Prošla sedmica je u Banja Luci ostala u znaku festivala
Kratkofil plus, šeste po redu smotre kratkog filma. U takmičarskom programu prikazano je više od pedeset filmova iz dvadeset zemalja, a festivalskim manifestacijama prisustvovali su brojni gosti, uglavnom ugledna imena iz svijeta kratkog metra, o čemu za RSE govori
Vladan Petković, direktor programa i selektor festivala.
RSE: Šta su to Banjalučani, a nadam se i brojni gosti, mogli vidjeti ovih dana?
Petković: Imali smo 57 filmova u takmičarskom programu. Ima ih toliko mnogo zato što smo birali što kraće kratke filmove jer smatramo da kratki film zaista treba biti kratak, tako da smo imali samo četiri, pet filmova koji su duži od 20 minuta, a nijedan nije bio duži od 30 minuta.
Pored toga, počeli smo sa premijerom dokumentarnog omnibusa Kratkofil punch, gde su amateri, dakle ljudi koji se nisu nikada bavili filmom, zajedno sa mentorima
Oliverom Sertićem,
Borisom Mitićem i
Brankom Lazićem, radili kratke dokumentarne filmove o ljudskim pravima. Imali smo revijalni program dugometražnih filmova, obzirom da Banjaluka ima samo ovaj festival i festival animacije, ovdje postoji samo jedan bioskop koji pušta praktično samo holivudske i srpske filmove jer su retki filmovi koji ne spadaju u jednu od te dvije kategorije, pa bi nama zaista bilo žao da ne pružimo priliku gledaocima da vide neke malo drugačije stvari. Tako smo u udarnom terminu, u Otvorenom kinu Kastel, imali film "Dječak sa biciklom" braće Darden, film "Klip", srbijanski film koji je verovatno najveći festivalski hit sa ovih prostora ove godine, zatim "Slava kurvi" također dokumentarac, jednog od najvažnijih dokumentarista današnjice,
Mihaela Glawoggera, koji je bio naš gost i održao Master class. Zatvorili smo filmom "Marina Abramović: Umjetnica je prisutna". To je film američke produkcije koji je bio veliki hit u Sundance-u i u Berlinu.
(VIDEO: Trejler za film Marine Abramović)
Imali smo u popodnevnim projekcijama još dva dokumentarca, "Pismo ocu" srbijanskog reditelja
Srđana Keče, i pobednika najvećeg festivala dokumentarnog filma u Amsterdamu, "Planeta puževa", to je korejski film. Producent tog filma je također bio naš gost i održao je master class. Imali smo i međunarodnu premijeru filma "Hvala za Sunderland", reditelja
Slobodna Maksimovića, koji je iz Sarajeva, ali koji živi i radi u Sloveniji. Njegove kratke filmove smo ranijih godina imali na Kratkofilu u takmičarskom programu, a ovo je njegov prvi igrani film.
(VIDEO: Trejler za film "Pismo ocu")
RSE: Kako su ovi filmovi u takmičarskoj selekciji bili podijeljeni? Po programima, tematskim večerima?
Petković: Obzirom da imamo sve žanrove, i igrane i dokumentarne i animirane i eksperimentalne filmove, trudili smo se da ih podelimo po tonu. Recimo kao kad DJ slaže pjesme. Tako da smo gledali da se održi neka atmosfera od početka do kraja programa.
RSE: Iz kojih je zemalja bilo najviše filmova?
Petković: Najviše filmova je bilo iz Bosne i Hercegovine, četiri, ali imali smo i tri australijska, jedan maležanski, dva korejska. Sve zemlje koje proizvode kvalitetne kratke filmove su bile zastupljene kao na primer, Nemačka, Španija, Belgija, Velika Britanija, Finska.
RSE: Jesam li dobro zapamtio da je Belgija bila u jednom specifičnom statusu i da ste imali promociju kulture, posebno filma? Što li Belgija, kod nas se baš premalo zna o belgijskoj kulturi?
