oni koji su direktno učestvovali u ratu..."
Sad je Johanu Gitlebu Fihteu, srce na mjestu. Nije mucenik ni sanjao da ce ga danas u Bosni vise cijeniti nego Kanta, iako se za zivota uzalud borio da prevazidje svog mnogo poznatijeg savremenika. Bosna nije bas neka intelektualna arena za ciju popularnost bi se trebalo boriti, ali ovako mrtav, sigurno je zadovoljan i sa tim. U nekad cuvenoj mostarskoj Staroj gimnaziji, valjda imaju njegovu bistu negdje?
(Fihte je tvrdio, a to je samo mali 'spin-of' njegovog filozofskog djela, da je za regrutovanje buducih gladijatora drzave i nacije, najvaznija edukacija. Kad ih indoktriniras u skoli, ne treba ti nikakva armija)

Ime: una Grad: usa
28.01.2013 14:57
Velika greska,sto ljudi ne misle svojom glavom.Jednostavno se povedu za par slatorecivih govornika,koji siju mrznju u sve tri konfesije.Poslusaju ih krenu u rat.A ti govornici i njhove porodice su pstedjene.Ginu zavedeni ljudi.Da nije bilo rata Bih bila druga Svacarska,ima sve samo terba truda,ne da prepuste dobiti korupciji.Mlada generacijo razmisljajte sami ne podlijezite politicarima.