Vijest da u Crnoj Gori samo 40 odsto mališana pohađa predškolsko obrazovanje prema podacima UNICEF-a nekako je iznenadila crnogorsku javnost, ali, imajući u vidu činjenice, možda i nije trebalo. I dok stručnjaci upozoravaju da su "ovo poražavajući podaci", NVO sektor ističe da su godinama upozoravali nadležne da otvaraju nove vrtiće.
UNICEF je upozorio da se "hitno mora raditi na većem obuhvatu" djece uzrasta od tri do šest godina jer je, kako je objasnio prvi čovjek UNICEF-a za Crnu Goru Bendžamin Perks, iskustvo zemalja EU o značaju predškolskog obrazovanja pokazalo da je to dovelo i "do porasta koeficijenta inteligencije za 15 po generaciji".
Komentarišući podatke UNICEF-a po kojima samo 40 odsto djece ide u vrtić, Kristina Mihailović iz Udruženja "Roditelji" kaže da ove brojke pokazuju da glavni problem leži u onome na što je NVO sektor nadležne upozoravao godinama - nedovoljnom broju predškolskih ustanova.
"I na taj procenat mi imamo problem sa nedostatkom kapaciteta odnosno, potreba je mnogo veća. Roditelji bi djecu slali u vrtiće sigurno, u mnogo većem broju ali mi imamo ogromne grupe, prebukirane. Svi standardi koji postoje i koji su propisani su premašeni,odnosno nijesu ispunjeni. Imamo od četrdesetoro, pedesetoro, do, nećete vjerovati, čak i sedamdesetoro djece u 25 do 30 kvadrata. Dakle, da bi smo povećavali taj obuhvat moramo obezbijediti i veće infrastrukturne kapacitete, ali i pronaći i neke druge načine", smatra Kristina Mihailović.
Međutim, stručnjaci ne misle tako, pa uzroke problema ne vide u nedovoljnom broju vrtića, kako to smatra NVO sektor, već psihološkinja u Javnoj ustanovi "Ljubica Popović" Lidija Mitrović kaže da su uzroci "u nedovoljnoj edukovanosti roditelja" o značaju ovog vida obrazovanja. Istovremeno, Mitrović za stanje kakvo imamo isključuje odgovornost nadležnih prosvjetnih vlasti, iako podatke UNICEF-a smatra "poražavajućim".
"Znate kako, povećan broj kapaciteta predškolskih ustanova neće dovesti do upisivanja povećanog broja djece, samo po sebi. Jako je mali procenat ljudi koji ne upisuju djecu u vrtiće zato što smatraju da nema dovoljno kapaciteta. Oni koji su željeli da uđu u vrtiće, kada je u pitanju Podgorica koja ima najviše djece, su ušli u vrtiće. Znači sva su djeca, svake godine, primljena. Postoji jedan mali procenat roditelja koji se zbog broja odluči za neke druge varijante. Ali, sve u svemu, to je jako mali broj", smatra psihološkinja Mitrović.
Jedna učiteljica, 30 djece
O razlozima zbog kojih se roditelji odluče da svoju djecu ne vode u vrtić većina roditelja nije željela da govori pred mikrofonom. Ali nam Vesna, majka dvije djevočice, kao glavne navodi: neuslovnost državnih vrtića u Nikšiću i neadekvatne uslove za njene djevojčice".
"Tako da nijesam zadovoljna tom slikom i stanjem u grupama, učiteljica ima malo, a djece ima previše i one realno i ne mogu da im se posvete i pored najbolje volje. A naročito me šokirala grupica od 30, eto da kažem bebica, to je uzrast od dvije do tri godine i - jedna učiteljica. E pa, sad mi kažite da li je to realno? Evo ja imam dvoje djece i znam kakva je atmosfera u kući, a zamislite jednu učiteljicu sa tridesetoro djece uzrasta dvije do tri godine", priča nam iskustvo iz vrtića u Nikšiću Vesna, majka dvije djevojčice.
Pored nedovoljnog broja vrtića i prebukiranosti postojećih kapaciteta, što Kristina Mihailović evidentira kao "najznačajniji problem" u većem broju crnogorskih opština, situacija je, kaže ona, sasvim drugačija u pojedinim opštinama na sjeveru. Pa, kao drugi problem navodi "loš ekonomsko-socijalni status većine roditelja".
"Tamo je, nažalost, velika nezaposlenost, a sadašnja naša pravila i procedure propisuju da su prioritet djeca zaposlenih roditelja. Dakle, tu je potrebno jednim djelom raditi i na podizanju svijesti roditelja koliko je važno predškolsko obrazovanje", naglašava Mihailović.
A sa stanovišta struke i na osnovu dugogodišnjeg iskustva iz predškolskih ustanova psihološkinja Lidija Mtrović objašnjava zašto je važno da djeca idu u vrtić i između ostalih navodi neke ključne razloge:
"Pored osnovnih pravila koja djeca uče u vrtiću oni tu imaju jednu stimulaciju za svoj razvoj koja je vrlo specifična i koja se zapravo ne može pojaviti u kućnim uslovima, odnosno nije dovoljna ta individualna stimulacija da bi došlo do razvoja svih aspekata inteligencije. Znači, sad se već puno govori o toj socijalnoj inteligenciji", navodi Mitrović.
I dok struka i roditelji krivcaza ovakvo stanje u predškolskom obrazovanju traže na različitim adresama, nadležni predstavljaju, čini se, ambiciozne planove za naredni petogodišnji period, a da pri tom ne objašnjavaju način na koji će planove ostvariti.
"Moramo raditi mnogo na podizanju kvaliteta infrastrukture za to, a to prije svega znači otvaranje novih predškolskih ustanova u vaspitno-obrazovnom sistemu Crne Gore. Koliko god daleko se čini cilj od 95 % djece u predškolskom obrazovanju do 2020. godine, siguran sam da mi to možemo ostvariti", poručio je ministar obrazovanja i vaspitanja Predrag Bošković.
A Kristina Mihailović iz Udruženja "Roditelji" obećanja ministra Predraga Boškovića ovako je prokomentarisala:
"Sad da li to 95% ili nešto manje - mislim da je ovako negdje prilično nedostižno ali dobro je. Radiće se na tome i nadam se da će kvalitet pratiti i kvantitet i to je izuzetno važno jer jedno bez drugoga zaista ništa neće značiti."