Petković: Nažalost, mi nismo na kraju uspjeli da napravimo fokus na Belgiju. Inače je tradicija na Kratkofilu da film koji osvoji nagradu za najbolji film festivala, da zemlja porekla tog filma, sledeće godine ima fokus u Banjaluci. Tako smo ranijih godina imali fokuse na Finsku, Island i Poljsku, a prošle godine je pobedio belgijski film "Stardust" Nikolasa Provosta. Nažalost, nismo uspeli da dođemo do dovoljno sredstava za taj fokus. Belgija je politički podijeljena, što ovde poznato zvuči, samo što je to kod njih mnogo više regulisano zakonom. Morali smo da radimo odvojeno sa valonskim i flamanskim fondom. Na kraju nam flamanski fond nije izašao u susret, tako da nije mogao ni valonski, iako su bili raspoloženi. Od toga nam je ostao film sa kojim smo otvorili festival i imali smo u takmičarskom programu još dva belgijska filma. Zanimljivo je da je jedna belgijski autor najavio unaprijed da će biti naš gost, a drugi se samo javio dan pred početak festivala i samo došao. Na neki način je doneo duh Belgije u Banjaluku.
RSE: Pominješ goste, ovakvi susreti obično su prilika za susrete, razgovore, radionice, ugledne goste. Da li je s te strane odgovoreno onome što se zamislilo?
Vladan Petković
RSE: Pomenuo si da su bila četiri domaća filma. Uvijek je zanimljivo pitanje cilja, na kraju i smisla ovakvih festivala. Kako u organizaciji festivala cijenite njegov doprinos razvoju filma i filmske industrije u Banjaluci, Bosni i Hercegovini?
Petković: Mi se zaista trudimo da privučemo filmaše, ne samo iz BiH, nego iz čitavog regiona. Imamo regionalnu nagradu za najbolji film sa prostora bivše Jugoslavije. Dva filma dolaze iz Banjaluke, dva iz Sarajeva. To su bukvalno svi bosansko-hercegovački filmovi do kojih smo mi došli. Na neki način mi svake godine promovišemo festival na Banjalučkoj filmskoj akademiji i pozivamo uvek studente da nam šalju svoje filmove. Kada ih dobijemo, mi smo više nego sretni da ih smestimo u takmičarski program, ali ne znam zašto se to događa, i to sam rekao već više puta, ali kao da ne postoji zanimanje. Sa Banjalučke akademije smo dobili samo jedan film, "Omega" Igora Tešića, koji je inače stekao priznanje u Sarajevu u njihovom kratkom programu. Ja svake godine insistiram na tome i pozivam mlade banjalučke autore, bez obzira da li su na akademiji ili se prosto bave kratkim filmom, da nam šalju. Voleli bismo da smo mogli da imamo čitavu jednu konkurenciju samo za bosansko-hercegovački filmove.
RSE: To je zanimljivo. Bavljenje filmom u Banjaluci nema baš neku veliku tradiciju i čini mi se da su prvi ozbiljniji koraci napravljeni upravo sa početkom funkcionisanja Kratkofila. Čudi me da tu nije došlo do interakcije?
Petković: Mislim da se to poklopilo. Ovo je bio naš šesti festival. Otprilike u to vreme kada smo mi počinjali, osnovane su i prve dvije ozbiljne producentske kuće u Banjaluci i mi sa njima sarađujemo. Zaista bismo voleli i zaista se trudimo da ovim master class-ovima i predavanjima da podstaknemo i mlađe, neetablireane filmaše. Nekako, kao da nam to ne uspjeva. Ko zna, možda nam treba neki drugi pristup.
RSE: Kakva je reakcija publike?
Petković: Ja sam prijatno iznenađen. I ranije smo imali dobar odziv publike na Open Airu na Kastelu. I ove godine su bile pune sve projekcije. Ljude očigledno zanima. One klupice na Kastelu su neudobne, ali oni pogledaju čitav takmičarski program, koji traje 90 minuta, a zatim i dugi film koji je također 90 minuta. Izgleda da su ljudi počeli možda više da prepoznaju festival jer ipak nije realno, ko nije najveći zaljubljenik u film, tako lako u sred leta u četiri popodne da ide u bioskop.
RSE: Nadam se da će ovo zanimanje publike jednog dana pobuditi zanimanje ovih mladih autora i da će Kratkofil zauzeti mjesto koje zapravo i zaslužuje u Banja Luci i bosansko-hercegovačkoj kulturnoj sceni.
Petković: I ja se nadam također.