Nedjelja, 23. novembar/studeni 2014, 04:28 CET

Intervju

Hassler: Muzika spaja etnički podjeljene zajednice

Laura Hassler
Laura Hassler
Još od osnivanja 1999. godine „Muzičari bez granica“ (Musicians without Borders) su realizovali mnoge projekte na Balkanu, Bliskom Istoku i u Africi. Koristeći snagu muzike, ova organizacija je uspjela ujediniti djecu etnički podijeljenih gradova, a žrtvama, odnosno preživjelima pomogla da lakše zacijele rane proistekle iz perioda ratova. Tokom ovosedmične posjete Bosni i Hercegovini, u Sarajevu je boravila inicijatorka i direktorka organizacije Laura Hassler, Amerikanka iz Nju Jorka sa višegodišnjom adresom u Holandiji.

RSE: Šta vas je motivisalo da oformite „Muzičare bez granica“?

Hassler: Nekoliko godina nakon rata u Bosni i Hercegovini, koji je većina nas u Zapadnoj Evropi gledala u velikoj žalosti i sa osjećajem bespomoćnosti, a zatim i rata na Kosovu, bila sam zamoljena da u Holandiji organizujem koncert kojim će se komemorisati poginuli iz Drugog svjetskog rata. Predložila sam drugačije - priredićemo koncert istočnoevropske muzike da bismo javnost podsjetili na ljude koji upravo sada pate. Takav koncert smo i održali. I muzičari i publika su bili izuzetno dirnuti ovom gestom. Poslije koncerta jedan od muzičara je rekao da želi sve svoje kolege ukrcati na voz za Kosovo i tamo prirediti isti koncert. To je bilo vrijeme kada je bujao rat na Kosovu. Tada mi je sinula ideja da se mnogi muzičari u svijetu mogu identifikovati s idejom povezivanja putem muzike, odnosno da možemo izgraditi mrežu muzičara koji bi na drugačije načine mogli iskoristiti snagu muzike za mir, ozdravljenje i pomirenje. Tako su nastali 'Muzičari bez granica'.

RSE: U periodu od osnivanja do danas organizacije je inicirala i realizovala brojne projekte u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Makedoniji, Palestini i Ruandi. Kažite nam više o tim aktivnostima?

Hassler: Naš je koncept da se povezujemo sa lokalnim muzičarima i muzičkim organizacijama, iako one ne moraju nužno biti muzičke. Ponekad su to različite organizacije. Većina projekata skoro uvijek uključuje djecu i mlade. Sarađujući sa lokalnim muzičarima pokušavamo da djeca, koja odrastaju u krhkim sredinama, izrastu u jake ličnosti. Radimo i sa mladima. U Mitrovici na Kosovu već četiri godine djeluje škola rocka. To je mjesto gdje mladi mogu naučiti kako da postanu rock muzičari. Ne razgovaramo o etničkim pripadnostima, već jedino o muzici. Po istom uzoru, u oktobru smo otvorili školu i u Mostaru. Naša namjera je da radimo u etnički podijeljenim gradovima u kojima se mladi međusobno ne druže. Škole rocka nisu samo obično okupljanje, već su prilika da ljude, bez obzira na pripadnost, ujedinimo da zajedno sviraju. 'Muzičari bez granica' imaju projekat u koji su uključene žene iz Bosne i Hercegovine, i jedan namijenjen ženama iz Ruande. Ženama koje su preživjele genocid pokušavamo pomoći da se povežu kako bi se lakše nosile sa bolom. Ovo su aktivnosti kojima nastojimo da simbolično posijemo sjeme mira.
RSE: I sami ste učestvovali na radionica sa ženama Srebrenice i onima u lokalnim izbjegličkim kampovima - svojevrsnim sesijama muzikoterapije. Kako biste opisali ovo, posve novo iskustvo?

Radionica sa ženama Srebrenice, foto: Muzičari bez granicaRadionica sa ženama Srebrenice, foto: Muzičari bez granica
x
Radionica sa ženama Srebrenice, foto: Muzičari bez granica
Radionica sa ženama Srebrenice, foto: Muzičari bez granica
Hassler: Smatram da muzika pomaže da upoznate srodne duše. Svojim izrazom ona vam omogućava da shvatite nešto što ne možete iskazati riječima. Sa muzičarkama iz Holandije i pojedinim bh. koleginicama posjetile smo žene Srebrenice. Na tim seansama smo skupa pjevale bosanske pjesme. To je bio dirljiv trenutak jer većina tih žena godinama nije pjevala. Ali, kada smo zajedno zapjevale, neke od njih su se prisjetile divnih i teških uspomena. Upravo im je muzika omogućila da progovore i podijele emocije sa nama. Čak su i žene u izbjegličkim kampovima, koje su zaista zaboravljene i ostavljene same, bile sretne. I kada nisu mogle pjevati, držale bi nas za ruke često govoreći da je divno što zajedno pjevamo njihove pjesme. Ne usuđujem se reći da shvatam - jer, iskreno, nikad ne možete stvarno razumjeti ta grozna iskustva koja su preživjele ovdašnje žene. Ali, još uvijek nježnošću i brigom možete dospjeti do tog stadija da se međusobno bolje shvatite, što ne možete postići čak ni riječima, već samo muzikom. Kad se povežete, razmjenjujete energiju. To je istovremeno i meni dar, jer mi se pruža šansa da iskusim tu snagu. Zato sam i odabrala poziv muzičara.

