Dostupni linkovi

Četnici na istoku Ukrajine


Članovi četničke paravojne formacije kod kontrolnog punkta u Sevastopolju, mart 2014.
Članovi četničke paravojne formacije kod kontrolnog punkta u Sevastopolju, mart 2014.

Grupa dobrovoljaca iz Srbije, registrovani kao „Četnički pokret“ nakon Krima je u istočnoj Ukrajini, gde se bore na stani proruskih separatista ili, kako se nazivaju, „Vojske Novorusije“. Iako, za razliku od susedne BiH, Srbija ne predviđa sankcije za one koji ratuju van granica zemlje, izostaje jasna ograda države od ovakvih grupa. Bez obzira na to što u vojnom smislu nemaju značajniji uticaj, njihov politički marketing ne ide u prilog održavanju neutralnog stava Srbije prema ukrajinskoj krizi.

Kada su procenili da je njihov posao na Krimu, gde su otišli na poziv ruskih kozaka završen, grupa ljudi u četničkim uniformama uz prepoznatljivu ikonografiju vratila se u Srbiju, da bi se po izbijanju sukoba na istoku Ukrajine, zaputili ka Moskvi u nameri da, kako navode, “odande dostave prikupljenu humanitarnu pomoć”. Prema rečima Zorana Andrejića iz, kako nam se predstavio, logističkog odeljenja Četničkog pokreta u Srbiji, na istoku Ukrajine je trenutno petnaestak njihovih pripadnika.

“Nekoliko dobrovoljaca je o svom trošku otišlo za Moskvu i dovezlo pomoć do granice sa Ukrajinom. Novooformljena vlast je predložila da se odnese u oblast Luganska. Оd pripadnika tamošnje milicije, četnici su dobili uniforme sa znakovima za raspoznavanje i oružje za ličnu odbranu i odbranu konvoja. Prilikom dostave, u okolini aerodroma Lugansk, konvoj je napadnut, a na mestu predaje pomoći kod bolnice bili su pod vatrom 12 sati. Naša tri pripadnika i jedan Rus su ranjeni artiljerijskom vatrom koja je pogodila šleper. Posle tog nemilog događaja, pripadnici Pokreta ostaju na terenu u oblasti Luganska. Nemaju nikakvu zvaničnu komandu tamo, stavljeni su na raspolaganje vojsci Novorusije“, rekao je Andrejić.

Iz Ministarstva spoljnih poslova Srbije nismo dobili odgovor na pitanje planiraju li da reaguju povodom delovanja ove grupe na istoku Ukrajine. U pravnom smislu, ne mogu im ništa. Kako objašnjava vojni analitičar Aleksandar Radić, Srbija ne predviđa krivično gonjenje ljudi koji učestvuju na ratištima van granica zemlje.

Aleksandar Radić
Aleksandar Radić

„Za sada ne postoji ideja da se možda preduzmu koraci kao u Bosni i Hercegovini gde je učešće islamskih ekstremista u konfliktu u Siriji bilo povod za nedavno donošenje zakona kojim je predviđeno krivično gonjenje svih onih koji se pridruže stranim oružanim formacijama“, navodi Radić.

Tako se grupa „srpskih četnika“ na samom početku izbijanja krize zaputila u Ukrajinu. Reč je o ljudima koji će se „pohvaliti“ učešćem na ratištima u bivšoj Jugoslaviji. Tamo su da prenesu svoja iskustva ili, kako je to poručio njihov komandant Bratislav Živković:

Rusi su uvek dolazili kao doborovoljci u srpske ratove. U zadnjim ratovima, u Republici Srpskoj bilo je mnogo ruskih doborovoljaca, a mi smo ovde došli da im podelimo naša iskustva koja smo imali na barikadama na Kosovu i Metohiji i u sličnim situacijama“, rekao je Živković.

Sa Kosova su poručivali da su oružjem spremni da brane „južnu srpsku pokrajinu“, sprečeni su nameri da sruše spomenik borcima Oslobodilačke vojske Preševa, Bujanovca i Medveđe. Učinili su to na kraju državni organi Srbije, dok su pripadnici ove organizacije nastavili da se fotografišu u četničkim uniformama, neretko sa oružjem u rukama. Iako će ih opisati kao nadripatriotske avanturiste, poznavaoci prilika upozoravaju da bi država trebalo ozbiljnije da se pozabavi kretanjima brojnih čopora pasa rata koje su iznedreni poslednjih decenija.

Njihov značaj u borbama u Ukrajini nije velik, ali slike i poruke koje odande šalju svakako ne idu u prilog državnom stavu i pokušajima da se što duže održi neutralan odnos prema krizi u toj zemlji. Zato bi, prema rečima spoljnopolitičkog komentatora Boška Jakšića, zvaničnici trebalo jasno da se odrede prema njihovim aktivnostima.

Boško Jakšić
Boško Jakšić

„Znamo da Srbija u ovom trenutku po svaku cenu izbegava da se odredi i da pokušava da balansira svoj stav prema Ukrajini, ali pojedinačne akcije negde mogu da narušavaju taj stav. Dakle, njihov vojnički ili borbeni učinak nije preterano velik, ali politički marketing koji oni šire je vrlo neugodan za Srbiju. Ako ne može da zabrani angažman, onda mora da se ogradi od takvih postupaka i da jasno kaže da država iza toga ne stoji da se to ne bi na bilo koji način tumačilo kao recimo posredna podrška pobunjenicima na istoku Ukrajine“, ocenjuje Jakšić.

Iako će slike koje iz Ukrajine šalju „Srpski četinici“ naići na blagonaklon stav proruski orijentisane javnosti u Srbiji, Aleksandar Radić ne veruje njihov uticaj ide preko toga.

Srbi su nesumnjivo navijački raspoloženi oko ukrajinske krize, ali kada to rade iz kafića i broj ljudi koji bi zaista bio spreman da se pokrene i da ode u Donbas mislim da je marginalan i da je reč o nekoliko pojedinaca, a ne o nečemu što je deo nekog šireg konteksta panslovenskog bratstva i neke ideje odbrane zajedničkih vrednosti i tradicije u ispomaganju dobrovoljaca u ratovima koji su vođeni zadnjih par dekada“, kaže Radić.

Boško Jakšić kao podatak koji bi od grupe „četnika“ koji se iz Ukrajine upinju da privuku pažnju javnosti mogao ozbiljnije uticati na poziciju Beograda, navodi zajedničke taktičke vazdušne vežbe sa Rusijom, koje je Srbija najavila za 2015. godinu.

XS
SM
MD
LG