Razgovarala: Olivera Nikolić
Za razliku od ranijih javnih nastupa kada se ustručavao da komentariše prilike u Crnoj Gori i uglavnom se držao statusa dinastije, Cetinjskog bijanala, projekta čiji je utemeljivač, praunuk poslednjeg crnogorskog suverena, princ Nikola Petrović u razgovoru za Radio Slobodna Evropa govori o aktuelnom trenutku Crne Gore, podjelama, inicijativi za obnovu Njegoševe kapele na Lovćenu, urbanističkoj ‘anarhiji’.
Od kako je rehabilitovana dinastija i ona i zvanično dobila svoje mjesto u društvu, princ u razgovoru za RSE najavljuje veći angažman u Crnoj Gori i za Crnu Goru.
RSE: Evropska unija je nedavno otvorila pregovore o članstvu sa Crnom Gorom ali se zemlja iznutra suočava sa teškim socio- ekonomskim prilikama i narastajućim nezadovoljstvom sve siromašnijih građana, koji su rezultirali i protestima. Kako Vi gledate na budućnost Crne Gore?
Petrović: Crna Gora, kao i ostale države bivše Jugoslavije upravo je prošla kroz 20 groznih godina, a rezulat toga je cijepanje društvenog, kulturnog i ekonomskog tkiva svake od tih republika. Naime, mislim da se ni jedna od zemalja koje su preživjele ovaj brodolom ne može ponovo sagraditi bez pomoći Evrope. Evropa je prije svega čuvar mira na kontinentu. Nama je potreban taj mir kako bismo svarili traume iz skorije istorije i kako bismo se preusmjerili na konstruktivne akcije. Za ovo će trebati vremena i ovo objašnjava, ali u potpunosti ne opravdava, društvenu i ekonomsku krizu koju Crna Gora sve teže i teže danas podnosi. Ali vrijeme se mijenja i već nova generacija zauzima svoje mjesto. Siguran sam da danas imamo dobru generaciju koja ide naprijed i da Evropa ovoga puta neće propustiti taj veliki istorijski susret sa Balkanom.
RSE: Crna Gora je zemlja nedovršenih identiteta. Aktuelne su rasprave o jeziku, o crkvenim stvarima, državnim simbolima... Nedavno ste u jednom intervjuu izjavili da ne želite da u tome učestvujete . Kako gledate na to kako se pristupa identitetskim pitanjima? Da li je vaš utisak da se njima pristupa manje državnički, a više dnevno politički?
Petrović: Vi znate da identitet nije spomenik koji je jednom zauvijek sagrađen. U prošlosti su Crnogorci imali zajednički projekat – da brane svoju teritoriju, svoju nezavisnost i svoju slobodu i upravo se iz te zajedničke borbe rodio crnogorski identitet koji je i danas opravdao našu nezavisnost nakon raspada Jugoslavije. Ono što mene zanima jeste to šta nam je zajedničko, ne ono što nas je razdvajalo ili što nas još uvijek razdvaja. Ova zajednička sudbina koju moramo zajedno da gradimo nije samo nešto što se tiče institucija već i svakog građanina, građanskog društva i naše intelektualne elite. U tom smislu, ja se lično određujem i mislim da takvu ulogu treba da odigra naša porodica.
RSE: Kakav je Vaš stav o predlogu mitropolita crnogorsko- primorskog Amfilohija o obnavljanju Njegoševe kapele na Lovćenu?
Petrović: Moja prva reakcija je da treba reći da poslije jednog sukoba treba pod hitno stvarati i graditi, a ne nastavljati sa uništavanjem. Danas ima previše primjera spomenika koji se uništavaju u ime religije. O stilu mauzoleja možemo misliti šta želimo i savršeno dobro shvatam da je mala kapela imala i svoju romantičnu stranu i znam da neki Crnogorci za njom žale, ali mauzolej zaslužuje da bude spomenik i mjesto gdje će se odavati počast toj legendarnoj ličnosti naše istorije i naše kulture, i mjesto koje će tu ličnost predstaviti čitavom svijetu. U svakom slučaju, o tome možemo razgovarati, ali ne praviti od toga političko pitanje i nadalje djeliti našu malu Crnu Goru kojoj je potreban zajednički rad kako bi se poboljšao život naše djece.
RSE: Crna Gora je mala država, a njen prostor ograničeni resurs. Čini se da neplanska gradnja posljednjih godina guta taj prostor . Umjesto plana i reda imamo haos, a doveden je u pitanje i opstanak nekih gradova poput nekada lijepe Budve. Vi ste arhitekta. Kako gledate na to?
Petrović: Ah, ova anarhična situacija sa gradnjom čiji je jedini kriterijum rentabilnost, je tako karakteristična za Crnu Goru. Mislim da ta euforija prodaje i kupovine nekretnina polako prolazi i da naše institucije, kao i novi investitori i većina naših građana, polako shvataju da ubijaju zlatnu kokošku i da samo kvalitet može biti održiv i rentabilan u maloj zemlji kakva je Crna Gora. Sada treba voditi računa i biti veoma zahtjevan kada je u pitanju ono što je ostalo.
RSE: Kakvi su Vaši planovi za Crnu Goru?
Petrović: Od 1916 . godine ovo je prvi put da jedan Petrović Njegoš spava u svom krevetu, u svojoj zemlji. Koristiću ove godine dolaženja kako bih pripremio mjesto svojoj djeci koja su nestrpljiva da učestvuju u životu ove zemlje. Znam isto tako da treba da prihvatim svoj status princa i učestvujem u promociji Crne Gore, njenih vrijednosti, njenih talenata ali isto tako i zaštiti njenog nasljeđa kao i njenog razvoja, ali samo održivog razvoja. Prije 20 godina je utopijski bilo govoriti o ekološkoj državi, danas je to najbolja, ako ne i jedina strategija za malu državu kao što je Crna Gora. Želim da doprinesem koliko god mogu ovom lijepom projektu.