Škola roka, foto: Muzičari bez granicaŠkola roka, foto: Muzičari bez granica
x
Škola roka, foto: Muzičari bez granica
Škola roka, foto: Muzičari bez granica
RSE: Spomenuli ste i škole rocka u Mitrovici i Mostaru. Da li je šokantno kada u današnjem vremenu govorimo o etničkim podjelama koja društvo vode unazad?

Hassler: Rekla bih da je problem sam od sebe šokantan. Često osjećam da etničkim podjelama, koje su ukorijenjene, političari toliko iskorištavaju i s njima manipulišu. A upravo škole rocka za mlade su platforma gdje se okuplja omladina sličnih interesa. Jedna od najgorih stvari koja se može desiti u ratu, ili bilo kakvom sukobu, jeste da se ljudi svedu na samo jedan dio svog identiteta - etnički. Iako on jeste dio sveukupnog identiteta, on ipak nije sve. U primjeru Kosovske Mitrovice čini se da su ljudi isključivo Albanci i Srbi, ili su porijeklom Bošnjaci ili Turci. Mladi ljudi koji vole rock muziku sigurno imaju složeniji identitet od onog etničkog. Grupnim muziciranjem mladi mogu iskusiti te kompleksnije identitete. U tom svojevrsnom istraživanju oni postaju znatiželjniji, te žele upoznati i druge. To je za mene nadahnuće. Vidim sjajne mlade muzičare koji se zaista trude da postanu dobri rock muzičari. Svoje sličnosti pronalaze obostranom zainteresovanošću za ovaj muzički žanr i željom da postanu dobri gitaristi, bubnjari ili pjevači... Tada ta škola postaje mjesto transformacije. Dakle, od šoka zbog tih etničkih podjela - grad, koji je paralizovan vlastitom historijom, postaje mjesto gdje se ljudi sreću i shvataju koliko su i oni i njihov grad istinski interesantni u svojoj raznolikosti. Svakog ljeta, naprimjer, organizujemo ljetnu školu u Skoplju gdje sve učenike okupimo. To su, zaista, jedinstvena druženja.



RSE: Je li teško naći finansijska sredstva koja organizaciji „Muzičari bez granica“ omogućavaju daljni rad?

Hassler: Nikad nije jednostavno pronaći novac. Oni koji se bave ovakvim poslom znaju da je teško doći do sredstava. Kad smo tek počeli sa radom, 1999. godine, ljudi su se smijali kada smo govorili da ćemo pružati pomoć posredstvom muzike. Međutim, danas je sve više zainteresovanih koji vjeruju da je umjetnost efektan način povezivanja ljudi. Aktuelne su dječije radionice u palestinskim izbjegličkim kampovima. Pomažemo im da lakše prebrode krizu kroz koju prolazi njihova zemlja. Pored aktivnosti na Balkanu i Bliskom Istoku, sada djelujemo i u Africi. U Ruandi pomažemo osobama zaraženim HIV-om da se osposobe u muzičare kako bi djeci, takođe zaraženoj ovim virusom, pomogli da muzikom ne odustanu od nade. Želimo svim osobama omogućiti povratak u normalan život. Sada imamo ljude koji nas pitaju za savjete. Donatori nas preporučuju drugim donatorima. 'Muzičari bez granica' su postali model kako bi trebalo da izgledaju i razvijaju se određene organizacije.

RSE: Veoma vam se sviđa tradicionalna muzika zemalja Balkana. Šta vas je u njoj privuklo?

Hassler: Volim sve muzičke oblike. Međutim, ono što najviše volim u ovom regionu jeste taj spoj različitih kultura u ovdašnjoj muzici. Na Balkanu čujete istok i zapad, a to se reflektuje i u muzici. Za mene je to nešto inspirativno. Sviđa mi se način kako Balkanci pjevaju, naročito žene jer se tu osjete i snaga i moć, što je u skladu sa mojim shvatanjima.


Zvjezdan Živković

zivkovicz+rferl.org

Magistar komunikologije. U avgustu 2009. počinje angažman u sarajevskom birou RSE. Uređuje i prezentuje jutarnje vijesti, izvještava iz oblasti kulture, o socijalnim temama i evrointegracijama. Kreira multimedijalne sadržaje i uređuje internet stranicu Balkanskog servisa RSE.

Ovaj forum je zaključen
Komentari
     
Nema komentara u ovom forumu. Budite prvi i dodajte komentar.