Uslijed grijne sezone i upotrebe uglja, velikog broja automobila uglavnom starijih modela, ali i zbog temperaturne inverzije i kotlinskog položaja grada, u Sarajevu je magla nezaobilazna tokom zimskih mjeseci.
"Magla je tek počela, međutim, još nije zagađenje toliko da bismo ga nazvali smogom", kaže za RSE Martin Tais, stručnjak za kontrolu kvalitete zraka.
"Jutros je na Ulici Alipašina izmjereno 180 mikrograma prašine po metru kubnom što nije kritično, ali je visoka koncentracija u odnosu na ostale gradove. Sinoć je na stanici Otoka takođe izmjereno oko 180 mikrograma, a jutros je 120 mikrograma prašine po metru kubnom", navodi on.
"Koncentracija sumpordioksida iznosi oko 40, dakle još nije kritičan. Znači, prašina je počela", ističe Tais.
Kvaliteta zraka u poratnim godinama u Sarajevu sve je lošija i vraća se na stanje kakvo je vladalo krajem 60-ih i 70-ih godina, kada je glavni grad Bosne i Hercegovine bio među najzagađenijima na području bivše Jugoslavije.
Nakon toga investirana su značajna sredstva u plinofikaciju, kako bi se smanjilo zagađenje uzrokovano korištenjem uglja za grijanje, što je dalo vidljive rezultate.
Ipak, poslije rata, zbog sve nižeg standarda, značajan broj stanovnika Sarajeva počeo je ponovno prelaziti s plinskog na grijanje na uglja i to slabije kvalitete, koji pri sagorijevanju u zrak ispušta ne samo prašinu nego i velike količine sumpordioksida.
